“MOJA biološka majka imala je 17 godina i bila je trudna sedam i pol mjeseci kad je odlučila napraviti pobačaj ubrizgavanjem slane otopine”, objasnila je Gianna. * Ona je nadalje rekla: “Ja sam dijete koje je ona pobacila. Živa sam, nisam umrla.”

Te riječi izgovorila je 19-godišnja Gianna kad je 1996. ispričala svoju životnu priču pred američkim državnim povjerenstvom koje je trebalo donijeti neke odluke o pitanju pobačaja. Kad je njena majka bila trudna sedam i pol mjeseci, Giannini su tjelesni organi već bili posve razvijeni. Vjerojatno se slažete da je Gianna već tada bila jedinstveno ljudsko biće, budući da je i nakon izlaska iz majčine utrobe nastavila živjeti kao zasebno biće.

A što bi se onda moglo reći za Giannu dok je bila zametak star samo pet tjedana i dug tek jedan centimetar? Istina je da njeni organi još nisu bili posve razvijeni, no njen živčani sustav, uključujući i mozak, već se polako počeo razvijati. Njeno je srce brzinom od 80 otkucaja u minuti pumpalo krv krvnim žilama. Prema tome ako je Gianna bila jedinstveno živo biće nakon sedam i pol mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, zar nije logično da je to bila i s pet tjedana — premda joj tjelesni organi nisu bili toliko razvijeni?

Razvoj svih dijelova zametka počinje začećem, kada muška spolna stanica (spermij) oplodi žensku spolnu stanicu (jajašce). Nove tehnologije omogućuju znanstvenicima da promatraju zadivljujuće promjene koje se odvijaju unutar jezgre tog jednostaničnog oplođenog jajašca. Molekule očeve i majčine DNK (deoksiribonukleinske kiseline) spajaju se i stvaraju novi, jedinstveni ljudski život.

U toj prvoj stanici započinje uistinu čudesan proces — razvoj ljudskog bića. Tijek tog procesa određen je genima, odnosno dijelovima DNK. Geni određuju gotovo sva naša obilježja — visinu, crte lica, boju očiju i kose te tisuće drugih karakteristika.

Kad se ta prva stanica počne dijeliti, čitav genetski “nacrt” kopira se u svaku novu stanicu. Nevjerojatno je kako je svaka od tih stanica “programirana” za to da se po potrebi razvije u bilo koju vrstu stanica, naprimjer u stanice koje čine srčano, moždano i koštano  tkivo, kožu te prozirno tkivo naših očiju. Nije nimalo neobično što se to “programiranje” unutar prve stanice, koje je odgovorno za nastanak novog, jedinstvenog bića, često naziva čudom.

“Još dok postoji samo jedna stanica potpuno je definirano kako će ljudsko biće rasti i razvijati se cijelog svog života”, kaže ugledni molekularni biolog dr. David Fu-Chi Mark. On zaključuje: “Više nema nikakve sumnje da je svako ljudsko biće potpuno jedinstveno od samog početka svog života, od začeća.”

Od samog začeća dijete koje se razvija u majčinoj utrobi nije tek jedno od njenih tkiva, nego zasebno biće. Majčin organizam smatra ga stranim tijelom i brzo bi ga odbacio kad ne bi bilo na poseban način zaštićeno u maternici. To novo ljudsko biće — koje se razvija u majčinom tijelu u svom zaštićenom malom svijetu — zapravo je osoba čiji je DNK jedinstven poput otiska prsta.

Neki kažu: Ženino tijelo zbog određenih anomalija spontano pobaci mnoga oplođena jajašca, pa zašto onda liječnik ne bi smio izvršiti pobačaj? Međutim postoji velika razlika između smrti koja nastupi sasvim spontano i namjernog ubojstva. U jednoj južnoameričkoj zemlji na svakih 1 000 djece 71 dijete umre već u prvoj godini života. No da li bi samo zato što toliko djece umre prerano bilo prihvatljivo ubiti dijete mlađe od godinu dana? Naravno da ne bi!

Važno je zapaziti da Biblija govori da ljudski život počinje u majčinoj utrobi. Psalmist David napisao je o Bogu: “Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani” (Psalam 139:16). David je rekao: “Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio.” Dakle on nije govorio o bilo kojem zametku već je govorio o sebi. Točno je ukazao na to da je njegov život započeo začećem, puno prije nego što se rodio. Pod Božjim nadahnućem David je također otkrio da su se od trenutka kad je bio začet njegovi organi počeli razvijati prema točno utvrđenom planu, detaljnim uputama zapisanim u “knjizi” — zahvaljujući čemu se razlikovao od svih drugih ljudi.

Osim toga zapazite da Biblija kaže da je ono što žena začne ljudsko biće, a ne tek obična nakupina stanica. Ona jasno kaže: “Začet je čovjek!” (Job 3:3). To je još jedan biblijski dokaz da od samog začeća dijete postoji kao zasebno živo biće. Da, ljudski život počinje upravo začećem!