Kako to da ste postali glazbenik?

Moji otac i majka su pijanisti. Počeli su me učiti svirati klavir kad sam imao pet godina. Kasnije sam pohađao glazbenu školu za nadarenu djecu u gradu Taškentu.

Možete li nam reći kako je to svirati s orkestrom?

Svaki je orkestar drugačiji i po nečemu poseban. Orkestar bismo mogli usporediti s ogromnim glazbalom na kojem “svira” njegov dirigent. Solistu je možda najveći izazov savršeno uskladiti komunikaciju s dirigentom. Njihov je odnos sličan razgovoru između dvojice prijatelja — umjesto da jedan uvijek vodi glavnu riječ, obojica trebaju onom drugom dati priliku da dođe do izražaja. Prije koncerta obično imate samo jednu ili dvije probe, i zato nije lako ostvariti takav skladan odnos s dirigentom.

Koliko vremena posvećujete vježbanju?

Najmanje tri sata dnevno. Dio tog vremena odvajam za vježbanje nekih zahtjevnih dionica. Usto proučavam strukturu skladbe koju trebam izvesti, no pritom uopće ne sviram. Slušam i druga djela istog skladatelja da bih se što bolje upoznao s njegovim opusom. To mi pomaže da se uživim u djelo koje namjeravam izvesti na koncertu.

Po čemu se može prepoznati vrstan pijanist?

Po tome što klavir “pjeva” pod njegovim prstima. Objasnit ću vam što želim time reći. Klavir je u biti udaraljkaško glazbalo. Nakon što na njemu pritisnete neku tipku, ton se može samo stišati. Kod puhaćih glazbala i ljudskog glasa nije tako. Naime, kad pjevate ili svirate neko puhaće glazbalo, možete držati ton ili čak pojačati njegovu glasnoću. Pijanist treba spriječiti stišavanje tonova na klaviru, što nije nimalo lako. To čini istančanim  pokretima prstiju i zapešća te vještim korištenjem desne pedale, koja produžuje trajanje tona i mijenja njegovu boju. Kad pijanist svlada tu zahtjevnu tehniku sviranja, njegov klavir može zvučati poput flaute, roga, pa čak i čitavog orkestra. Pod prstima vrhunskog pijanista klavir može zvučati i poput ljudskog glasa — najljepšeg “glazbala” na svijetu.

Vidi se da jako volite glazbu. Što je razlog tome?

Glazba je “jezik” na kojem se najbolje mogu pobuditi snažni osjećaji i izraziti emocionalna stanja koja je vrlo teško, a katkad i nemoguće, dočarati riječima.

Što vas je potaknulo da počnete razmišljati o Bogu?

U našem domu uvijek je bilo puno knjiga koje je moj otac donosio iz Moskve. Posebno mi je bila zanimljiva jedna knjiga u kojoj su bili prepričani biblijski izvještaji o postanku ljudskog roda i povijesti izraelskog naroda. Pažnju mi je privukla i jedna knjiga koju su objavili Jehovini svjedoci. Njen je naslov I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. * Dojmilo me se to što se u njoj na jednostavan i jasan način objašnjavaju biblijska učenja. Kad sam se 1991. preselio u Španjolsku kako bih ondje pohađao jednu visoku glazbenu školu, ponio sam sa sobom tu knjigu te sam je pročitao nekoliko puta. Iz nje sam saznao da se vjera u Boga ne bi trebala temeljiti samo na osjećajima nego i na čvrstim dokazima i logičnim argumentima.

Posebno me zaintrigiralo biblijsko obećanje da će ljudi vječno živjeti na Zemlji. To mi je zvučalo razumno i potpuno logično. Dotad još nisam imao prilike razgovarati s Jehovinim svjedocima, no čvrsto sam odlučio zamoliti ih da me pouče o Bibliji čim naiđem na nekoga od njih.

Kako ste upoznali Jehovine svjedoke?

Nekoliko dana nakon što sam donio tu važnu odluku vidio sam dvije gospođe koje su u rukama držale Bibliju. Pomislio sam: “Te žene izgledaju poput ljudi o kojima se govori u onoj mojoj knjizi. Govore drugima o Bogu upravo onako kako su to činili prvi kršćani.” Ubrzo sam počeo proučavati Bibliju s jednim Jehovinim svjedokom. Jako me raduje što danas i sam mogu pomagati drugima da upoznaju našeg Stvoritelja.

Što vas je kao ateista uvjerilo u to da postoji Stvoritelj?

Razmišljanje o glazbi. Gotovo da nema čovjeka koji ne uživa u glazbi. Mi ljudi doživljavamo glazbu na način na koji to ne može nijedna životinja. Njome možemo izraziti ljubav, radost, spokojstvo i gotovo sve druge osjećaje. Spontano se krećemo u ritmu glazbe koju slušamo. No je li glazba neophodna za preživljavanje? Pridonosi li ona preživljavanju jedinki koje su najbolje prilagođene okolišu, kako to tvrde evolucionisti? Mislim da ne. Smatram da nije logično zaključiti kako je ljudski mozak, koji nam omogućava da stvaramo predivnu glazbu i uživamo u djelima vrhunskih skladatelja poput Mozarta i Beethovena, naprosto nastao evolucijom. Puno je razumnije zaključiti da je naš mozak stvorio Bog koji je nadasve mudar i pun ljubavi.

Na temelju čega ste se uvjerili da je pisanje Biblije nadahnuo Bog?

Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga koje je pisalo četrdesetak ljudi u razdoblju od oko 1 600 godina. Upitao sam se: “Kako to da je toliko mnogo ljudi moglo napisati tako skladno remek-djelo? Tko stoji iza svega toga?” Jedini je logičan zaključak da je pisanje Biblije nadahnuo Bog. Rekao bih da je Biblija poput majstorski skladane i vrhunski aranžirane simfonije koja u sebi nosi divnu poruku namijenjenu svim ljudima.