ZAHVALJUJUĆI jedinstvenoj građi svojih očiju pauk skakač može s velikom preciznošću odrediti udaljenost pojedinih predmeta i točno procijeniti koliko daleko treba skočiti. Kako to uspijeva?

Razmislite o sljedećem: Da bi odredio koliko je udaljen od nekog predmeta, pauk skakač koristi svoja dva velika srednja oka. Svako od ta dva oka ima četveroslojnu mrežnicu. Donja dva sloja reagiraju na zeleno svjetlo, no slika je oštra samo na jednom od njih, dok je na drugom zamućena. Što je slika mutnija na tom drugom sloju, to je predmet bliže paukovom oku. Zahvaljujući tom jednostavnom principu pauk može točno odrediti koliko daleko treba skočiti kako bi uhvatio plijen.

Znanstvenici nastoje proizvesti 3D kamere i robote koji bi mogli procjenjivati udaljenost pojedinih predmeta služeći se metodom koju primjenjuje pauk skakač. U jednom članku objavljenom na internetskoj stranici ScienceNOW piše kako je fascinantno što “ta živa bića koja su dugačka svega pola centimetra i imaju mozak manji od muhe mogu prikupljati vrlo složene vizualne podražaje te vješto koristiti dobivene informacije”.

Što vi mislite? Jesu li oči pauka skakača proizvod evolucije ili čudo stvaranja?