GORE navedene riječi dio su jednog od najapsurdnijih proglasa u povijesti. On se naziva el Requerimiento, što na španjolskom znači “zahtjev”. U 16. su stoljeću španjolski konkvistadori trebali pročitati taj proglas američkim starosjediocima svaki put kad bi u njihovu zemlju došli u osvajački pohod.

No što su točno konkvistadori objavljivali domorocima i zašto su to činili?

Kratko nakon što je Kolumbo 1492. kročio na američko tlo Španjolska i Portugal počeli su se sporiti oko toga tko ima pravo vladati nad novootkrivenim zemljama. Obje su kraljevine papu smatrale Kristovim predstavnikom na Zemlji, pa su od njega zatražile da riješi nastali spor. Po papinom nalogu Crkva je razdijelila novootkrivene zemlje između Španjolske i Portugala. No obje su zemlje zauzvrat morale poslati onamo misionare koji su domorodačko stanovništvo trebali obratiti na katoličku vjeru.

Kako su konkvistadori nastavili zauzimati nova područja, Kraljevina Španjolska nastojala je ozakoniti njihove osvajačke pohode. Španjolci su tvrdili da im je papa uz Božje dopuštenje dodijelio novootkrivene zemlje i da stoga konkvistadori imaju pravo porobljavati domoroce te postupati s njima i njihovom imovinom kako god žele.

Tako su Španjolci sastavili proglas kojim su starosjedilačko stanovništvo željeli upoznati s papinom odlukom.  Konkvistadori su zahtijevali od domorodaca da se obrate na kršćanstvo i podlože španjolskom kralju. Ako bi se ovi tome opirali, Španjolci bi u Božje ime krenuli u “pravedan” rat protiv nepokornih starosjedilaca.

Čitanje proglasa trebalo je umiriti savjest španjolskog kralja i poslužiti kao opravdanje za kolonijalna osvajanja. Konkvistadori su često znali pročitati proglas s broda, prije nego što bi krenuli u osvajački pohod. Znali su ga pročitati i nakon što bi se iskrcali na kopno, obraćajući se starosjediocima koji od svega toga nisu razumjeli ni riječ. Ponekad su ti osvajači čitali proglas stojeći ispred praznih koliba iz kojih su prestravljeni domoroci pobjegli glavom bez obzira.

Nastojanja da se ljude nasilu obrati na kršćanstvo dovela su do mnogih krvoprolića. Naprimjer, u jednoj bici koja se 1550. odigrala na području današnjeg Čilea pobijeno je otprilike 2 000 Araukanaca. Govoreći o domorocima koji su preživjeli taj pokolj, konkvistador Pedro de Valdivia kazao je kralju: “Dvije stotine njih nije se htjelo pokoriti premda sam im mnogo puta slao glasnike i čitao im proglas po nalogu Vašeg Visočanstva. Stoga smo im odsjekli šake i noseve.”

Čitanje proglasa možda je pomoglo osvajačima da umire svoju savjest, no sigurno im nije pomoglo da svoju vjeru prikažu u lijepom svjetlu. * Bartolomé de Las Casas, španjolski misionar iz 16. stoljeća, na svoje je oči vidio do čega je dovelo ispunjenje prijetnji navedenih u proglasu. On je napisao: “Ta je odredba bila krajnje nepravedna, bezbožna, sramotna, nerazumna i besmislena! Ne treba ni govoriti o tome koliko je okaljala ugled kršćanstva.” Španjolski povjesničar Gonzalo Fernández de Oviedo ustvrdio je da su nad američkim starosjediocima bila počinjena strašna zvjerstva te da su oni zbog toga stekli vrlo ružnu sliku o kršćanstvu.

Treba li Boga kriviti za okrutne zločine koje su vladari i crkveni moćnici počinili u njegovo ime? Nipošto! Biblija kaže: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao!” (Job 34:10).