1. Zašto u hitnim situacijama najprije mislimo na svoje voljene?

KOJE poželjne stvari posjeduješ u svom domu? Imaš li luksuzan namještaj, kompjuter koji je posljednja riječ tehnike ili novi automobil u svojoj garaži? Čak i ako imaš sve to, ne bi li se složio da su ljudi ono što je najdragocjenije u tvom domu — članovi tvoje obitelji? Zamisli da te jedne noći probudi miris dima. Kuća ti gori i imaš samo nekoliko minuta za bijeg! Na što bi prvo pomislio? Na svoj namještaj? Kompjuter? Automobil? Zar ne bi prije pomislio na voljene osobe? Naravno da bi, jer ljudi su vredniji od stvari.

2. Što je sve Jehova stvorio, i koji je aspekt stvaranja Isusu bio najdraži?

² Razmisli sada o Jehovi Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu. Jehova je “onaj koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima” (Djela apostolska 4:24). Njegov je Sin, kao “predradnik”, bio posrednik preko kojeg je Jehova stvorio sve drugo (Priče Salamunove 8:30, 31, NS; Ivan 1:3; Kološanima 1:15-17). Sasvim sigurno, i Jehova i Isus cijene sve što je stvoreno. (Usporedi 1. Mojsijevu 1:31.) No što misliš, do čega im je najviše stalo od svih djela stvaranja — do stvari ili do ljudi? Isus, u ulozi personificirane mudrosti, kaže: “Ono što sam volio bili su sinovi čovječji”, ili prema prijevodu Williama F. Becka, Isus je bio “oduševljen ljudskim bićima”.

3. Koje je proročanstvo Jehova izgovorio preko Ageja?

³ Nema nikakve sumnje u to da su Jehovi ljudi izuzetno vrijedni. Jedan od pokazatelja te činjenice može se pronaći u proročanskim riječima koje je preko svog proroka Ageja izgovorio 520. pr. n. e. Jehova je objavio: “Potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svih naroda [“poželjne stvari svih nacija”, NS], i napuniću ovaj dom slave. (...) Slava će ovoga doma posljednjega biti veća nego onoga prvoga” (Agej 2:7, 9).

4, 5. (a) Zašto ne bi bilo logično zaključiti da se izraz “poželjne stvari” odnosi na materijalnu raskoš? (b) Kako bi definirao “poželjne stvari”, i zašto?

⁴ Koje su to “poželjne stvari” koje će napuniti Jehovin dom i donijeti mu neviđenu slavu?  Jesu li to raskošna oprema i bogati ukrasi? Zlato, srebro i drago kamenje? To baš i nije logičan zaključak. Sjeti se da je prijašnji hram, posvećen nekih pet stoljeća ranije, bio zdanje vrijedno mnogo milijardi dolara! * Jehova sigurno ne bi očekivao da ova relativno mala grupa Židova koja se vratila u domovinu izgradi hram koji će u materijalnoj raskoši nadmašiti Salamunov!

⁵ Što su onda “poželjne stvari” koje će napuniti Jehovin dom? Očito, to moraju biti ljudi. Na koncu, ono što raduje Jehovino srce nije srebro niti zlato, nego ljudi koji mu služe iz ljubavi (Priče Salamunove 27:11; 1. Korinćanima 10:26). Da, Jehovi su dragocjeni svi muškarci, žene i djeca koji ga obožavaju na prihvatljiv način (Ivan 4:23, 24). Oni su “poželjne stvari” i Jehovi su daleko dragocjeniji od svih raskošnih ukrasa u Salamunovom hramu.

6. Kojoj je svrsi služio drevni Božji hram?

⁶ Usprkos konstantnom protivljenju hram je bio dovršen 515. pr. n. e. Sve do Isusove žrtve hram u Jeruzalemu bio je središte čistog obožavanja za mnoge “poželjne stvari”, za prave Židove i ne-židovske prozelite. No kao što ćemo vidjeti, taj je hram predočavao nešto daleko veće.

7. (a) Što je predočavao drevni Božji hram u Jeruzalemu? (b) Opiši što je činio prvosvećenik na Dan pomirenja.

