U mnogim zemljama dostupni su lijekovi za bolesti koje su u prošlosti ugrožavale zdravlje i život mladih. Napredak tehnologije rezultirao je proizvodnjom elektroničkih uređaja i igračaka o kojima su prijašnje generacije mogle samo sanjati. A zbog ekonomskog razvoja milijuni obitelji više ne žive u siromaštvu. Mnogi roditelji naporno rade kako bi svojoj djeci omogućili ono što sami nisu imali — visok životni standard i priliku da se školuju.

Nema dvojbe, današnji mladi uživaju mnoge pogodnosti. S druge strane suočavaju se s mnogo većim problemima nego mladi u prošlosti. Zašto to možemo reći? Jedan od razloga je to što čovječanstvo danas živi u razdoblju koje Biblija zove “svršetak ovoga poretka” (Matej 24:3). Isus Krist točno je prorekao da će naše doba obilježiti velika društvena previranja (Matej 24:7, 8). Vrijeme u kojem živimo Biblija još naziva “posljednjim danima” i kaže da će stanje u svijetu biti “naročito teško” (2. Timoteju 3:1). Osvrnimo se sada na neke teške probleme s kojima se suočavaju tinejdžeri.

Prvi problem

Filmovi, serije i časopisi prikazuju mlade koji su stalno okruženi grupom prijatelja s kojima odrastaju, idu u školu i s kojima ostaju bliski i kad odrastu. No život mnogih tinejdžera u stvarnosti je mnogo drugačiji.

Sociolozi Barbara Schneider i David Stevenson, koji su analizirali intervjue provedene s tisućama mladih Amerikanaca, otkrili su da je “relativno mali broj učenika u dužem razdoblju imao istog najboljeg prijatelja ili se družio s istom manjom grupom mladih”. Spomenuti sociolozi kažu da mnogi mladi  “nemaju bliske odnose s drugima te da imaju malo bliskih prijatelja s kojima mogu opušteno razgovarati o svojim problemima ili razmišljanjima”.

Neki tinejdžeri imaju prijatelje, no stječe se dojam da nemaju dovoljno vremena za druženje s njima. Jedno opsežno istraživanje provedeno u Sjedinjenim Državama pokazalo je da većina tinejdžera provodi oko 10 posto svog vremena u društvu prijatelja, dok gotovo 20 posto vremena provode sami. Dakle više su vremena sami nego s prijateljima ili obitelji. Sami jedu, sami putuju i sami se zabavljaju.

Porast broja različitih elektroničkih uređaja dodatno utječe na to da se mladi povlače u sebe. Naprimjer 2006. časopis Time izvijestio je da mladi Amerikanci u dobi između 8 i 18 godina prosječno provode šest i pol sati na dan gledajući televiziju, slušajući muziku putem slušalica, igrajući videoigre ili koristeći kompjuter. *

Naravno, i prije su mladi satima slušali muziku i igrali različite igre (Matej 11:16, 17). No danas mladi provode jako puno vremena sami, zabavljajući se elektroničkim uređajima, umjesto da budu sa svojom obitelji. To može imati štetne posljedice. Sociolozi Schneider i Stevenson o tome kažu: “Mladi koji provode puno vremena sami kažu da su nesigurniji, nesretniji, da manje uživaju u onom što rade te da su bezvoljni.”

Drugi problem

Tinejdžeri, pa čak i djeca predtinejdžerske dobi, pod velikim su pritiskom da se upuste u spolne odnose. Nathan, mladić iz Australije, kaže: “Većina mojih poznanika iz škole imala je prvi spolni odnos između 12. i 15. godine.” Vinbay, koja živi u Meksiku, kaže da je neobavezni seks bio uobičajen među mladima u njenoj školi. Zatim dodaje: “One koji su još uvijek bili nevini smatralo se čudacima.” A 15-godišnja Ana iz Brazila priča: “Neobavezni seks toliko je uobičajen među mojim vršnjacima da nije dovoljno samo jednom reći ‘ne’. Uvijek iznova moraš odbijati njihove ponude.”

U Velikoj Britaniji provedena je anketa koja je obuhvatila tisuće mladih u dobi od 12 do  19 godina, koji potječu iz različitih sredina. Anketa je pokazala da se gotovo 50 posto mladih redovito upušta u neki oblik seksa. Više od 20 posto tih spolno aktivnih mladića i djevojaka imalo je samo 12 godina! Dr. Dylan Griffiths, koji je vodio to istraživanje, kaže: “Ograničenja koja su nekad postavljali obitelj, Crkva i druge institucije više ne postoje, a najveće žrtve toga upravo su mladi.”

