ZAMISLITE vatromet žarkih boja koji se dogodi usred šume kad se jato šarenih ptica vine put neba. Taj je veličanstveni prizor oduševljavao europske istraživače koji su krajem 15. stoljeća počeli stizati u netom otkrivene zemlje Novog svijeta. Te ptice koje su ih ostavljale bez daha bile su are, dugorepe papige koje nastavaju tropske predjele Sjeverne i Južne Amerike. Slike tih predivnih stvorenja ubrzo su se pojavile na zemljopisnim kartama nekih južnoameričkih zemalja kao simbol tog tek otkrivenog raja.

Kod ara i mužjaci i ženke imaju perje živih boja, što je neobično za ptice žarko obojenog perja. Are su pametne, društvene ptice koje se glasaju promuklim kreštanjem i prodornim kričanjem. Rano ujutro napuštaju svoja gnijezda te u jatima u kojima zna biti i do tridesetak jedinki odlaze u potragu za sjemenkama, tropskim voćem i drugom hranom. Poput drugih papiga, are svoje zalogaje često grabe dugim pandžama, a zatim ih kljucaju velikim, svinutim kljunom. Arama je kljun toliko čvrst da njime bez problema mogu otvoriti tvrde ljuske orašastih plodova. Nakon što se dobro najedu, obično se sjate na blatnim grebenima ili riječnim obalama gdje grickaju glinu. Znanstvenici pretpostavljaju da im ona koristi jer neutralizira otrovne tvari iz hrane te ih opskrbljuje potrebnim mineralima.

Mužjak i ženka obično ostaju zajedno do kraja života te se oboje brinu za svoje mlade.  Razne vrste ara svijaju gnijezda u dupljama drveća, šupljinama u riječnim nasipima i termitnjacima te u pukotinama grebena, gdje se mužjak i ženka često mogu vidjeti kako jedno drugome čiste i uređuju perje. Iako ptići prestanu rasti već u dobi od šest mjeseci, žive s roditeljima sve do svoje treće godine. U divljini are obično žive 30 do 40 godina, no u zatočeništvu katkad žive i više od 60 godina. Postoji otprilike 18 vrsta ara. Neke od njih prikazane su na slikama.