1. Na koji smo način, kao nikada prije, izloženi ljudskom znanju?

TRENUTNO diljem svijeta izlazi oko 9 000 dnevnih novina. Svake se godine samo u Sjedinjenim Državama izda nekih 200 000 novih knjiga. Prema jednoj procjeni, u ožujku 1998. na Internetu je bilo oko 275 milijuna web stranica. Ta se brojka svaki mjesec navodno poveća za 20 milijuna stranica. Kao nikada prije ljudi mogu doći do informacija o gotovo svakoj temi. Iako ta situacija ima svoje pozitivne strane, ogromna količina informacija uzrokuje probleme.

2. Koji problemi mogu nastati zato što nam je dostupna ogromna količina informacija?

² Neke su osobe postale ovisnici o informacijama, pa stalno udovoljavaju nezasitnoj želji da budu u toku, zanemarujući važnije stvari. Drugi dobivaju polovične informacije o složenim granama znanosti i onda se smatraju stručnjacima. Budući da imaju samo ograničeno znanje, mogu donijeti presudne odluke koje bi mogle štetiti njima ili drugima. A tu je i sveprisutna opasnost od izlaganja lažnim ili netočnim informacijama. Često ne postoji pouzdan način kako provjeriti je li ta bujica informacija točna i objektivna.

3. Koja se upozorenja o težnji za ljudskom mudrošću nalaze u Bibliji?

³ Znatiželja je oduvijek bila dio čovjekovog karaktera. Još je kralj Salamun uvidio da može biti opasno gubiti previše vremena na prikupljanje beskorisnih ili čak štetnih informacija. On je rekao: “Čuvaj se onoga što je preko ovoga, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo čitanje [“mnogo im se posvetiti”, NS] umor je tijelu” (Propovjednik 12:12). Stoljećima kasnije apostol Pavao napisao je Timoteju: “Čuvaj što ti je povjereno, kloneći se ispraznog govora koji oskvrnjuje ono što je sveto i proturječjâ lažno nazvane ‘spoznaje’. Zbog razmetanja takvom spoznajom neki su odstupili od vjere” (1. Timoteju 6:20, 21). Da, kršćani se danas ne smiju nepotrebno izlagati štetnim idejama.

4. Koji je jedan od načina na koje možemo pokazati da se uzdamo u Jehovu i njegova učenja?

⁴ Isto tako, Jehovin bi narod trebao pokloniti pažnju riječima iz Priča Salamunovih 3:5, 6: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” Uzdati se u Jehovu znači odbaciti svaku ideju koja nije u skladu s Božjom Riječi, bez obzira na to je li ona plod našeg razmišljanja ili razmišljanja nekog drugog čovjeka. Da bismo zaštitili svoju duhovnost, vrlo je važno uvježbavati svoju moć zapažanja kako bismo mogli prepoznati štetne informacije i izbjegavati ih (Hebrejima 5:14). Razmotrimo neke izvore takvih informacija.

5. Što je jedan od izvora štetnih ideja, i tko stoji iza njega?

⁵ Sekularni svijet obilan je izvor štetnih ideja (1. Korinćanima 3:19). Isus Krist se molio  Bogu za svoje učenike sljedećim riječima: “Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih čuvaš zbog zloga” (Ivan 17:15). Isusova molba da njegovi učenici budu zaštićeni od “zloga” dokazuje koliki utjecaj Sotona vrši na svijet. To što smo kršćani ne znači da smo automatski zaštićeni od negativnih utjecaja ovog svijeta. Ivan je napisao: “Znamo da potječemo od Boga, a cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Može se očekivati da će Sotona i njegovi demoni naročito tijekom ovog završnog dijela posljednjih dana u potpunosti ispuniti svijet štetnim informacijama.

6. Kako svijet zabave može uzrokovati moralnu neosjetljivost?

⁶ Može se očekivati i to da će neke od tih štetnih informacija izgledati bezopasno (2. Korinćanima 11:14). Uzmimo za primjer svijet zabave, u koji spadaju televizijske emisije, filmovi, muzika i štampa. Mnogi se slažu s tim da određeni oblici zabave sve češće promiču sramotne postupke, kao što su nemoral, nasilje i zloupotreba droge. Kad prvi put vide neki oblik zabave koji je u moralnom pogledu gori od prethodnih, ljudi se možda šokiraju. No što ga osoba više viđa, to bi mogla postati sve manje osjetljiva. Zabavu koja promiče štetne ideje nikada nemojmo smatrati prihvatljivom ili bezopasnom (Psalam 119:37).

