Idi na sadržaj

Idi na kazalo

INTERVJU | CÉLINE GRANOLLERAS

Nefrologinja objašnjava zašto vjeruje u Boga

Nefrologinja objašnjava zašto vjeruje u Boga

Céline Granolleras liječnica je koja živi i radi u Francuskoj. Specijalizirala se za nefrologiju, granu medicine koja se bavi istraživanjem i liječenjem bolesti bubrega. Više od 20 godina nakon što je postala liječnica došla je do zaključka da postoji Stvoritelj kojem je stalo do nas. Postavili smo joj neka pitanja o njenom radu i vjeri u Boga.

Možete li nam reći nešto o sebi i svojoj obitelji?

Kad sam imala devet godina, preselila sam se s obitelji iz Španjolske u Francusku. Moji su roditelji bili katolici, no ja sam sa 16 godina prestala vjerovati u Boga. Smatrala sam da religija nema nikakve veze sa stvarnim životom. Neki su me znali pitati: “Ako Bog ne postoji, kako je onda nastao život?” Ja bih im nato odgovorila: “Znanstvenici to još ne znaju, ali jednog će dana saznati.”

Zašto ste se odlučili baviti nefrologijom?

Dok sam studirala na medicinskom fakultetu u francuskom gradu Montpellieru, upoznala sam jednog profesora koji mi je puno pričao o nefrologiji. Njegov je posao obuhvaćao istraživački rad i liječenje pacijenata, što mi se jako sviđalo. I ja sam se htjela baviti takvim poslom. Godine 1990. pridružila sam se timu znanstvenika koji su istraživali primjenu sintetičkog eritropoetina u reguliranju proizvodnje eritrocita u čovjekovoj koštanoj srži. Dotad se relativno malo istraživanja bavilo tom problematikom.

Što vas je potaknulo da počnete razmišljati o Bogu?

Godine 1979. moj suprug Floréal počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Mene to nije nimalo zanimalo. Religija mi se zamjerila još dok sam bila mala. No moj suprug i djeca postali su Jehovini svjedoci. Ubrzo smo se počeli puno družiti s ljudima koje su oni upoznali na svojim vjerskim sastancima, tako da su gotovo svi naši prijatelji bili Jehovini svjedoci. Među njima je bila i Patricia, koja me potaknula da se molim Bogu. “Ako na nebu nema nikoga, nećeš ništa izgubiti”, rekla mi je. “No ako Bog postoji, vidjet ćeš da ima smisla moliti se.” Mnogo godina kasnije počela sam razmišljati o smislu života te sam se sjetila Patricijinih riječi. Počela sam moliti Boga da mi pomogne razumjeti što je smisao života.

Što vas je potaknulo na razmišljanje o smislu života?

Nakon terorističkog napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku počela sam se pitati zašto su ljudi tako okrutni. Razmišljala sam o tome kako je vjerski ekstremizam veliko zlo i kako bi nas on jednog dana mogao upropastiti. No umirila me spoznaja da sam okružena Jehovinim svjedocima. Rekla sam samoj sebi: “Oni nisu ekstremisti. To su miroljubivi ljudi koji žive po Bibliji. Možda bih trebala malo bolje istražiti ono što u njoj piše.” Stoga sam počela sama čitati Bibliju.

Je li vam kao liječnici bilo teško prihvatiti ideju da postoji Bog koji nas je stvorio?

Nipošto. Fascinirala me složena građa našeg tijela. Naprimjer, način na koji bubrezi reguliraju razinu eritrocita u organizmu naprosto je nevjerojatan.

Zašto tako mislite?

Istražujući regulaciju razine eritrocita u krvi shvatila sam kako je samo Bog mogao osmisliti takav izvanredan mehanizam

Kao što vjerojatno znate, eritrociti prenose kisik. Ako izgubite puno krvi ili se popnete na veliku nadmorsku visinu, vašem će tijelu ponestati kisika. No bubrezi imaju receptore koji im omogućavaju da prate razinu kisika u krvi. Ako otkriju manjak kisika, bubrezi počnu izlučivati eritropoetin, pa se koncentracija tog hormona u krvi može povećati i do tisuću puta. Eritropoetin potiče koštanu srž da proizvodi više eritrocita. Zahvaljujući tome naš organizam dobiva više kisika. To je uistinu fantastičan proces! Ne mogu vjerovati da sam tek nakon deset godina istraživanja shvatila kako je samo Bog mogao osmisliti takav izvanredan mehanizam.

Kakav ste dojam stekli o Bibliji?

Pročitala sam mnoge povijesne knjige i poznate romane, no čim sam počela čitati Bibliju, uvidjela sam da je ona drugačija od ostalih knjiga. U njoj sam pročitala mnoge izvrsne savjete, pa sam shvatila da oni potječu od nekoga tko je kudikamo mudriji od nas ljudi. Oduševilo me i ono što sam pročitala o Isusu. Doživjela sam ga kao stvarnog čovjeka koji je pokazivao osjećaje i imao mnogo prijatelja. Čitajući Bibliju nailazila sam i na neke dijelove koje nisam razumjela. Budući da odgovore na svoja pitanja nisam htjela tražiti u publikacijama Jehovinih svjedoka, istraživala sam po raznim enciklopedijama, biblijskim priručnicima i drugim knjigama.

Koje ste teme istraživali?

Proučavala sam povijesne knjige (...). Na koncu sam zaključila da se ono što je Biblija prorekla ispunilo točno na vrijeme

Između ostalog, bilo mi je zanimljivo biblijsko proročanstvo koje ukazuje na godinu Isusovog krštenja. U Bibliji jasno piše koliko je vremena trebalo proći od 20. godine vladavine perzijskog kralja Artakserksa do godine u kojoj je Isus trebao postati Mesija. * Htjela sam to dobro istražiti — uostalom, istraživanje je sastavni dio mog posla. Proučavala sam povijesne knjige kako bih utvrdila u kojem je razdoblju Artakserks vladao te kada je Isus započeo i završio svoju službu na Zemlji. Na koncu sam zaključila da se ono što je Biblija prorekla ispunilo točno na vrijeme te da je to proročanstvo nesumnjivo bilo zapisano pod Božjim nadahnućem.

^ odl. 19 Vidi knjigu Što Biblija doista uči?, stranice 197-199. Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.