Prijašnjih se godina u našoj literaturi moglo pronaći takvo objašnjenje. Smatralo se da je to u skladu s onim što stoji u Hebrejima 12:16. U tom retku piše da Ezav “[nije cijenio] ono što je sveto” i da se “za jedan obrok odrekao prava koja je imao kao prvorođenac”. Pravo prvorodstva nakon toga pripalo je Jakovu, pa se smatralo da je on time dobio i priliku da postane Mesijin predak (Mat. 1:2, 16; Luka 3:23, 34).

No detaljnije razmatranje biblijskih izvještaja otkriva da Mesijini preci nisu morali biti prvorođeni sinovi. Pogledajmo neke dokaze koji govore tome u prilog.

Jakov, odnosno Izrael, imao je 12 sinova, a prvi je bio Ruben, kojeg mu je rodila Lea. Jakov je imao još jednu ženu, Rahelu, koju je jako volio. Ona mu je kasnije rodila Josipa, prvog sina kojeg je imao s njom. Nakon što je Ruben počinio ozbiljan grijeh, pravo prvorodstva prešlo je na Josipa (1. Mojs. 29:31-35; 30:22-25; 35:22-26; 49:22-26; 1. Ljet. 5:1, 2). No Mesija nije došao ni preko Rubena ni preko  Josipa, nego preko Jude, četvrtog sina kojeg je Lea rodila Jakovu (1. Mojs. 49:10).

U Luki 3:32 navodi se još pet Mesijinih predaka, koji su, po svemu sudeći, svi bili prvorođenci. Boazu se rodio Obed, a Obedu Jišaj (Ruta 4:17, 20-22; 1. Ljet. 2:10-12).

No Jišajev sin David nije bio prvorođenac. On mu je zapravo bio posljednji, osmi sin. Unatoč tome David je postao Mesijin predak (1. Sam. 16:10, 11; 17:12; Mat. 1:5, 6). Sljedeća osoba u toj lozi bio je Davidov sin Salamun, a ni on nije bio prvorođenac (2. Sam. 3:2-5).

To ne znači da prvorodstvo nije bilo važno. Prvorođeni sin uživao je veliko poštovanje, a nakon očeve smrti obično bi postao glava obitelji. Osim toga, dobio bi dvostruki dio nasljedstva (1. Mojs. 43:33; 5. Mojs. 21:17; Još. 17:1).

No pravo prvorodstva moglo se prenijeti na drugu osobu. Naprimjer, nakon što je Abraham otpravio Jišmaela, pravo prvorodstva prešlo je na Izaka (1. Mojs. 21:14-21; 22:2). Slično je bilo i s Rubenom. Kao što smo već spomenuli, njegovo pravo prvorodstva prešlo je na Josipa.

Vratimo se sada na riječi zapisane u Hebrejima 12:16, gdje stoji: “[Pazite] da ne postane tko bludnik ili takav da ne cijeni ono što je sveto, poput Ezava, koji se za jedan obrok odrekao prava koja je imao kao prvorođenac.” Koja je poruka tih riječi?

Apostol Pavao nije ovdje govorio o Mesijinom rodoslovlju. Nekoliko redaka ranije potaknuo je kršćane da, slikovito govoreći, poravnaju svoje staze kako ne bi ostali “bez Božje nezaslužene dobrote”, što se moglo dogoditi ako bi se upustili u spolni nemoral (Hebr. 12:12-16). U tom slučaju postali bi poput Ezava. On nije cijenio “ono što je sveto” jer je razmišljao na tjelesan način.

Ezav je živio u vrijeme starih patrijarha, pa je možda ponekad imao čast i prinositi žrtve Bogu za svoju obitelj (1. Mojs. 8:20, 21; 12:7, 8; Job 1:4, 5). No budući da je razmišljao tjelesno, u zamjenu za zdjelu variva odrekao se svih povlastica koje je mogao imati kao prvorođeni sin. Možda je htio izbjeći nevolje koje su, prema proročanstvu, trebale snaći Abrahamove potomke (1. Mojs. 15:13). Osim toga, pokazao je da ne cijeni svete stvari tako što je, na veliku žalost svojih roditelja, oženio dvije poganke (1. Mojs. 26:34, 35). Postupio je posve drugačije od Jakova, koji se potrudio naći ženu koja služi pravom Bogu (1. Mojs. 28:6, 7; 29:10-12, 18).

Što, dakle, možemo zaključiti o obiteljskoj lozi iz koje je došao Isus, Mesija? Neki Mesijini preci bili su prvorođeni sinovi — ali ne svi. Židovima je ta činjenica bila poznata i nisu je osporavali. Tako su, primjerice, znali da Krist treba biti potomak Davida, Jišajevog najmlađeg sina (Mat. 22:42).