JEDNA vrsta konjica koja živi u Južnoj Americi ima slušne organe koji su manji od jednog milimetra, ali su po mnogočemu slični ljudskom uhu. Taj kukac srodan skakavcima može čuti zvukove najrazličitijih frekvencija koji dopiru s velike udaljenosti. Tako, naprimjer, može razlikovati glasanje drugog konjica od glasanja šišmiša koji pri lovu ispušta zvukove iz ultrazvučnog spektra.

Razmislite o sljedećem: Konjic ima slušne organe na prednjim nogama. Poput ljudi, i on svojim slušnim organima hvata zvučne valove, pretvara ih u mehaničku energiju i potom u živčane impulse te na koncu analizira njihovu frekvenciju. No znanstvenici su otkrili da u uhu tog kukca postoji i duguljasti mjehurić koji je ispunjen tekućinom. Taj dio uha, koji su nazvali timpalnim mjehurićem, funkcionira po istom principu kao pužnica u sisavaca, ali je znatno manji od nje. Timpalni mjehurić zaslužan je za to što konjic ima izvrstan sluh.

Profesor Daniel Robert, koji predaje nanobiologiju na Sveučilištu u Bristolu, kaže kako će spoznaje o građi uha južnoameričkog konjica omogućiti inženjerima da “konstruiraju slušne aparate koji će biti kudikamo manji i kvalitetniji od onih što danas postoje na tržištu”. Istraživači smatraju da će te spoznaje ujedno dovesti do razvoja nove generacije ultrazvučne opreme, pa tako i dijagnostičkih uređaja koji se koriste u medicini.

Što vi mislite? Je li izvanredan sluh južnoameričkog konjica produkt evolucije ili čudo stvaranja?