KAO odgovor na taj pokušaj približavanja pun ljubavi, apostol Ivan napisao je: “Mi ljubimo [Boga], jer je on prvo ljubio nas” (1. Ivanova 4:19). No da bismo se osobno približili Bogu, moramo poduzeti neke korake. Ti koraci imaju velike sličnosti s četiri, u prethodnom članku spomenuta načina na koje možemo postati bliski s ljudima. Razmotrimo ih.

Bog ima mnogo divnih osobina, a neke od najistaknutijih su ljubav, mudrost, pravda i moć. Njegovu mudrost i moć možemo uočiti posvuda, i u udaljenom svemiru i u svijetu oko nas, od ogromnih galaksija do sićušnih atoma. Psalmist je napisao: “Nebesa kazuju slavu Božju, i djela ruku njegovih glasi svod nebeski” (Psalam 19:1; Rimljanima 1:20).

Ono što je Bog stvorio odražava i njegovu ljubav. Naprimjer, način na koji nas je stvorio pokazuje da on želi da uživamo u životu. Dao nam je sposobnost da vidimo boje, osjetilo okusa i mirisa, smisao za muziku, sposobnost da se smijemo, da uživamo u lijepome te mnoge druge mogućnosti i osobine koje nisu nužno potrebne za život. Da, Bog je doista velikodušan, dobrohotan i brižan — što su osobine koje nesumnjivo doprinose tome da je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11; Djela apostolska 20:35).

Jehova je ponosan na to što se očitovanje njegove suverenosti i podrška koju joj daju njegova inteligentna stvorenja temelje prvenstveno na ljubavi (1. Ivanova 4:8). Istina, Jehova je Univerzalni Suveren, no on s ljudima, naročito sa svojim lojalnim slugama, postupa kao što otac pun ljubavi postupa sa svojom djecom (Matej 5:45). On im ne uskraćuje ništa što je za njihovo dobro (Rimljanima 8:38, 39). Kao što smo već spomenuli, on je za nas čak dao život svog jedinorođenog Sina. Da, Božja je ljubav razlog zbog kojeg postojimo i imamo u izgledu vječni život (Ivan 3:16).

Budući da je savršeno oponašao svog Oca, Isus nam je omogućio da jasno vidimo kakva je Božja osobnost (Ivan 14:9-11). On je bio potpuno nesebičan, uviđavan i obziran. Jednom su mu prilikom doveli čovjeka koji je bio gluh i imao smetnju u govoru. Zamisli koliko se taj čovjek osjećao nelagodno u mnoštvu ljudi! Zanimljivo je da ga je Isus odveo na osamljeno mjesto i tamo ga izliječio (Marko 7:32-35). Cijeniš li ljude koji uzimaju u obzir tvoje osjećaje i poštuju tvoje dostojanstvo? Ako cijeniš, tada je sigurno da ćeš postajati sve bliži Jehovi i Isusu što budeš više učio o njima.

Netko može imati divne osobine, no želimo li biti privučeni toj osobi, moramo razmišljati o njoj. Isto vrijedi i kad je u pitanju Jehova. Razmišljanje o njegovim osobinama drugi je vrlo važan korak u razvijanju bliskog odnosa s njim. Kralj David, čovjek koji je zaista ljubio Jehovu i bio ‘po njegovom srcu’, rekao je:  “Spominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih” (Djela apostolska 13:22; Psalam 143:5).

Kad promatraš čuda stvaranja ili čitaš Božju Riječ, Bibliju, da li i ti poput Davida razmišljaš o onome što vidiš i čitaš? Zamisli sina koji je upravo primio pismo od svog oca kojeg jako voli. Kako bi on gledao na to pismo? Sigurno ga ne bi samo površno pročitao i zatim strpao u ladicu. Umjesto toga, dobro bi ga proučio kako bi u njemu uočio svaki detalj i svaku misao. Slično tome, Božja Riječ trebala bi nam biti dragocjena kao što je bila i psalmistu koji je pjevao: “Kako ljubim zakon tvoj! Cijeli dan mislim o njemu” (Psalam 119:97).

Dobra komunikacija je pokretačka snaga svakog odnosa. Ona uključuje kako govorenje tako i slušanje — i to ne samo mislima već i srcem. Mi govorimo Stvoritelju putem molitvi, a molitva je obraćanje Bogu prožeto osjećajima obožavanja. Jehovi su drage molitve onih koji ga ljube i služe mu te priznaju Isusa Krista kao njegovog glavnog zastupnika (Psalam 65:2; Ivan 14:6, 14).

