U JEDNOM gradiću u indijskoj saveznoj državi Gujaratu živio je jedan čovjek koji se krajem 1950-ih krstio i postao Jehovin svjedok. Njegov sin John te ostalih petero sinova i kćeri te njegova žena bili su gorljivi katolici, pa su se protivili njegovoj vjeri.

Jednog dana taj je čovjek zamolio Johna da jednom njegovom suvjerniku iz skupštine odnese neku kovertu. John se tog jutra jako porezao dok je otvarao veliku limenu bačvu. No ipak je odlučio otići onamo jer je htio učiniti ono što ga je otac zamolio. Zato je prst omotao komadom tkanine kako bi zaustavio krvarenje, a potom je pješice krenuo prema kući našeg brata.

No budući da njega nije bilo kod kuće, kovertu je preuzela njegova žena, koja je također bila Jehovin svjedok. Ona je primijetila da se John ozlijedio, pa mu je ponudila pomoć. Izvadila je pribor za prvu pomoć, dezinficirala mu ranu antiseptičkim sredstvom i povila prst. Zatim ga je ponudila šalicom vrućeg čaja. Cijelo to vrijeme taktično je i ljubazno razgovarala s njim o Bibliji.

Zbog njene ljubaznosti John je počeo drugačije gledati na Jehovine svjedoke. Zato joj je postavio dva pitanja o vjerovanjima Jehovinih svjedoka koja se razlikuju od onog što naučava Katolička crkva. Pitao ju je trebaju li se kršćani moliti Mariji i je li Isus Bog. Budući da je naša sestra naučila gudžaratski, razgovarala je s njim na njegovom jeziku. Pročitala mu je neke biblijske retke kako bi odgovorila na njegova pitanja te mu je dala brošuricu “Dobra vijest o Kraljevstvu”.

Kad je kasnije čitao tu brošuricu, John je shvatio da je ono što u njoj piše doista istina. Otišao je svom svećeniku i postavio mu ona ista pitanja koja je postavio našoj sestri. Svećenik se jako uzrujao, pa je bacio Bibliju na njega i povikao: “Pretvorio si se u Sotonu! Pokaži mi gdje Biblija kaže da Isus nije Bog. Pokaži mi gdje piše da ne smijemo štovati Mariju. Hajde, pokaži mi!” Ponašanje tog svećenika toliko je zaprepastilo Johna da mu je rekao: “Nikad više neću nogom kročiti u katoličku crkvu.” Tako je i bilo.

John je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, prihvatio je istinu i počeo služiti Jehovi. S vremenom je to učinilo i nekoliko drugih članova njegove obitelji. Otada je prošlo oko 60 godina, a John još uvijek ima ožiljak na desnom kažiprstu. Taj ga ožiljak i dan-danas podsjeća na dobro djelo naše sestre koje ga je potaknulo da postane Jehovin sluga (2. Kor. 6:4, 6).