Možete li nam reći nešto o sebi?

Rodio sam se 1963. u jednom malom mjestu koje se nalazi južno od rijeke Yangtzea. Moje rodno mjesto smješteno je u pokrajini Jiangsuu, u kojoj prevladava blaga suptropska klima. To je područje poznato po poljoprivredi i ribogojstvu te se često naziva “zemlja riže i ribe”. Još kao mali često sam se pitao: “Kako to da nam priroda pruža obilje ukusne hrane? Je li sve to nastalo pukim slučajem? Što je bilo prije — kokoš ili jaje?” Budući da je Kina komunistička zemlja u kojoj većina ljudi ne vjeruje u Boga, u školi sam učio da je život nastao evolucijom.

Recite nam nešto o svojoj obitelji.

Moji su roditelji bili ateisti. Majka se bavila poljoprivredom, a otac je bio građevinar i imao je svoju građevinsku firmu. Ja sam najstariji od petorice braće. Nažalost, dva moja brata umrla su dok su bili mali. To me strašno pogodilo, pa sam se pitao: “Zašto ljudi umiru? Hoću li ikada ponovno vidjeti svoju braću?”

Zašto ste odlučili studirati fiziku?

Volio sam istraživati svijet oko sebe i jako su me zanimale razne prirodne pojave. Mislio sam da će mi fizika dati odgovore na pitanja o kojima sam razmišljao još od djetinjstva.

Kakva istraživanja provodite?

Istražujem načine na koje se može ubrzati kretanje električki nabijenih čestica. Cilj mi je postići brzine koje se približavaju brzini svjetlosti. Takvi eksperimenti omogućavaju mi da proučavam građu atoma. Istražujem i kako proizvesti prodorno elektromagnetsko  zračenje čija se frekvencija kreće u rasponu od mikrovalnog do infracrvenog dijela spektra. Iako se rezultati takvih istraživanja koriste u komercijalne svrhe, oni doprinose i tome da se razjasni tajna postanka svemira.

Što je pobudilo vaše zanimanje za Bibliju?

Godine 1998. na moja je vrata došlo dvoje Jehovinih svjedoka. Rekli su da mi na temelju Biblije mogu odgovoriti na pitanja koja me muče. U razgovoru nam se pridružila i moja žena, Huabi, koja se također bavi znanstveno-istraživačkim radom. Nikad prije nismo vidjeli Bibliju, no duboko su nas se dojmili njeni mudri i korisni savjeti. Osvjedočili smo se da biblijski savjeti koriste bračnom paru koji nas je posjećivao. Vidjeli smo da su istinski sretni i oslobođeni nekih briga koje muče mnoge druge ljude. No posebno mi je bilo zanimljivo ono što Biblija govori o Bogu. Misli koje sam u njoj pročitao potaknule su me da razmislim je li moguće da svemir nije nastao sam od sebe, nego da ga je netko stvorio. Fizičar treba dobro upoznati materijalni svijet i zakonitosti koje u njemu vladaju. Stoga sam odlučio temeljito proučiti dostupne činjenice.

O kojim je činjenicama riječ?

Kao prvo, znao sam da nijedan zatvoren fizikalni sustav ne može težiti redu niti ostati uređen ako na njega ne djeluje neka vanjska sila. To je bit drugog zakona termodinamike. Budući da su svemir i biološki sustavi na Zemlji vrhunski uređeni, zaključio sam da su morali nastati djelovanjem neke vanjske sile, inteligentnog prauzročnika kojeg bismo mogli nazvati Stvoriteljem. Kao drugo, svemir i Zemlja oblikovani su tako da omogućavaju nastanak i održavanje života.

Možete li navesti neke primjere koji to potvrđuju?

Gotovo svi živi organizmi na Zemlji ovise o Sunčevoj energiji. Ta energija putuje svemirom i dolazi do Zemlje u obliku elektromagnetskog zračenja različitih valnih duljina. Najmanje valne duljine imaju smrtonosne gama-zrake. Nakon njih slijede rendgenske zrake, ultraljubičaste zrake, vidljiva svjetlost, infracrvene zrake, mikrovalovi i na koncu radiovalovi, koji imaju najveće valne duljine. Zadivljujuće je to što atmosfera apsorbira većinu štetnog zračenja, dok do Zemljine površine propušta ono koje je potrebno za održavanje života.

Zašto vas je to zadivilo?

Zato što takvo što ne može nastati igrom slučaja. Zaintrigirao me početak biblijskog izvještaja o stvaranju i činjenica da se u njemu spominje svjetlost. U Bibliji piše: “Bog je rekao: ‘Neka bude svjetlost!’ I nastala je svjetlost.” * Tek jedan mali dio širokog spektra Sunčevog zračenja otpada na vidljivu svjetlost, no ona je neophodna za život. Svjetlost je potrebna da bi biljke mogle proizvoditi hranjive tvari i da bi ljudi mogli vidjeti svijet oko sebe. To što atmosfera propušta velike količine Sunčeve svjetlosti ne može biti puka slučajnost. No još je fascinantnije to što do Zemljine površine prodiru vrlo male količine ultraljubičastog zračenja.

Zašto je to važno?

Određena količina ultraljubičastog zračenja prijeko nam je potrebna. Izlaganje malim količinama tog zračenja u našem organizmu potiče proizvodnju vitamina D, koji je jako bitan za jačanje kostiju. Neka istraživanja čak upućuju na zaključak da taj vitamin služi kao zaštita od nastanka tumora i raznih drugih oboljenja. No prekomjerno izlaganje ultraljubičastom zračenju uzrokuje rak kože i nastanak očne mrene. Na mjestima na kojima ozonski omotač nije oštećen atmosfera propušta samo malu količinu ultraljubičastog zračenja, i to upravo onoliko koliko je potrebno za očuvanje života na Zemlji. Po meni, to je jasan dokaz da je Zemlja stvorena kako bi se na njoj moglo živjeti.

Moja žena i ja s vremenom smo se uvjerili da postoji Stvoritelj te da je on nadahnuo pisanje Biblije. Godine 2005. postali smo Jehovini svjedoci, pa sada i mi druge poučavamo o Bibliji.