7. Koja vrsta ljudske mudrosti može narušiti naše povjerenje u Bibliju?

⁷ Razmotrimo još jedan izvor informacija koji može biti poguban — bujica ideja nekih znanstvenika i učenjaka koji osporavaju autentičnost Biblije. (Usporedi Jakova 3:15.) Takvi se podaci često pojavljuju u popularnim časopisima i knjigama, a mogu narušiti povjerenje u Bibliju. Neki se pojedinci ponose time što svojim beskonačnim umovanjima potkopavaju autoritet Božje Riječi. Slična je opasnost postojala u danima apostolâ, što je vidljivo iz riječi apostola Pavla: “Pazite, netko bi vas mogao odvesti kao svoj plijen pomoću filozofije i prazne prijevare u skladu s ljudskom predajom, u skladu s elementarnim stvarima svijeta, a ne u skladu s Kristom” (Kološanima 2:8).

8, 9. Na koje se načine otpad danas manifestira?

⁸ Još nešto što može ugroziti našu duhovnost su otpadnici. Apostol Pavao je prorekao da će među onima koji se izjašnjavaju kao kršćani doći do otpada (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Solunjanima 2:3). U skladu s njegovim riječima, veliki otpad koji je uslijedio nakon smrti apostolâ doveo je do nastanka svijeta kršćanstva. Danas među Božjim narodom nema velikog otpada. Međutim, nevelik broj osoba napustio je naše redove, a neke od njih vrlo su odlučne u tome da okleveću Jehovine svjedoke šireći laži i dezinformacije. Neki surađuju s drugim grupama u organiziranom otporu prema čistom obožavanju. Na taj način pristaju uz prvog otpadnika, Sotonu.

⁹ Neki otpadnici sve više koriste različite oblike masovne komunikacije, uključujući i  Internet, da bi širili lažne informacije o Jehovinim svjedocima. Tako kad iskrene osobe istražuju naša vjerovanja, mogu nabasati na otpadničku propagandu. Čak su se i neki Svjedoci nenamjerno izložili takvim štetnim informacijama. Osim toga, otpadnici s vremena na vrijeme sudjeluju u televizijskim programima ili radioprogramima. Što bi bilo mudro učiniti u takvim situacijama?

10. Kako bi bilo mudro reagirati na otpadničku propagandu?

¹⁰ Apostol Ivan je kršćanima zapovjedio da otpadnike ne primaju u svoj dom. Napisao je: “Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte. Jer tko ga pozdravlja, sudionik je u njegovim zlim djelima” (2. Ivanova 10, 11). Ukoliko izbjegavamo svaki kontakt s tim protivnicima, bit ćemo zaštićeni od njihovog iskvarenog razmišljanja. Izlaganje otpadničkim učenjima putem različitih oblika suvremene komunikacije štetno je koliko i primanje otpadnika u svoj dom. Nikada ne dozvolimo znatiželji da nas navede na takav poguban put! (Priče Salamunove 22:3).

11, 12. (a) Što je bio izvor štetnih ideja u skupštini prvog stoljeća? (b) Kako su neki kršćani pokazali da nisu čvrsti u podupiranju Božjih učenja?

¹¹ Razmotrimo još jedan mogući izvor štetnih ideja. Nekom bi predanom kršćaninu moglo prijeći u naviku da nepromišljeno govori, iako nema namjeru širiti lažna učenja (Priče Salamunove 12:18). Zbog naše nesavršene prirode, svi mi povremeno griješimo svojim jezikom (Priče Salamunove 10:19; Jakov 3:8). Očito je u vrijeme apostola Pavla bilo nekih u skupštini koji nisu kontrolirali svoj jezik, već su se svadljivo upuštali u rasprave o riječima (1. Timoteju 2:8). Drugi su imali previsoko mišljenje o vlastitim nazorima, pa su čak otišli toliko daleko da su osporavali Pavlov autoritet (2. Korinćanima 10:10-12). Takav je duh doveo do nepotrebnih sukoba.

