ZNANOST nam uvelike pomaže da razumijemo svijet koji nas okružuje. Otkriva nam njegovu složenost te izniman red i sklad koji u njemu vladaju, što mnoge navodi na zaključak da postoji beskrajno mudar i moćan Bog koji je sve to stvorio. Po njihovom mišljenju znanost ne otkriva samo zanimljive pojedinosti o svijetu u kojem živimo nego nam omogućuje i da saznamo nešto više o tome kako Bog razmišlja.

U Bibliji nalazimo mnogo dokaza koji podupiru to gledište. U Rimljanima 1:20 stoji: “[Božja] se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno.” Slično tome, Psalam 19:1, 2 kaže: “Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih govori svod nebeski. Dan svaki o tome govori, noć svaka znanje otkriva.” No premda nas svijet u kojem živimo zadivljuje svojom složenošću i ljepotom, on nam otkriva samo dio istine o Bogu.

Postoje mnoge istine o Bogu koje nam znanost ne može otkriti. Predočimo to jednim primjerom: Neki znanstvenik može istražiti građu svake molekule u čokoladnoj torti, no hoće li rezultat njegovog istraživanja pružiti odgovor na pitanje zašto je ta torta ispečena i kome je namijenjena? Da bi dobio odgovore na ta pitanja — koja većina ljudi smatra mnogo važnijima — treba se obratiti onome tko je napravio tu tortu.

Slično tome, znanost nam “pruža mnoštvo podataka i činjenica”, napisao je austrijski fizičar i nobelovac Erwin Schrödinger, “no ne otkriva nam baš ništa o pitanjima koja su nam istinski važna, kojima smo jako zaokupljeni”. Schrödinger kaže da u to spadaju i pitanja o “Bogu i vječnosti”. Naprimjer, samo Bog može odgovoriti na pitanja kao što su: Zašto postoji svemir? Kako to da na našem planetu postoji tako mnogo raznovrsnih živih bića, pa tako i onih koja su obdarena razumom? Ako je Bog doista svemoguć, zašto dopušta zlo i patnje? Što se događa s nama nakon smrti i ima li nade da ćemo ikad ponovno živjeti?

Je li Bog pružio odgovore na ta pitanja? Jest, i te odgovore možemo pronaći u Bibliji (2. Timoteju 3:16). No možda se pitate: Kako mogu biti siguran da je Biblija doista Božja Riječ? Ono što Biblija govori o svijetu oko nas trebalo bi biti u skladu sa znanstveno dokazanim činjenicama i prirodnim zakonima koje je Bog postavio, jer inače bi Bog proturječio sam sebi. Je li Biblija u skladu sa znanošću? Razmotrimo nekoliko primjera.

U vrijeme kad je Biblija bila pisana mnogi su ljudi vjerovali da postoji mnogo bogova i da ti bogovi, a ne prirodni zakoni, upravljaju kretanjem Sunca i Mjeseca, određuju vremenske prilike i plodna razdoblja te na razne druge načine utječu na život ljudi. No hebrejski proroci koji su prenosili Božje objave nisu vjerovali u to. Naravno, znali su da Jehova Bog može upravljati prirodnim silama i pojavama te da  je u određenim situacijama to i učinio (Jošua 10:12-14; 2. Kraljevima 20:9-11). No ti proroci “nisu morali prestati vjerovati u to da mitski bogovi upravljaju svemirom jednostavno zato što u te bogove nikad nisu ni vjerovali”, kaže John Lennox, profesor matematike na Sveučilištu u Oxfordu. “Oni nisu robovali tom praznovjerju zato što su vjerovali u jedinog pravog Boga, Stvoritelja neba i zemlje.”

Kako ih je ta njihova vjera štitila od praznovjerja? Pravi Bog objasnio im je da on upravlja svemirom putem preciznih i pouzdanih zakona te da je postavio odredbe koje omogućavaju da u njemu vlada red. Naprimjer, prije više od 3 500 godina Jehova Bog upitao je svog slugu Joba: “Poznaš li zakone koji nebom upravljaju?” (Job 38:33). U 7. stoljeću pr. n. e. prorok Jeremija napisao je da je Bog “postavio odredbe nebeske i zemaljske” (Jeremija 33:25).

Stoga su ljudi drevnog doba koji su vjerovali u ono što su pisali biblijski proroci mogli znati da svemirom ne upravljaju izmišljeni, hiroviti bogovi, nego logični zakoni. Zato se ti bogobojazni ljudi nisu klanjali onome što je Bog stvorio, primjerice Suncu, Mjesecu ili zvijezdama, niti su robovali praznovjerju, misleći da ta nebeska tijela na neki neobjašnjiv način utječu na njihov život (5. Mojsijeva 4:15-19). Smatrali su da trebaju istraživati Božja djela stvaranja jer ona otkrivaju njegovu mudrost, moć i druge osobine (Psalam 8:3-9; Mudre izreke 3:19, 20).

Poput mnogih današnjih znanstvenika, i stari su Hebreji vjerovali da je svemir imao početak. “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju”, piše u 1. Mojsijevoj 1:1. Osim toga, prije otprilike 3 500 godina Bog je svom sluzi Jobu rekao da je Zemlja “obješena ni o što”, odnosno da lebdi u svemiru (Job 26:7). A prije više od 2 500 godina prorok Izaija govorio je o “krugu zemaljskom”, odnosno ukazao na to da Zemlja ima oblik kugle (Izaija 40:22). *

Ono što Biblija kaže o svijetu u kojem živimo doista je u skladu sa znanstvenim činjenicama. Ustvari, Biblija i znanost ne samo da nisu proturječne nego se i savršeno nadopunjuju. Kad bismo zanemarili bilo znanost bilo Bibliju, ne bismo mogli dobro upoznati Boga (Psalam 119:105; Izaija 40:26).