● Vodio sam školu u jednom seoskom kraju u Indiji, a posao je išao vrlo dobro. Jedno vrijeme školu je pohađalo oko 500 učenika. No tada je jedna ugledna gradska škola, u koju se bilo lako upisati, počela slati autobuse u naše područje. Naravno, mnogi su se moji učenici premjestili u tu gradsku školu. Ustvari, broj učenika u mojoj školi smanjio se s oko 500 na šezdesetak. Da stvari budu još gore, otprilike u to vrijeme jedna mi je osoba dugovala novac, a nije mi ga mogla vratiti. Budući da sam trebao plaćati velik broj zaposlenika, našao sam se u vrlo teškoj financijskoj situaciji.

Sjeo sam sa svojom obitelji te smo razgovarali o problemu s kojim smo se suočili. Svi smo pokazali samopožrtvovnost u nastojanju da primijenimo Isusov savjet da u financijskom pogledu sačuvamo ‘jednostavno oko’. Drugim riječima, dogovorili smo se da nećemo trošiti više nego što si možemo priuštiti (Matej 6:22, 25, bilješka). Neko vrijeme nismo koristili automobil zbog troškova goriva i održavanja. Smanjili smo troškove prehrane tako što smo u kupovinu išli navečer, kad su cijene namirnica niže. Također smo smanjili broj različitih namirnica koje bismo jeli za svaki obrok.

Budući da smo Jehovini svjedoci, smatramo da je vrlo važno sastajati se s našim suvjernicima na kršćanskim sastancima (Hebrejima 10:25). Stoga iako je naša financijska situacija bila teška, odlučili smo da nećemo propuštati skupštinske sastanke niti veće skupove, čak i ako bi to značilo da trebamo prevaliti dalek put. U službi propovijedanja, u kojoj između ostalog ljude poučavamo Bibliji, ponekad odlazimo na udaljena područja. Za tu smo službu koristili moped umjesto automobila. Naravno, na mopedu su se mogle voziti najviše dvije osobe.

No to nije značilo da smo provodili manje vremena u službi propovijedanja. Baš naprotiv, i moja žena i moja kći počele su provoditi više vremena razgovarajući s ljudima o Bibliji. Nekad bi pješačile šest do osam kilometara u jednom smjeru kako bi vodile biblijske tečajeve sa zainteresiranim osobama. Moj sin i ja također smo se potrudili više vremena posvetiti poučavanju ljudi o Bibliji.

Sada u financijskom pogledu stojimo nešto bolje. No to mučno iskustvo naučilo nas je kao obitelj da materijalnim stvarima ne pridajemo preveliku važnost. Isto tako naučili smo da ne budemo previše zabrinuti za ono na što ne možemo utjecati. Psalam 55:22 naročito nas je ohrabrio. Ondje stoji: “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti! Neće dati da pravednik ikada posrne.” Te su se riječi pokazale u potpunosti istinitima u vrijeme naših financijskih problema. (Prilog suradnika.)