Djevojčica imenom Dami imala je samo šest godina kad joj je tata umro od aneurizme. Derrick je imao devet godina kad mu je otac umro od srca. Jeannie je sa sedam godina izgubila mamu, nakon što se ona godinama borila s rakom jajnika. *

Njih se troje već u ranoj mladosti suočilo sa strašnim udarcem — smrću roditelja. Ako je i tebi smrt oduzela neku voljenu osobu, ovaj članak može ti pomoći da se nosiš s tim bolnim gubitkom. * Za početak ćemo reći nekoliko riječi o tugovanju.

Svatko tuguje na svoj način. Ti ćeš smrt roditelja oplakivati na jedan način, a ljudi oko tebe na neki drugi način. U knjizi Helping Teens Cope With Death piše: “Ne postoji neki obrazac niti pisano pravilo kako se nositi sa smrću voljenih.” Najvažnije je ne pokušavati nasilu zatomiti svoju tugu. Zašto je to važno? Iz sljedećih razloga:

Potiskivanje tuge može biti opasno. Jeannie, koju smo ranije spomenuli, kaže: “Godinama sam mislila da moram biti jaka zbog svoje mlađe sestre, pa sam potiskivala svoje osjećaje. I danas se, kad me preplavi bol, pravim da mi nije ništa, ali to nije pametno.”

Stručnjaci se s tim potpuno slažu. “Ne možete zauvijek gušiti svoje osjećaje”, piše u knjizi The Grieving Teen. “Oni će isplivati na površinu kad to najmanje očekujete i tada možete doživjeti potpuni emocionalni krah ili imati zdravstvenih problema.” Osoba koja potiskuje tugu može početi piti ili se drogirati da bi umrtvila svoju bol.

Tugovanje može biti popraćeno različitim osjećajima. Naprimjer, neki su ljuti na osobu koja je umrla jer se osjećaju napušteno. Drugi krive Boga jer vjeruju da je on mogao i trebao spriječiti smrt. Mnogi ožalošćeni osjećaju krivnju zbog nečega što su napravili ili rekli preminuloj osobi jer sad to više ne mogu ispraviti.

Dakle, sasvim je očito da je tugovanje jako složeno i da ima različita lica. Gdje možeš pronaći utjehu i dobiti snagu da kreneš dalje?

Porazgovaraj s nekim. Možda bi se najradije zatvorio u svoja četiri zida da nikoga ne vidiš i ne čuješ. No ako izliješ dušu nekome iz obitelji ili prijatelju, to će ti pomoći da se nosiš sa svojim osjećajima i da s vremenom uspiješ pronaći izlaz iz te teške situacije. (Biblijsko načelo: Mudre izreke 18:24.)

Zapisuj osjećaje i sjećanja. Piši o roditelju kojeg si izgubio. Naprimjer, zapiši po čemu ga najviše pamtiš, koje je lijepe osobine imao i u čemu bi volio biti poput njega.

A što ako te muče negativne misli, primjerice ako ne možeš prestati razmišljati o nečemu ružnom što si rekao roditelju prije smrti? Zapiši kako se osjećaš i zašto te progone takvi osjećaji. Recimo, mogao bi napisati sljedeće: “Osjećam krivnju jer sam se posvađao s tatom dan prije nego je umro.”

Zatim razmisli je li tvoj osjećaj krivnje zaista opravdan. U knjizi The Grieving Teen piše: “Nemoj kriviti sebe što nisi znao da nikad nećeš imati priliku ispričati se. Nerealno je očekivati da nikad nećemo reći ili učiniti nešto za što ćemo se u budućnosti morati ispričati.” (Biblijsko načelo: Job 10:1.)

Brini se o svom zdravlju. Dovoljno spavaj, vježbaj i zdravo se hrani. Ako nemaš apetita, pobrini se da tijekom dana jedeš više puta, ali manje obroke, barem dok ti se ne vrati apetit. Nemoj liječiti tugu nezdravom hranom i alkoholom. Od toga ti može biti samo gore.

Moli se Bogu. Biblija kaže: “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti!” (Psalam 55:22). Molitva nije samo neka vrsta psihološke samopomoći. To je razgovor s Bogom, a on nas “tješi u svakoj našoj nevolji” (2. Korinćanima 1:3, 4).

Bog ožalošćene tješi putem svoje Riječi, Biblije. Zašto ne bi ispitao što ona uči o pravom stanju mrtvih i nadi u uskrsnuće? * (Biblijsko načelo: Psalam 94:19.)