⁷ Hram u Jeruzalemu predočavao je jedno veće uređenje za obožavanje. To je Božji duhovni hram koji je Jehova utemeljio 29. n. e., s Isusom kao Prvosvećenikom (Hebrejima 5:4-10; 9:11, 12). Razmotri sličnosti koje postoje između dužnosti koje je vršio izraelski prvosvećenik i onoga što je činio Isus. Svake godine na Dan pomirenja prvosvećenik je na oltaru u hramskom dvorištu prinosio junca za pomirenje grijeha svećenikâ. Kasnije bi ušao u hram noseći krv junca, prošao kroz vrata koja su dvorište dijelila od Svetinje i zatim kroz zavjesu koja je Svetinju dijelila od Svetinje nad svetinjama. Nakon što je ušao u Svetinju nad svetinjama, prvosvećenik je poškropio krvlju ispred kovčega saveza. Zatim je istim postupkom prinio jarca za pomirenje grijeha pripadnika 12 nesvećeničkih izraelskih plemena (3. Mojsijeva 16:5-15). Kakve veze taj praznik ima s Božjim duhovnim hramom?

8. (a) U kom je smislu Isus bio prinesen od 29. n. e.? (b) Kakav je poseban odnos s Jehovom imao Isus tijekom svoje službe na Zemlji?

⁸ Naime, Isus je prinesen na oltar Božje volje 29. n. e. kada je bio kršten i pomazan Božjim svetim duhom (Luka 3:21, 22). Da, taj je događaj obilježio početak Isusovog žrtvenog života koji je trajao tri i po godine (Hebrejima 10:5-10). Tijekom tog perioda Isus je, budući da je bio duhom rođen, imao poseban odnos s Bogom. Drugi ljudi nisu mogli u potpunosti razumjeti taj jedinstveni položaj kakav je Isus imao pred svojim nebeskim Ocem. Bilo je to kao da je zavjesa prekrivala oči njihovog razuma, kao što je zavjesa Svetinju zaklanjala od pogleda onih koji su se nalazili u dvorištu tabernakula (2. Mojsijeva 40:28).

9. Zašto Isus nije mogao kao čovjek doći na nebo, i kako je taj problem riješen?

⁹ Unatoč tome što je bio duhom pomazani Božji Sin, Isus kao čovjek nije mogao dobiti život na nebu. Zašto ne? Zato što tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje nebesko Kraljevstvo (1. Korinćanima 15:44, 50). Budući da je Isusovo ljudsko tijelo predstavljalo svojevrsnu barijeru, ono je odgovarajuće predočeno zavjesom koja je u drevnom Božjem  hramu odvajala Svetinju od Svetinje nad svetinjama (Hebrejima 10:20). No tri dana nakon Isusove smrti, Bog ga je uskrsnuo u duhu (1. Petrova 3:18). Tada je mogao stupiti u Svetinju nad svetinjama Božjeg duhovnog hrama — u samo nebo. Upravo to se i dogodilo. Pavao piše: “Krist nije ušao u sveto mjesto [što se očito odnosi na Svetinju nad svetinjama] načinjeno rukama, koje je kopija stvarnosti, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas” (Hebrejima 9:24).

10. Što je Isus učinio nakon što se vratio na nebo?

¹⁰ Na nebu je Isus ‘škropljenjem krvlju’ svoje žrtve predočio Jehovi otkupnu vrijednost svoje životne krvi. No to nije bilo sve što je Isus učinio. Nedugo prije svoje smrti svojim je sljedbenicima rekao: “Idem da vam pripremim mjesto. A ako odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja” (Ivan 14:2, 3). Tako je ulazeći u Svetinju nad svetinjama, odnosno nebo, Isus otvorio put da ga i drugi mogu slijediti (Hebrejima 6:19, 20). Ti bi pojedinci, čiji broj iznosi 144 000, služili kao podsvećenici u uređenju Božjeg duhovnog hrama (Otkrivenje 7:4; 14:1; 20:6). Kao što je izraelski prvosvećenik u Svetinju nad svetinjama najprije odnio krv junca za pomirenje svećeničkih grijeha, tako je i vrijednost Isusove prolivene krvi najprije primijenjena na tih 144 000 podsvećenika. *

11. Za čije je grijehe izraelski prvosvećenik prinosio jarca, i što je time predočeno?

¹¹ Izgleda da je do 1935. dovršeno opće sakupljanje pomazanika. * No Jehova nije time prestao svoj dom puniti slavom. Ne, u njega su tek trebale doći “poželjne stvari”. Sjeti se da je izraelski prvosvećenik prinosio dvije životinje — junca za grijehe svećenikâ i jarca za grijehe nesvećeničkih plemena. Budući da su svećenici predočavali pomazanike koji će s Isusom biti u nebeskom Kraljevstvu, koga su onda predočavala nesvećenička plemena? Odgovor se nalazi u Isusovim riječima koje su zapisane u Ivanu 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora; a i njih moram dovesti, i slušat će moj glas, i bit će jedno stado pod jednim pastirom.” Prema tome, Isusova prolivena krv koristi dvjema grupama ljudi — kao prvo, kršćanima koji imaju nadu da će vladati s Isusom na nebu i kao drugo, onima koji s radošću očekuju vječni život na rajskoj Zemlji.  Očito je da “poželjne stvari” iz Agejevog proročanstva predočavaju tu drugu grupu (Mihej 4:1, 2; 1. Ivanova 2:1, 2).

