DON, Jehovin svjedok koji živi u Kanadi, dao si je u zadatak da kad god mu se pruži prilika propovijeda beskućnicima. On je ispričao: “Od svih beskućnika koje sam viđao na ulici Peter je bio među najprljavijima. Bio je jako neugodan i točno je znao kako druge otjerati od sebe. Uvijek je iznova odbijao tuđu pomoć.” Unatoč tome Don nije odustao od njega, nego ga je povremeno posjećivao više od 14 godina.

Jednog dana Peter ga je upitao: “Zašto se uopće trudite? Svi su drugi digli ruke od mene. Zašto je vama stalo?” Don je taktično upotrijebio tri biblijska retka kako bi mu dopro do srca. Najprije ga je upitao da li zna da Bog ima ime te mu je dao da ga sam pročita u Psalmu 83:18. Kako bi mu objasnio zašto se trudi oko njega, zamolio ga je da pročita misli iz Rimljanima 10:13, 14, gdje stoji: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen.” Na kraju je Don pročitao Mateja 9:36 i zamolio Petera da i sam pročita taj redak. Ondje se o Isusu kaže: “Vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira.” Kad je pročitao te riječi, Peter je sa suzama u očima upitao: “Jesam li ja jedna od tih ovaca?”

Otada se Peter počeo mijenjati. Okupao se, uredno podrezao bradu i obukao odjeću koju mu je Don nabavio. Nakon toga i dalje je pazio na svoj izgled.

Zanimljivo, Peter je vodio dnevnik. Prvi dio dnevnika bio je mračan i pun crnih misli, ali s vremenom se to promijenilo. Jednog je dana napisao: “Danas sam saznao kako se Bog zove. Odsada ću se moliti Jehovi. Prekrasno je znati njegovo ime. Don kaže da Jehova može biti moj prijatelj, netko tko će uvijek imati vremena za mene i tko će saslušati sve što mu želim reći.”

 Posljednje riječi u dnevniku uputio je svom bratu i sestri. Napisao je:

“Danas se ne osjećam dobro. Mislim da godine uzimaju svoj danak. No čak i ako mi je ovo zadnji dan života, znam da ću ponovno vidjeti svog prijatelja [Dona] u raju. Ako čitate ovo, to znači da me više nema. Ako na mom pogrebu ugledate čovjeka kojeg ne poznajete, razgovarajte s njim. I, molim vas, pročitajte ovu plavu knjižicu. * U njoj piše da ću ponovno vidjeti svog prijatelja u raju. Vjerujem u to svim svojim srcem. Puno vas voli vaš brat Peter.”

Nakon pogreba Peterova sestra Ummi rekla je: “Prije otprilike dvije godine Peter je stupio u kontakt sa mnom. Prvi put nakon mnogo godina činio se sretnim. Čak se i nasmiješio.” Donu je rekla: “Pročitat ću tu knjigu. Mora da je posebna kad je uspjela dirnuti mog brata.” Ummi je čak prihvatila biblijski tečaj na temelju novijeg priručnika s naslovom Što Biblija doista uči?

Kao što smo vidjeli, Don je gledao dalje od onoga što se vidi na prvi pogled. I mi se možemo ugledati na njega te pokazivati iskrenu ljubav svim vrstama ljudi i biti strpljivi s njima (1. Tim. 2:3, 4). Tako ćemo možda i mi imati prilike pomoći onima koji, poput Petera, nisu privlačni ljudskom oku, ali imaju dobro srce. Možemo biti sigurni da će se Bog, koji “gleda što je u srcu”, pobrinuti da istina uhvati korijena u nutrini onih koji ga žele upoznati (1. Sam. 16:7; Ivan 6:44).