LJUDI često opisuju Nikaragvu kao zemlju s mnoštvom jezera i vulkana. U njoj se nalazi najveće jezero u Srednjoj Americi — jezero Nicaragua. Domorodačka plemena zovu ga Cocibolca, što znači “slatko more”. U njemu ima više stotina većih i manjih otoka. To je jedino slatkovodno jezero u kojem se mogu pronaći morske ribe kao što su morski psi, sabljanke i tarponi.

U Nikaragvi se nalazi i jedno od najizoliranijih područja Srednje Amerike. Riječ je o obali Mosquitos, istočnom priobalnom pojasu koji je širok šezdesetak kilometara i proteže se sve do susjednog Hondurasa. U Nikaragvi žive Miskiti (odnosno Mosquiti), jedna od domorodačkih skupina koje su se nastanile na tom području prije nego što su u 16. stoljeću onamo došli Europljani.

Miskiti su veoma blisko povezani i jako drže do zajedništva. Imaju jedinstvene običaje i način komunikacije. Naprimjer, u njihovom jeziku ne postoje riječi poput “gospođa” ili “gospodin”, koje ljudi inače koriste kad se na pristojan način obraćaju nekoj manje bliskoj, nepoznatoj ili starijoj osobi. U seoskim sredinama mlađi ljudi oslovljavaju starije s “tetko” ili “striče”, bez obzira na to  obraćaju li se svojim rođacima ili ljudima s kojima nisu u rodu. Kad žene iz plemena Miskito pozdravljaju bliske prijatelje i članove obitelji, prislone svoj obraz uz njihov i duboko udahnu kroz nos. Taj se pomalo neobičan način pozdravljanja zadržao sve do današnjih dana.