12. Na koji su način u današnje vrijeme mnoge “poželjne stvari” privučene u Božji dom?

¹² Jehovin se dom još uvijek puni tim ‘poželjnim stvarima’. U novije su vrijeme ukinuta ograničenja u Istočnoj Evropi, nekim dijelovima Afrike i u drugim zemljama, što omogućuje da dobra vijest o uspostavljenom Božjem Kraljevstvu napreduje na prethodno netaknutim područjima. Nakon što poželjne osobe uđu u Božje hramsko uređenje, one se trude stvarati daljnje učenike, izvršavajući Isusovu zapovijed (Matej 28:19, 20). Pritom nailaze na mnoge pojedince, i mlade i stare, koji imaju mogućnost postati jedna od ‘poželjnih stvari’ koje će donijeti slavu Jehovinom domu. Razmotri samo nekoliko primjera koji pokazuju kako se to odvija.

13. Kako je djevojčica iz Bolivije pokazala svoju revnost za širenje poruke o Kraljevstvu?

¹³ U Boliviji je jedna petogodišnja djevojčica, čiji su roditelji Svjedoci, zamolila svoju učiteljicu da joj dopusti da izostane s nastave tijekom tjedna posjete pokrajinskog nadglednika. Zašto? Željela je sudjelovati u službi propovijedanja tijekom čitavog tog tjedna posebne aktivnosti. To je iznenadilo njezine roditelje, no bili su sretni što ima tako dobar stav. Sada ta djevojčica vodi pet biblijskih studija, a neki od onih s kojima proučava posjećuju kršćanske sastanke. Čak je i svoju učiteljicu dovela u Dvoranu Kraljevstva. Možda će s vremenom neki od onih s kojima proučava Bibliju postati “poželjne stvari” koje će donijeti slavu Jehovinom domu.

14. Kako je sestra iz Koreje bila nagrađena zbog toga što nije odustala od naizgled nezainteresirane osobe?

 ¹⁴ Dok je na stanici čekala vlak, jedna je kršćanka u Koreji prišla studentu koji je pomoću slušalica slušao muziku. “Pripadaš li ti nekoj religiji?” upitala je ona. “Ne zanima me niti jedna religija”, odgovorio je student. Sestra se nije dala obeshrabriti. “S vremenom se”, nastavila je ona, “u čovjeku može javiti želja da izabere neku religiju. No ako ne zna ništa o religiji, mogao bi izabrati pogrešnu.” Studentov se izraz lica promijenio i on je počeo sa zanimanjem slušati našu sestru. Ponudila mu je knjigu Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? i rekla da će mu ta publikacija biti od velike pomoći kad i za njega dođe vrijeme da izabere religiju. Rado je prihvatio knjigu. Sljedećeg je tjedna počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i sada posjećuje sve skupštinske sastanke.

15. Kako jedna djevojčica iz Japana uspijeva započeti biblijske studije, i kako je njezin trud nagrađen?

¹⁵ Dvanaestogodišnja Megumi iz Japana svoju školu smatra plodnim područjem za propovijedanje i poučavanje. Čak uspijeva započeti mnoge biblijske studije. Kako joj to uspijeva? Budući da Megumi tijekom odmora za ručak čita Bibliju ili se priprema za sastanke, drugi je učenici iz razreda često znaju pitati što radi. Neki je pitaju zašto ne sudjeluje u određenim školskim aktivnostima. Megumi odgovori na njihova pitanja, a zatim im kaže da Bog ima ime. To često potakne zanimanje onih koji je slušaju. Zatim im ponudi biblijski studij. Megumi sada vodi 20 studija — od toga 18 s učenicima iz svog razreda.

16. Kako je jedan brat u Kamerunu započeo biblijske studije s nekima koji su se nalazili u grupi izrugivača?

¹⁶ U Kamerunu je grupa od osam muškaraca koji su se nalazili na svom radnom mjestu pozvala jednog našeg brata koji je prolaznicima nudio biblijsku literaturu. Želeći se izrugivati bratu, upitali su ga zašto ne vjeruje u Trojstvo, paklenu vatru ili besmrtnost duše. Služeći se Biblijom, brat je odgovorio na njihova pitanja. Kao rezultat toga, trojica su prihvatila biblijski studij. Jedan od njih, po imenu Daniel, počeo je prisustvovati sastancima i čak je uništio sve spiritističke predmete koje je posjedovao (Otkrivenje 21:8). Krstio se za manje od godinu dana.

