KAKO dijete raste, sve više upoznaje svijet oko sebe. Upoznaje nove ljude, provodi vrijeme s rođacima te se počinje družiti s djecom iz vrtića i prijateljima iz škole. Roditelji više nisu jedine osobe koje utječu na djetetov način razmišljanja, kao što je to bilo u prvim godinama njegova života. Stoga je važno da iskoristite to vrijeme kako biste svoje dijete naučili poslušnosti i pristojnom ponašanju. Isto je tako važno da ga poučavate o tome što je ispravno, a što neispravno.

Djeca ne mogu sve te pouke usvojiti preko noći. Vjerojatno ćete ih puno puta trebati “ukoriti, prekoriti, opomenuti, te pritom biti vrlo strpljivi i vješti u poučavanju” (2. Timoteju 4:2). U starom Izraelu roditeljima je bilo zapovjeđeno da svoju djecu uče Božjim zakonima. Bog im je kazao: “Usađuj ih u djecu svoju i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7). Kao što pokazuju ti biblijski reci, vrlo je važno da roditelji redovito poučavaju svoju djecu.

No odgajanje djece donosi sa sobom razne izazove. Razmotrimo neke od njih.

Biblija kaže da ima “vrijeme kad se govori”, ali i “vrijeme kad se šuti”, odnosno kad treba slušati (Propovjednik 3:7). Kako možete naučiti dijete da pažljivo sluša kad drugi govore? Između ostalog, tako da mu pružite dobar primjer. Da li vi pažljivo slušate druge, pa tako i svoju djecu?

Djeci svašta može odvući pažnju i stoga će se vaša strpljivost često naći na kušnji dok budete nastojali razgovarati s njima. Imajte na umu da je svako dijete drugačije. Zato budite pronicljivi i utvrdite koji način komunikacije najviše odgovara vašem djetetu. Naprimjer, David iz Velike Britanije kaže: “Kad razgovaram sa svojom kćeri, zamolim je da mi svojim riječima ponovi ono što sam joj rekao. Vidim da se to isplati jer što je starija, to me pažljivije sluša.”

Dok je svoje učenike poučavao važnim istinama, Isus je rekao: “Pazite kako slušate” (Luka 8:18). Ako odrasli trebaju pažljivo slušati ono što drugi govore, onda je još važnije da to čine i djeca!

Biblija kaže: “Podnosite jedni druge i spremno opraštajte jedni drugima ako tko ima pritužbu na koga” (Kološanima 3:13). I djecu se može naučiti da opraštaju onima koji su im nešto skrivili. Kako ih tome naučiti?

I u tome trebate pružiti svojoj djeci dobar primjer. Neka vide da i vi spremno opraštate  drugima kad vam učine nešto nažao. Marina, koja živi u Rusiji, nastoji tako postupati. “Muž i ja želimo pružiti djeci dobar primjer — trudimo se i sami opraštati drugima, biti spremni popustiti za volju mira i ne biti uvredljivi”, kaže ona. “Kad u nečemu pogriješim, ispričam se svojoj djeci. Želim da se i ona nauče tako ophoditi s drugima.”

Djecu treba od malih nogu učiti kako na miran način rješavati nesuglasice i opraštati drugima jer će im to koristiti kad odrastu. Stoga učite djecu da budu pažljiva i obzirna prema drugima te da budu spremna snositi posljedice svojih grešaka. Tako ćete im pomoći da razviju dragocjene osobine koje će im omogućiti da imaju dobre odnose s drugim ljudima.

U ovim “naročito teškim vremenima” mnogi su ljudi sebični i nezahvalni (2. Timoteju 3:1, 2). Djecu treba odmalena učiti da budu zahvalna za sve dobro što drugi čine za njih. Apostol Pavao potaknuo je svoje suvjernike: “Budite zahvalni!” (Kološanima 3:15).

Čak se i malu djecu može naučiti da se pristojno ponašaju i da budu obzirna prema drugima. Kako to učiniti? “Želite li usaditi u djecu osjećaj zahvalnosti za ono što drugi čine za njih, najbolje je da i sami uvijek pokazujete zahvalnost u ophođenju s drugim članovima obitelji”, kaže dr. Kyle Pruett, profesor dječje psihologije na američkom sveučilištu Yale. “Trebate imati naviku reći drugima koliko cijenite kad vam priskoče u pomoć ili vam na neki drugi način pokažu da im je stalo do vas. (...) Čovjek se treba puno truditi da mu takvo ponašanje prijeđe u naviku.”

