DANAŠNJI Meksikanci svakodnevno se služe mobitelima i internetom, no istovremeno drže do drevnih vjerovanja i vjerskih običaja. U proteklim stoljećima neki običaji meksičkih Indijanaca pomiješali su se s rimokatoličkom religijom. Ustvari, ti običaji još uvijek imaju važnu ulogu u vjerskom životu meksičkih katolika.

Naprimjer, mnogi Meksikanci 2. studenog slave Dušni dan, ili Dan mrtvih. Toga dana odlaze na groblje te svojim voljenim umrlima donose cvijeće, hranu i alkoholna pića. Neki čak dovedu muzičare da sviraju pjesme koje su njihovi voljeni rado slušali. Mnogi katolici u svom domu naprave oltar i na njega stave fotografiju voljene umrle osobe.

Neki običaji koji su povezani s proslavom Dana mrtvih očito “imaju obilježja indijanskih svetkovina koje su se održavale u mjesecima ochpaniztliju i teotlecu, tijekom kojih se manesima [dušama umrlih] prinosilo cempasúchil [cvijeće] i tamale [mljeveno meso u kukuruznom tijestu]. To se činilo po završetku žetve — krajem listopada i početkom studenoga”, piše Enciclopedia de México. Neki današnji običaji, dodaje ta enciklopedija, podsjećaju na svetkovine koje su se održavale prije dolaska Španjolaca i pomalo su nalikovale na karneval.

Dvanaestog prosinca meksički katolici slave blagdan Gospe Guadalupske. Na taj dan tisuće hodočasnika iz raznih dijelova Meksika dolaze u crkvu Gospe Guadalupske, koja se nalazi na obronku brda Tepeyac u Ciudad de Mexicu. Mnogi danima pješače do tog svetišta i putem se mole Gospi. Kad stignu do crkve, obično uđu na koljenima (gore) i na oltar polože ruže.

Slike i kipovi Gospe Guadalupske danas se mogu vidjeti u kućama, stambenim zgradama, na autobusnim stanicama i drugim javnim mjestima. Gospa Guadalupska naziva se i imenima kao što su “Majka Božja” i “Mala Crna Djevica s Tepeyaca”. Od 16. stoljeća mnogi vjernici smatraju da ona čini nadnaravna izlječenja i druga čuda.

Štovanje ženskog božanstva, kao i druga obilježja te svetkovine, potječe iz obožavanja aztečke božice-majke Cihuacóatl. Ta se božica zvala i Tonantzin, što znači “naša majčica”. U knjizi México a través de los siglos  (Stoljeća meksičke povijesti) piše da su tu božicu i njenog sina Huitzilopochtlija stari Azteci donijeli u Tenochtitlán, nekadašnju prijestolnicu Aztečkog Carstva, odnosno današnji Ciudad de Mexico.

Hram božice Cihuacóatl, koji se nalazio na brdašcu Tepeyacu, uništili su Španjolci. Prema predaji, nepunih 40 godina nakon što je Kolumbo doplovio do Amerike na tom se brdašcu Djevica Marija ukazala Indijancu Juanu Diegu. Djevica je navodno zatražila da joj se na tom mjestu sagradi crkva.

Azteci su revno štovali božicu Cihuacóatl. Ona je navodno imala dugu, raspuštenu kosu i bila je sva u bijelom. Ulaz u njeno svetište bio je tako nizak da se u njega moglo ući samo na koljenima. Kad bi štovatelj ušao u svetište, vidio bi kip božice Cihuacóatl okružen kipovima drugih bogova, tako da je izgledalo da je ona ‘majka tih bogova’.

Praznik u čast božice Cihuacóatl uključivao je prinošenje ljudskih žrtava, ples i svečanu povorku vojnika ukrašenih “ružama koje su nosili u rukama, oko vrata i na glavi”. Te su darove ostavljali na vrhu svetišta kao prinos Huitzilopochtliju. Mnogi Indijanci znali su propješačiti više od tisuću kilometara kako bi došli proslaviti praznik u čast božice Cihuacóatl. Neki od njih dolazili su čak iz područja današnje Gvatemale.

Štovanje Gospe Guadalupske očito potječe od obreda što su ih vršili ljudi koji nisu služili pravome Bogu, Bogu kojeg upoznajemo putem Biblije (Psalam 83:18). Treba li to utjecati na naše gledište o toj svetkovini? Je li porijeklo nekog vjerskog obreda uistinu važno?

Apostol Pavao dao je u vezi s tim mudar savjet. On je rekao: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. (...) Može li vladati sklad između Krista i Belijala [Sotone]? Ili što je zajedničko vjerniku i nevjerniku?” Osim toga, rekao je: “Sve ispitujte da se u to uvjerite, držite se onoga što je dobro!” (2. Korinćanima 6:14, 15; 1. Solunjanima 5:21).

To vrijedi i za nas danas. Trebali bismo razmisliti o svojoj religiji i upitati se: ‘Je li način na koji štujem Boga u skladu s učenjima iz Božje Riječi, Biblije? Potječu li neka obilježja moje religije iz obreda koje su vršili sluge krivih bogova?’ Onaj tko se želi dopasti Jehovi, pravome Bogu, trebao bi pronaći odgovore na ta pitanja.