Jesu li mladi koji se upuštaju u spolne odnose zaista “žrtve”? U izvještaju koji je objavljen 2003. istraživači Robert Rector, Lauren Noyes i Kirk Johnson naveli su da su spolno aktivni tinejdžeri skloniji depresiji te da postoji veći rizik da će pokušati izvršiti samoubojstvo. Analizirali su intervjue koje su vodili sa 6 500 tinejdžera i otkrili da su “spolno aktivne djevojke tri puta sklonije depresiji od onih koje nemaju spolne odnose”. Što se tiče mladića, “depresija se dvaput češće javlja kod onih koji su spolno aktivni u odnosu na one koji to nisu”.

Treći problem

Mladi Amerikanci svjedoci su brzih promjena koje pogađaju obiteljsko uređenje i utječu na mjerila vrijednosti. U vezi s tim knjiga The Ambitious Generation—America’s Teenagers, Motivated but Directionless kaže: “U proteklih nekoliko desetljeća dogodilo se više velikih demografskih promjena koje direktno utječu na život tinejdžera. Smanjuje se broj članova prosječne američke obitelji, pa je sve više mladih koji imaju manje braće i sestara. Budući da stopa razvoda i dalje raste, sve više djece provodi dio svog djetinjstva s jednim roditeljem. Osim toga sve je više majki u radnom odnosu, pa su njihova maloljetna djeca sve češće kod kuće bez ijedne odrasle osobe.”

 Bez obzira na to žive li s jednim ili oba roditelja, mnoga djeca osjećaju da nisu bliska s njima. To dolazi do izražaja upravo onda kad ih najviše trebaju. U sklopu jednog istraživanja koje je trajalo nekoliko godina pratio se život 7 000 tinejdžera. Istraživanje je pokazalo da većina njih smatra da ih njihovi roditelji vole i prihvaćaju. Ipak, “samo je trećina izjavila da im u teškim situacijama roditelji posvete posebnu pažnju”. U izvještaju se dalje navodi: “Većina mladih smatra da ne može očekivati roditeljsku pomoć i podršku upravo onda kad im je to najpotrebnije, odnosno kad se nađu u problemima.”

U Japanu su članovi obitelji nekad bili vrlo bliski. No zbog želje za visokim životnim standardom obiteljske veze sve su slabije. Profesorica sociologije Yuko Kawanishi o tome kaže: “Većina roditelja današnjih tinejdžera rođena je nekoliko desetljeća nakon Drugog svjetskog rata i odrastala je pod utjecajem novog sustava vrijednosti koji naglašava ekonomski uspjeh i zaradu.” Kakve vrijednosti ti roditelji usađuju u svoju djecu? Profesorica Kawanishi kaže: “Mnogim roditeljima danas je prvenstveno stalo do toga da im djeca budu dobri učenici. Dokle god njihova djeca dobro uče, sve drugo što se događa u obitelji smatra se manje važnim ili potpuno nevažnim.”

Kako na mlade utječe takvo neuravnoteženo gledište o stjecanju materijalnih stvari i postizanju dobrog školskog uspjeha? U japanskim se medijima često spominje izraz kireru. Njime se opisuje reakcija mladih koji se slome pod pritiskom velikih očekivanja. Profesorica Kawanishi kaže: “Ponekad se djeca počnu nekontrolirano ponašati zato što osjećaju da im roditelji ne postavljaju nikakva ograničenja.”

Mi zaista živimo u “naročito teškim vremenima” (2. Timoteju 3:1). Biblija je prorekla da će se ljudi koji žive u ovom periodu suočavati s velikim problemima, no to nije sve.

Biblija sadrži korisne savjete koji mladima mogu pomoći da poboljšaju svoj život. Jehova Bog, autor Biblije, iskreno želi poučiti mlade kako da se nose s teškim životnim situacijama (Mudre izreke 2:1-6). On želi da mladi budu sretni. Njegova Riječ može “neiskusnima dati oštroumnost, mladiću znanje i sposobnost prosuđivanja” (Mudre izreke 1:4). Razmotrimo kako biblijska načela mogu pomoći mladima.