Richard, koji sa svojom obitelji živi u Velikoj Britaniji, trudi se tako postupati. “Moja žena i ja učimo djecu kako da pokažu zahvalnost onima koji za njih učine nešto lijepo, primjerice baki i djedu ili učiteljima u školi”, kaže on. “Kad god nas netko pozove u goste, napišemo pisamce u kojem se domaćinima zahvalimo za gostoljubivost i damo djeci da se potpišu ili da nešto nacrtaju.” Ako djeca nauče pokazivati zahvalnost i cijenjenje za ono što drugi čine za njih, to će im pomoći da steknu dobre prijatelje i ostanu bliski s njima.

Djecu s vremenom trebate naučiti da će za sve što rade snositi određene posljedice. Čak i kad su još mala, djeca trebaju nekome položiti račun za svoje vladanje, i to ne samo kod kuće nego i u školi te bilo gdje drugdje. Pomozite svom djetetu da shvati koliko je istinito načelo: Kako siješ, tako ćeš i žeti (Galaćanima 6:7). Kako to možete učiniti?

Biblija kaže: “Ne uskraćuj kaznu djetetu” (Mudre izreke 23:13, bilješka). Ako ste svom djetetu jasno dali do znanja kakva ga kazna čeka ukoliko učini nešto loše, nemojte se ustručavati učiniti ono što ste rekli. “Jako je važno biti dosljedan”, kaže Norma iz Argentine. “Ako ne budete dosljedni, dijete će početi manipulirati vama i provoditi svoju volju.”

Roditelji trebaju unaprijed objasniti djetetu što će se dogoditi ako bude neposlušno. To će im pomoći da izbjegnu beskonačne prepirke s djetetom nakon što ono učini nešto što nije smjelo. Manja je vjerojatnost da će se djeca prepirati ako znaju kako se trebaju ponašati i kakva ih kazna čeka ne budu li se tako  ponašala te ako znaju da je ni na koji način neće moći izbjeći.

Naravno, želite li da dijete prihvati ukor ili kaznu, ne smijete ga prekoravati ni kažnjavati dok ste gnjevni. Biblija kaže: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas” (Efežanima 4:31). Roditelji nikad ne bi smjeli okrutno kažnjavati svoju djecu niti ih zlostavljati — bilo fizički bilo emocionalno.

No možete li se obuzdati da ne planete kad dijete iskušava vašu strpljivost do krajnjih granica? “To nije uvijek lako”, priznaje Peter, koji sa svojom obitelji živi na Novom Zelandu, “no djeca trebaju znati da ih kažnjavate zato što su učinila nešto što nisu smjela, a ne zato što ste vi izgubili živce.”

Peter i njegova žena nastoje pomoći svojoj djeci da shvate kako će im danas-sutra koristiti to što ih oni ponekad prekore ili kazne. “Čak i kad djeca učine nešto jako ružno”, kaže on, “ne razgovaramo nadugo i naširoko o tome što je u njihovom ponašanju bilo neispravno, nego im kažemo kako bi se ubuduće trebala ponašati.”

Govoreći o tome u kojoj mjeri namjerava kazniti svoj narod, Bog je rekao: “Kaznit ću te koliko treba” (Jeremija 46:28). Kazna će postići svoju svrhu ako bude pravedna i primjerena onome što je dijete učinilo. “Neka razumnost vaša bude poznata svim ljudima”, napisao je Pavao svojim sukršćanima (Filipljanima 4:5).

Biti razuman znači i paziti da se pri kažnjavanju djeteta ne povrijedi njegovo dostojanstvo. Santi iz Italije kaže: “Nikad ne ponižavam ni sina ni kćer. Trudim se utvrditi što je uzrok problema i kako ga otkloniti. Ne prekoravam djecu pred drugim ljudima, pa čak niti jedno dijete pred drugim. Ako je ikako moguće, to učinim nasamo. Osim toga, ne rugam se njihovim pogreškama ni pred drugima ni kad smo sami.”

I ranije spomenuti Richard uvjerio se koliko je važno biti razuman. “Kad dijete napravi nešto loše, ne smije ga se kazniti tako da ispašta i za sve prijašnje prijestupe”, kaže on. “Nakon što kaznite dijete, nemojte više govoriti o onome što je učinilo i predbacivati mu za to.”

Odgajanje djece zahtijeva puno truda i odricanja, no donosi i divne nagrade. U to se osvjedočila i Jelena iz Rusije. Ona kaže: “Odlučila sam naći posao sa skraćenim radnim vremenom da bih mogla više biti sa svojim sinom. Sada manje zarađujem, a činim i neke druge žrtve. No to se itekako isplati jer vidim koliko je moj sin sretan i koliko smo se zbližili.”