17. Kako su neka braća iz Salvadora na domišljat način uspjela propovijedati čovjeku koji isprva nije želio slušati poruku o Kraljevstvu?

¹⁷ U Salvadoru je jedan čovjek ispred svojih vrata svezao oštrog psa svaki put kad bi vidio da su Jehovini svjedoci u blizini. Čovjek bi pričekao da Svjedoci prođu i onda bi psa uveo nazad u kuću. Braća nikad nisu uspjela razgovarati s tim čovjekom. Zato su jednog dana odlučili isprobati drugačiju metodu. Znajući da čovjek može čuti što govore, odlučili su propovijedati psu. Došli su do kuće, pozdravili psa i rekli da im je drago što imaju priliku razgovarati s njim. Govorili su o vremenu kada će na Zemlji biti raj, kada nitko neće gajiti srdžbu — da, čak će i životinje biti miroljubive. Zatim su kulturno pozdravili  psa i krenuli dalje niz put. Na njihovo veliko iznenađenje, čovjek je izašao iz kuće i ispričao se zbog toga što Svjedocima nikad nije pružio priliku da razgovaraju s njim. Uzeo je časopise i započet je biblijski studij. Taj je čovjek sada naš brat — jedna od ‘poželjnih stvari’!

18. S kakvim se izazovima mnogi kršćani suočavaju, no kako Jehova gleda na svoje obožavatelje?

¹⁸ Sudjeluješ li i ti u životno važnom djelu propovijedanja o Kraljevstvu i stvaranja učenika? Ako sudjeluješ, tada imaš zaista veliku prednost. Da, putem tog djela Jehova “poželjne stvari” privlači u svoj dom (Ivan 6:44). Istina, može ti se tu i tamo dogoditi da se pomalo umoriš ili obeshrabriš. Ponekad se neki — čak i među vjernim Jehovinim slugama — bore s osjećajem bezvrijednosti. No nemoj odustati! Jehovi je svaki njegov obožavatelj poželjan i on je žarko zainteresiran za tvoje spasenje (2. Petrova 3:9).

19. Kakvo je ohrabrenje Jehova pružio preko Ageja, i kako te riječi nama mogu biti izvor snage?

¹⁹ Kada smo obeshrabreni, bilo zbog protivljenja bilo zbog nekih drugih neugodnih okolnosti, riječi koje je Jehova uputio Židovima koji su se vratili u domovinu mogu nam biti izvor snage. U Ageju 2:4-6 čitamo: “Nego sada budi hrabar, Zorobabele, govori Jehova, i budi hrabar Jezuse sine Jozedekov, poglavaru svećenički, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Jehova, i radite; jer sam ja s vama, govori Jehova nad vojskama. Po riječi kojom sam učinio savez s vama kad iziđoste iz Egipta, duh će moj stajati među vama, ne bojte se. Jer ovako veli Jehova nad vojskama: još jednom, do malo, i ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju.” Zapazi da nam Jehova, osim što nas potiče da budemo snažni, ujedno pokazuje i način kako da skupimo snagu. Koji je to način? Obrati pažnju na ohrabrujuće riječi: ‘Ja sam s vama.’ Spoznaja da je Jehova s nama, bez obzira na to s kakvom se preprekom suočavamo, zaista jača našu vjeru! (Rimljanima 8:31).

20. Kako se sada Jehovin dom puni neviđenom slavom?

²⁰ Jehova je sasvim sigurno dokazao da je uz svoj narod. Ono što je rekao preko proroka Ageja doista se pokazuje istinitim: “Slava će ovoga doma posljednjega biti veća nego onoga prvoga (...) i postaviću mir na ovom mjestu” (Agej 2:9). Da, u današnje vrijeme najveća slava nalazi se u Jehovinom duhovnom hramu. Pa, stotine tisuća se svake godine stječu k pravom obožavanju. Oni su u duhovnom pogledu dobro nahranjeni te, čak u ovom uzburkanom svijetu, uživaju mir koji će nadmašiti samo mir koji će vladati u Božjem novom svijetu (Izaija 9:6, 7; Luka 12:42).

21. Što bismo trebali biti odlučni činiti?

²¹ Neposredno pred nama je vrijeme kada će Jehova potresti nacije u Harmagedonu (Otkrivenje 16:14, 16). Zato iskoristimo preostalo vrijeme kako bismo pomogli da se spasi još više života. Budimo jaki i imajmo potpuno pouzdanje u Jehovu. Budimo odlučni i dalje ga obožavati u njegovom velikom duhovnom hramu, puneći ga s još više ‘poželjnih stvari’, sve dok Jehova ne kaže da je naše djelo dovršeno.