U nekim obiteljima roditelji očekuju od djece da pomažu u kućanskim poslovima. Zanimljivo je da djeca to rade bez prigovaranja. No u drugim obiteljima roditelji ne žele time opterećivati djecu, a ona to jedva dočekaju.

Stručnjaci kažu da je taj trend naročito vidljiv na zapadu te da u tim zemljama djeca malo toga rade i vole da drugi rade za njih. Steven, koji ima djecu, kaže: “Djeca su danas kod kuće obično sama. Vrijeme provode tako da igraju videoigre, surfaju internetom i gledaju televiziju. Od njih se malošto očekuje.”

Što vi mislite? Je li važno djecu uključiti u kućanske poslove, i to ne samo zato da bi dom bio što uredniji nego i zato da bi se ona razvila u bolje i odgovornije osobe?

Neki roditelji oklijevaju uključiti djecu u kućanske poslove, pogotovo zato što su zatrpana domaćom zadaćom i izvanškolskim aktivnostima. Ipak, pogledajte zašto je dobro da djeca pomažu u kući.

Djeca postaju odgovornija. Kad pomažu u kućanskim poslovima, djeca obično imaju bolje ocjene u školi. To nije nikakvo čudo jer tako razvijaju samopoštovanje i disciplinu te postaju odlučnija, a sve te osobine jako su važne za uspjeh u školi.

Djeca uče pomagati drugima. Neki kažu da djeca koja obavljaju kućanske poslove kasnije u životu budu spremnija pomagati drugima i rado sudjeluju u društveno korisnom radu. Zašto? Zato što su već u djetinjstvu naučila potrebe drugih stavljati ispred svojih potreba. Steven, kojeg smo već spomenuli, kaže: “Kad nitko ništa ne očekuje od djece, ona imaju dojam da im drugi trebaju služiti te stječu pogrešnu predodžbu o budućnosti. Naime, nisu svjesna da će morati naporno raditi i preuzeti na sebe mnoge odgovornosti.”

Obitelj postaje povezanija. Djeca koja imaju obaveza kod kuće osjećaju da su dragocjeni članovi svoje obitelji, ali i da imaju odgovornost doprinositi njenoj dobrobiti. Ako roditelji prevelik naglasak stavljaju na izvanškolske aktivnosti, a kućanske poslove prikazuju kao nevažne, djeca ne mogu naučiti tu važnu lekciju. Upitajte se: Ima li smisla da se moje dijete zbliži s djecom na nogometu, a udalji se od vlastite obitelji?

Što prije, to bolje! Neki kažu da djecu treba zadužiti za manje kućanske poslove već od treće godine njihovog života. Drugi preporučuju da se s tim počne i prije nego što dijete napuni dvije godine. U svakom slučaju, mala djeca vole pomagati roditeljima i oponašati ih. (Biblijsko načelo: Mudre izreke 22:6.)

Mislite na dob djeteta. Dijete od tri godine može pospremiti igračke, počistiti nešto što se prolilo ili odvojiti bijelo i šareno rublje. Veća djeca mogu usisati kuću, oprati automobil, pa čak i nešto skuhati. Poslove prilagodite svojoj djeci. Možda se iznenadite kad vidite s koliko ih oduševljenja rade.

Kućanski poslovi na prvom mjestu. Možda vam to izgleda nelogično jer vaše dijete svaki dan ima brdo zadaće. No knjiga The Price of Privilege kaže da djeci šaljete krivu poruku ako ih učite da su ocjene važnije od pomaganja po kući. Kao što smo već rekli, upravo obavljanje kućanskih poslova pomaže djeci da budu bolji učenici. Sve što nauče u djetinjstvu koristit će im kad i sami budu imali obitelj. (Biblijsko načelo: Filipljanima 1:10.)

Imajte na umu pravi cilj. Lako se može dogoditi da djetetu treba više vremena za neki kućanski posao nego što vi mislite da mu treba. Osim toga, možda primijetite da ga je moglo bolje obaviti. No čak ni tada nemojte mu se petljati u posao. Pustite ga da završi. Cilj vam nije da se posao obavi savršeno, nego da dijete nauči preuzeti odgovornost i uvidi kako rad usrećuje. (Biblijsko načelo: Propovjednik 3:22.)

Nagradite dijete kako treba. Neki kažu da je dobro djetetu platiti za kućanski posao koje je obavilo jer ga se tako uči odgovornosti. No ne slažu se svi s tim. Neki misle da se djeca na taj način usredotočuju na ono što mogu dobiti od obitelji, a ne na ono što joj mogu dati. Isto tako, kažu da bi dijete moglo prestati pomagati u kućanskim poslovima kad skupi dovoljno novca, a to je i više nego jasan znak da nije ništa naučilo. Dakle, novac nije rješenje. Djetetu možete davati džeparac, ali nemojte mu plaćati za poslove koje obavlja po kući.