¹² Ponekad su se ta neslaganja pretvorila u “žučne prepirke o sitnicama”, narušavajući mir u skupštini (1. Timoteju 6:5; Galaćanima 5:15). Pavao je o onima koji su izazvali takve svađe napisao: “Ako tko naučava drugu nauku i ne pristaje uz zdrave riječi, riječi našeg Gospodina Isusa Krista, niti uz učenje koje je u skladu s odanošću Bogu, napuhan je od ponosa, i ne razumije ništa, nego mu um boluje od zapitkivanjâ i rasprava o riječima. Iz toga proizlazi zavist, svađa, pogrdan govor, zle sumnje” (1. Timoteju 6:3, 4).

13. Kako je postupala većina kršćana u prvom stoljeću?

¹³ No u vrijeme apostolâ većina kršćana bila je vjerna i ostala je usredotočena na djelo  objavljivanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Bili su zaposleni pazeći na “siročad i udovice u njihovoj nevolji” i čuvali su sebe “bez mrlje od svijeta”, ne gubeći vrijeme na isprazne rasprave o riječima (Jakov 1:27). Da bi sačuvali svoju duhovnost, izbjegavali su “loše društvo” čak i unutar kršćanske skupštine (1. Korinćanima 15:33; 2. Timoteju 2:20, 21).

14. Kako obična izmjena mišljenja može prerasti u štetne svađe ako nismo pažljivi?

¹⁴ Slično tome, situacije opisane u 11. odlomku nisu tipične za današnje skupštine Jehovinih svjedoka. Pa ipak, trebamo paziti na stvari koje mogu dovesti do takvih ispraznih rasprava. Naravno, normalno je razgovarati o biblijskim izvještajima ili razmišljati o obilježjima obećanog novog svijeta koja nam još nisu otkrivena. A nema ništa loše ni u tome da s drugima razmjenjujemo mišljenja o osobnim stvarima, recimo o odijevanju i dotjerivanju ili izboru zabave. Međutim, budemo li se dogmatično držali vlastitih ideja i vrijeđali se kad se ostali s nama ne slažu, skupština bi na koncu mogla postati razjedinjena zbog nebitnih stvari. Ono što na početku izgleda kao bezopasno ćaskanje na koncu može izazvati itekako veliku štetu.

15. U kom nam omjeru ‘učenja demonâ’ mogu štetiti u duhovnom smislu, i koji savjet nalazimo u Bibliji?

¹⁵ Apostol Pavao upozorava: “Nadahnuti izraz izričito kaže da će u kasnijim vremenskim razdobljima neki otpasti od vjere, poklanjajući pažnju zavodljivim nadahnutim izrazima i učenjima demonâ” (1. Timoteju 4:1). Da, štetne ideje predstavljaju pravu prijetnju. Zato je razumljivo da je Pavao usrdno poticao svog dragog prijatelja Timoteja: “O Timoteju, čuvaj što ti je povjereno, kloneći se ispraznog govora koji oskvrnjuje ono što je sveto i proturječjâ lažno nazvane ‘spoznaje’. Zbog razmetanja takvom spoznajom neki su odstupili od vjere” (1. Timoteju 6:20, 21).

16, 17. Što nam je Bog povjerio, i kako bismo to trebali čuvati?

¹⁶ Kako danas možemo izvući korist iz tog upozorenja punog ljubavi? Timoteju je bilo povjereno dobro — nešto dragocjeno što je trebao čuvati i štititi. Što je to bilo? Pavao objašnjava: “Drži se obrasca zdravih riječi koje si čuo od mene s vjerom i ljubavlju, koje su u Kristu Isusu. Ovo vrsno dobro koje ti je povjereno čuvaj posredstvom svetog duha koji prebiva u nama” (2. Timoteju 1:13, 14). Da, dobro povjereno Timoteju uključivalo je ‘zdrave riječi’, “učenje koje je u skladu s odanošću Bogu” (1. Timoteju 6:3). U skladu s tim riječima, današnji kršćani odlučni su štititi svoju vjeru i skup istinitih učenja koja su im povjerena.

