KAZASI su nekada bili nomadski stočari. I danas neki stanovnici te zemlje sele svoja stada s pašnjaka na pašnjak, ovisno o godišnjem dobu. Ljeta provode u hladnijim brdskim predjelima, a s dolaskom zime i snijega spuste se u toplije doline.

Čak i Kazasi koji žive u modernim gradovima pokazuju da nisu zaboravili nomadski život kojim su živjeli njihovi preci. To se vidi po njihovim običajima, hrani i ručnim radovima. Kazasi imaju bogatu kulturnu baštinu u kojoj vrijedi istaknuti poeziju te glazbu, koja se izvodi na tradicionalnim glazbalima.

Nezaobilazan prizor mnogih predjela Kazahstana i simbol života u skladu s prirodom bez ikakve je  sumnje jurta — šator azijskih nomada. Pastiri još uvijek rado žive u njima, a stanovnici gradova koriste ih u posebnim prilikama. Jurte su i velika turistička atrakcija. Mnoge od njih ukusno su uređene raznim rukotvorinama, naprimjer izvezenim ukrasima i tkanim prostirkama.

Zanimljivo je da u kazaškom jeziku postoji najmanje 21 riječ za konja te više od 30 riječi ili izraza za boju konjske dlake. To pokazuje da su konji važan dio kazaške tradicije, a dobiti konja na poklon velika je stvar. U seoskim područjima dječaci uče jahati od malih nogu.

Tradicionalna jela uvijek sadrže meso i nisu jako začinjena. Omiljena pića Kazaha su kumis, koji se priprema od kobiljeg mlijeka i na glasu je zbog ljekovitih svojstava, te šubat, koji se pravi od devinog mlijeka i ima bogatiji, kiselkast okus.

Ako želite posjetiti podružnicu Jehovinih svjedoka u Kazahstanu, dođite u Almaty i besplatno je razgledajte.