ŠTO JE PRIJETILO OPSTANKU BIBLIJE: Pisci i prepisivači Biblije pisali su prvenstveno na papirusu i pergamentu * (2. Timoteju 4:13). Zašto je korištenje tih materijala ugrozilo opstanak Biblije?

Papirus se lako kida, gubi boju i postupno postaje sve tanji. “List papirusa može s vremenom toliko propasti da naposljetku od njega ostane samo mreža vlakana i šaka prašine”, kažu egiptolozi Richard Parkinson i Stephen Quirke. “Na pohranjenom papirusnom svitku može se pojaviti plijesan ili svitak može istrunuti zbog vlage, a ako je zakopan u zemlji, mogu ga pojesti glodavci ili kukci, naročito termiti.” Neki su papirusi, nakon što su otkriveni, bili izloženi jakom svjetlu ili vlazi, što je ubrzalo njihovo propadanje.

Pergament je trajniji materijal od papirusa, ali i on propada ako se njime pogrešno rukuje ili ako je izložen ekstremnim temperaturama, vlazi ili svjetlu. * Poput papirusa, i pergament je prava poslastica za kukce. Zbog svega navedenog u knjizi Everyday Writing in the Graeco-Roman East stoji da je “preživljavanje starih rukopisa više iznimka nego pravilo”. Da su se biblijski rukopisi raspali, zauvijek bi nestala i poruka zapisana u njima.

KAKO JE BIBLIJA PREŽIVJELA: Prema židovskom zakonu, svaki je kralj morao sam prepisati Mojsijev zakon, odnosno prvih pet knjiga Biblije (5. Mojsijeva 17:18). Osim toga, profesionalni prepisivači načinili su toliko prijepisa da se u 1. stoljeću svete spise moglo pronaći u sinagogama diljem Izraela, pa čak i u udaljenoj Makedoniji (Luka 4:16, 17; Djela apostolska 17:11). Kako su neki vrlo stari rukopisi preživjeli sve do danas?

“Židovi su imali običaj stavljati svitke svetih spisa u vrčeve ili ćupove kako bi ih sačuvali”, kaže izučavatelj Novog zavjeta Philip Comfort. Kršćani su, po svemu sudeći, nastavili tu tradiciju. Zbog toga su neki stari biblijski rukopisi pronađeni u glinenim ćupovima, u mračnim spremištima i pećinama te u iznimno sušnim predjelima.

KONAČNI ISHOD: Tisuće ulomaka biblijskih rukopisa, od kojih su neki nastali prije više od 2 000 godina, preživjelo je sve do današnjeg dana. Nijedan drugi drevni tekst nema toliko sačuvanih rukopisa iz starog doba.