¹⁷ Čuvati to dobro znači raditi na stvarima kao što su navika kvalitetnog proučavanja Biblije i ustrajnost u molitvi, dok činimo “dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10; Rimljanima 12:11-17). Pavao dalje savjetuje: “Teži za pravednošću, odanošću Bogu, vjerom, ljubavlju, ustrajnošću, blagom ćudi. Bori se u dobroj borbi vjere, čvrsto se uhvati vječnog života na koji si pozvan i za koji si dao dobru javnu izjavu pred mnogim svjedocima” (1. Timoteju 6:11, 12). Pavlovo korištenje izraza kao što su “bori se u dobroj borbi” i “čvrsto se uhvati” jasno pokazuje da se moramo aktivno i odlučno odupirati duhovno štetnim utjecajima.

18. Kako možemo pokazati kršćansku uravnoteženost u svom odnosu prema svjetovnim informacijama?

¹⁸ Naravno, da bismo se borili u dobroj borbi vjere, trebamo imati razbor (Priče Salamunove 2:11, St; Filipljanima 1:9). Naprimjer, bilo bi nerazumno imati sumnjičav stav  prema svim svjetovnim informacijama (Filipljanima 4:5; Jakov 3:17). Ne kose se sve ljudske ideje s Božjom Riječi. Isus je ukazao na to da se bolesni ljudi trebaju obratiti osposobljenom liječniku — a to je svjetovno zanimanje (Luka 5:31). Usprkos tome što je liječenje u Isusovo vrijeme bilo donekle primitivno, on je priznao da liječnička pomoć u određenoj mjeri donosi korist. Kršćani danas pokazuju uravnoteženost po pitanju svjetovnih informacija, no klone se svih onih koje im mogu štetiti u duhovnom pogledu.

19, 20. (a) Kako starješine postupaju s razborom kad pomažu osobama koje govore nemudre stvari? (b) Što skupština poduzima u vezi s onima koji uporno nastavljaju promicati lažna učenja?

¹⁹ Također je važno da starješine budu razboriti kad se od njih traži da pomažu osobama koje govore nemudre stvari (2. Timoteju 2:7). Ponekad se članovi skupštine mogu uplesti u prepirke o sitnicama i argumentima koji se zasnivaju na nagađanjima. Da bi zaštitili jedinstvo skupštine, starješine trebaju hitro rješavati takve probleme. Pa ipak, oni pritom neće pripisivati krive poticaje svojoj braći i prenagljeno zaključiti da ih treba smatrati otpadnicima.

²⁰ Pavao je opisao kakav duh treba vladati kad se pruža pomoć. Rekao je: “Braćo, ako čovjek i napravi neki krivi korak prije nego je svjestan toga, vi koji ste duhovno osposobljeni nastojte ispraviti takvoga u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1). Juda je, govoreći baš o kršćanima koji su se borili sa sumnjama, napisao: “Pokazujte milosrđe nekima koji imaju sumnje; spašavajte ih grabeći ih iz vatre” (Juda 22, 23). Dakako, ako osoba, nakon što je se više puta opomenulo, uporno nastavlja promicati lažna učenja, starješine moraju poduzeti odlučne korake da bi zaštitili skupštinu (1. Timoteju 1:20; Titu 3:10, 11).

21, 22. U pogledu čega trebamo biti izbirljivi, i čime bismo trebali puniti svoj um?

²¹ Kršćanska skupština izbjegava štetne riječi koje se ‘šire kao gangrena’ (2. Timoteju 2:16, 17; Titu 3:9). To se odnosi kako na riječi koje odražavaju prijevarnu svjetovnu “mudrost” tako i na propagandu otpadnikâ ili nepromišljen govor unutar skupštine. Iako zdrava želja za učenjem novih stvari može biti korisna, neobuzdana nas znatiželja može izvrgnuti štetnim idejama. Mi nismo u neznanju što se tiče Sotoninih nakana (2. Korinćanima 2:11). Znamo da se jako trudi kako bi nam odvratio pažnju i tako nas usporio u služenju Bogu.

²² Kao dobri sluge, odlučno podupirimo Božje učenje (1. Timoteju 4:6). Mudro koristimo svoje vrijeme tako da budemo izbirljivi po pitanju informacija koje odlučimo koristiti. Tada nas propaganda koju potiče Sotona neće lako pokolebati. Da, “što je god istinito, što je god od ozbiljnog interesa, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, o čemu se god dobro govori, ima li što čestito i ima li što hvalevrijedno”, to razmatrajmo. Ako svoj um i srce ispunjavamo takvim stvarima, Bog mira bit će s nama (Filipljanima 4:8, 9).