Kako djeca reagiraju na potresne televizijske vijesti?
“Moja 11-godišnja kći ne voli gledati vijesti na televiziji. Često je muče ružni snovi kad vidi neki potresan prizor. Jednom je gledala reportažu o čovjeku koji je nekome iz svoje obitelji odrubio glavu. Te je noći sanjala da je i njoj netko odrubio glavu” (Quinn).
“Moja šestogodišnja nećakinja gledala je reportaže o tornadima koji su pogodili neke dijelove naše zemlje. Poslije je tjednima bila izvan sebe od straha. Znala me nazvati na telefon jer je mislila da tornado ide prema njenoj kući i da će poginuti” (Paige).
PRESTRAŠE li se vaša djeca kad gledaju vijesti na televiziji? U jednoj je anketi gotovo 40 posto roditelja izjavilo da su se njihova djeca uznemirila zbog nečeg što su vidjela u vijestima te su se uplašila da će se takvo što dogoditi i njima ili nekome iz njihove obitelji.
Zašto djeca tako reagiraju? Kao prvo, ona vijesti obično doživljavaju drugačije od odraslih. Naprimjer, ako mala djeca više puta vide televizijsku reportažu o nekom strašnom događaju, mogla bi pomisliti da se ono što gledaju na televiziji svaki put ponovno događa u zbilji.
Kao drugo, često gledanje vijesti o uznemirujućim događajima može iskriviti djetetovu predodžbu o svijetu u kojem živi. Istina je da živimo u “naročito teškim vremenima” (2. Timoteju 3:1). No ako djeca redovito gledaju potresne vijesti, to im može utjerati strah u kosti. Taj ih strah može toliko paralizirati da više ne mogu normalno živjeti. “Djeca koja na televiziji često gledaju vijesti obično misle da kriminala ima puno više nego što ga doista ima te da je život u današnjem svijetu puno opasniji nego što doista jest”, izvještava američka dobrotvorna zaklada Henry John Kaiser.
Kako možete pomoći svojoj djeci ako primijetite da ih gledanje vijesti uznemiruje? Navest ćemo nekoliko prijedloga.
Zaštitite ih.
Dobro razmislite o tome koliko ćete često dopustiti djetetu da gleda vijesti. To može ovisiti o njegovoj dobi, psihi i stupnju zrelosti. Dakako, u doba izvanrednog razvoja komunikacijske tehnologije nije realno očekivati da djeca nemaju pojma o tome što se događa u svijetu. Čak i mala djeca mogu vidjeti i čuti više nego što možda mislite. Stoga obratite pažnju na znakove koji mogu ukazivati na to da su vaša djeca uznemirena ili da se nečeg boje.
Poučavajte ih.
Kad djeca dovoljno narastu da mogu razumjeti ono što se prikazuje u vijestima, bilo bi dobro da ih gledate zajedno s njima. Tu priliku možete iskoristiti da nečemu poučite svoju djecu. Kad gledate neku reportažu, nastojte u njoj istaknuti nešto pozitivno — naprimjer, ako se izvještava o nekoj prirodnoj katastrofi, djeci skrenite pažnju na to da se nastradalima pruža pomoć.
Umirite ih.
Ako se vaša djeca uznemire zbog nečeg što su vidjela u vijestima, razgovarajte s njima i potaknite ih da vam kažu kako se osjećaju. “Kad naš Nathaniel na televiziji vidi neku groznu vijest, moja supruga i ja objasnimo mu što se to dogodilo i kažemo mu što smo poduzeli kako se nama ne bi dogodilo tako nešto”, kaže Michael. “Jednom je Nathaniel vidio snimku neke kuće u plamenu, pa se bojao da će i naša kuća izgorjeti. Da bismo ga umirili, pokazali smo mu sve protupožarne alarme koje imamo u kući. Sad zna gdje se nalaze i čemu služe, pa se više ne boji požara.”
Nastojte biti objektivni.
Ljudi su vrlo subjektivni kad procjenjuju kolika je učestalost neke pojave ili vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Psiholozi su utvrdili da se naša prosudba temelji na tome koliko se lako možemo sjetiti situacija u kojima se nešto slično već dogodilo. Naprimjer, ako ste nedavno čuli vijest o otmici nekog djeteta, vjerojatno ćete smatrati da je vaše dijete u većoj opasnosti nego što doista jest. Naravno, dobro je uvijek biti na oprezu. No stručnjaci kažu kako medijski izvještaji mogu u nama pobuditi strah od nečega što nam se vjerojatno nikad neće dogoditi (Mudre izreke 22:3, 13).
Ako roditelji nemaju uravnoteženo gledište o onome što vide u vijestima, kod njih bi se mogao javiti bolestan strah od toga da im se ne dogodi nešto loše. To bi se moglo dogoditi i njihovoj djeci. Navedimo jedan primjer. Godine 2005. neki se 11-godišnji dječak izgubio u brdima američke savezne države Utaha. Zbog silnog straha da bi ga netko mogao oteti dječak se četiri dana skrivao od spasilaca. Kad su ga najzad pronašli, bio je iznemogao od umora, gladi i žeđi. Premda u toj zemlji vjerojatnost da neko dijete bude oteto iznosi 1 naprema 350 000, dječak se toliko bojao da bi radije bio umro od gladi nego prihvatio pomoć. Doista, u strahu su velike oči!
“Djecu u dobi od 3 do 7 godina posebno plaše vijesti o raznim nesrećama i prirodnim katastrofama, a djecu u dobi od 8 do 12 godina jako uznemiravaju vijesti o kriminalu i nasilju” (Zaklada Henry John Kaiser).
Kakvu pouku možemo izvući iz toga? I vi i vaša djeca trebate imati uravnoteženo gledište o onome što vidite u vijestima. Ustvari, mnoge nesreće i tragedije dospiju u medije zato što su relativno rijetke, a ne zato što se često događaju.
Kriminal, nasilje i prirodne katastrofe žalostan su dio naše svakodnevice. No budete li nastojali zaštititi svoju djecu, umiriti ih kad je to potrebno te ih učiti da uravnoteženo gledaju na ono što se prikazuje na televiziji, pomoći ćete im da ne budu toliko uznemirena kad vide neke potresne vijesti.