U prošlosti se Bog obraćao ljudima na razne načine, primjerice u vizijama, snovima i preko anđela. Međutim, danas on govori putem svoje pisane Riječi, Biblije (2. Timoteju 3:16). Pisana Riječ ima mnoge prednosti. Možemo je otvoriti kad god zaželimo. U njoj, kao i u pismu, uvijek iznova možemo uživati. Nju se ne može lako izvrtati, kao što je to često slučaj s usmenim informacijama. Stoga gledaj na Bibliju kao na veliku zbirku pisama od svog ljubljenog nebeskog Oca te mu dopusti da ti putem tih pisama svakodnevno govori (Matej 4:4).

Naprimjer, Biblija nam daje uvid u Jehovino gledište o ispravnom i pogrešnom. Ona govori o njegovom naumu s ljudima i Zemljom. Također otkriva kako je postupao s raznim ljudima i narodima, od svojih vjernih obožavatelja do ogorčenih neprijatelja. Time što je dao sastaviti takav zapis o svojem postupanju s ljudima, Jehova je takoreći naslikao vrlo detaljan portret svoje osobnosti. On je otkrio svoju ljubav, radost, tugu, razočaranje, gnjev, milosrđe, brigu — da, širok spektar svojih misli i osjećaja te razloga za njih — sve na način na koji ljudi to mogu lako razumjeti (Psalam 78:3-7).

Nakon što si pročitao neki dio Božje Riječi, kako iz toga možeš izvući korist? I, zapravo, kako se možeš približiti Bogu? Kao prvo, razmišljaj o onome što si pročitao i naučio o Bogu kao o osobi te dozvoli da to dopre do tvog srca. Zatim u molitvi izrazi Jehovi svoje misli i najdublje osjećaje o onome što si razmatrao te mu reci kako naučeno namjeravaš koristiti. To je komunikacija. Dakako, ako bi mu želio reći još nešto, i to možeš uključiti u svoju molitvu.

Biblija za neke vjerne ljude drevnog doba kaže da su hodili s pravim Bogom odnosno pred njim (1. Mojsijeva 6:9, St; 1. Kraljevima 8:25). Što to znači? U biti, da su svaki dan živjeli kao da je Bog pored njih. Istina, oni su bili grešni. Pa ipak, ljubili su Božje zakone i  načela te su živjeli u skladu s Božjim naumom. Jehova se osjeća privučenim takvim osobama i brine se za njih, kao što to pokazuje Psalam 32:8: “Urazumiću te, i pokazaću ti put kojim da ideš; savjetovaću te, oko je moje na tebi.”

Jehova može biti i tvoj prisni prijatelj — onaj koji hodi s tobom, brine se za tebe i daje ti očinske savjete. Prorok Izaija opisao je Jehovu kao onoga ‘koji te uči da bi napredovao, vodi te putem kojim treba da ideš’ (Izaija 48:17). Kad iskusimo da nam tako pomaže, i mi poput Davida osjećamo Jehovinu prisutnost, da nam je, takoreći, “s desne strane” (Psalam 16:8).

Mnoge religije i sve veći broj biblijskih prijevoda ne koriste i ne obznanjuju Božje osobno ime (Psalam 83:18). Ipak, u izvornom hebrejskom tekstu to se ime — Jehova — pojavljuje oko 7 000 puta! (Nelogično je to što  većina prevodilaca, dok iz Biblije uklanja Božje ime, istovremeno ostavlja imena mnogih lažnih bogova koji se spominju u izvornom tekstu, kao što su Baal, Bel, Merodah, pa čak i Sotona!)

Neki misle da je to što se Božje ime izostavlja nebitno. No razmisli: Je li lakše ili teže razviti blizak odnos s bezimenom osobom i dobro je upoznati? Titule kao što su Bog i Gospodin (koje se koriste i za lažne bogove) možda ukazuju na Jehovinu moć, autoritet ili položaj, no samo ga njegovo osobno ime jasno identificira (2. Mojsijeva 3:15; 1. Korinćanima 8:5, 6). Osobno ime pravog Boga ukazuje na njegove osobine i svojstva. Teolog Walter Lowrie dobro je rekao: “Čovjek koji Boga ne poznaje po imenu ne poznaje ga ni kao osobu.”

Razmotri primjer Marie, iskrene katolkinje koja živi u Australiji. Kad se prvi put susrela s Jehovinim svjedocima, dozvolila im je da joj u Bibliji pokažu Božje ime. Kakva je bila njena reakcija? “Kad sam prvi put u Bibliji vidjela Božje ime, zaplakala sam. Spoznaja da mogu znati i upotrebljavati Božje osobno ime duboko me dirnula.” Maria je nastavila proučavati Bibliju, te je prvi put u svom životu upoznala Jehovu kao osobu i sada je mogla izgraditi trajan odnos s njim.

Da, mi se možemo ‘približiti Bogu’ premda ga ne možemo vidjeti doslovnim očima. No u svojim mislima i srcu možemo “vidjeti” njegovu izvanredno lijepu osobnost i razvijati svoju ljubav prema njemu. Takva je ljubav “savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:14).