Aristotel je pisao o umjetnosti, astronomiji, biologiji, etici, jeziku, pravu, logici, magnetizmu, metafizici, kretanju, užicima, poeziji, politici, psihologiji, retorici te o duši, za koju je smatrao da nije besmrtna. Ipak, slavu su mu prije svega donijela djela o biologiji i logici.

U nastojanju da objasne svijet koji ih okružuje mislioci u antičkoj Grčkoj oslanjali su se na sposobnost promatranja, deduktivnog zaključivanja i logičkog tumačenja. Polazišna točka bila bi im neka očita istina o kojoj bi pomno razmišljali jer su bili uvjereni da će tako doći do ispravnih zaključaka.

Vođeni tom idejom, došli su do nekih točnih zaključaka. Primjerice, smatrali su da u svemiru vlada red i sklad. Međutim, njihova su opažanja bila ograničena na ono što su sami mogli zapaziti, bez ikakvih pomagala. Zbog tog ograničenja mnogi su inteligentni ljudi, među njima i Aristotel, došli do nekih krivih zaključaka. Naprimjer, vjerovali su da se planeti i zvijezde okreću oko Zemlje. U to se vrijeme smatralo da je ta istina neosporna i jasna kao dan. U knjizi The Closing of the Western Mind Charlesa  Freemana piše: “Činilo se da i zdrav razum i iskustvo govore u prilog gledištu starih Grka da je Zemlja središte svemira.”

To pogrešno gledište ne bi dovelo do tako strašnih posljedica da je zadiralo samo u znanost. No ono je utjecalo i na neka druga područja ljudskog života.

U srednjovjekovnoj “kršćanskoj” Europi neka Aristotelova učenja postala su neprikosnovena istina. Društvo ih je prihvaćalo bez trunka sumnje. Rimokatolički teolozi, ponajprije Toma Akvinski (oko 1224-1274), u svoje su poimanje Boga i vjere uveli Aristotelove ideje. Tako je Aristotelov zaključak da Zemlja nepomično stoji u središtu svemira postao dogma Katoličke crkve. To su učenje usvojili i neki protestantski reformatori, primjerice Calvin i Luther, koji su čak tvrdili da se ono temelji na Bibliji. (Vidi okvir  “Pridali su Bibliji krivo značenje”.)

Charles Freeman napisao je: “U nekim područjima više se nije mogla ni naslutiti razlika između [Aristotelovih učenja] i katolicizma.” Vjerojatno se zato i kaže da je Toma Akvinski “pokrstio” Aristotela i tako ga uveo u Katoličku crkvu. No zapravo se “Toma Akvinski obratio na Aristotelovu filozofsku misao”, tvrdi Freeman. Mogli bismo dodati: Ne samo on nego donekle i Crkva. Zbog toga je Galileo Galilei, talijanski astronom i matematičar, morao izaći pred inkvizicijski sud i javno se odreći uvjerenja da se Zemlja vrti oko Sunca iako je do tog zaključka došao na temelju čvrstih argumenata. * Ironično, Aristotel je vjerovao da znanost napreduje i da mora promijeniti svoje gledište kad otkrije nove spoznaje. Da su barem crkve imale isto gledište!