SVI možemo puno naučiti gledajući televiziju. Možemo upoznati zemlje koje možda nikad ne bismo posjetili i ljude koje nikad ne bismo vidjeli. Televizija nas vodi u tropske prašume i daleke polarne krajeve, na najviše planinske vrhove i u mračne morske dubine. Omogućava nam da zavirimo u čudesan svijet atoma i molekula te da se vinemo u svemirska prostranstva. Informira nas o tome što se upravo događa na drugom kraju svijeta. Upoznaje nas s političkim zbivanjima, poviješću, aktualnim događajima i raznim kulturama. Televizija prikazuje život ljudi, njihove patnje i sretne trenutke. Ona nas zabavlja, prosvjećuje i potiče da proširimo svoje vidike.

Međutim, velik dio televizijskog programa nije ni moralan ni poučan. Takav program vjerojatno najžešće kritiziraju oni koji se protive učestalom i zornom prikazivanju nasilja i seksa. Jedno istraživanje koje je bilo provedeno u Sjedinjenim Državama pokazalo je da se u gotovo dvije trećine televizijskih programa prikazuje nasilje te da gledatelj u prosjeku može vidjeti šest scena nasilja na sat. Tako mlada osoba do svoje 21. godine  vidi po nekoliko tisuća odglumljenih scena nasilja i ubojstava. Na televiziji ima i puno seksa. U dvije trećine svih televizijskih programa jedna od tema razgovora je seks, a u 35 posto programa mogu se vidjeti razne vrste spolnih intimnosti, koje se obično prikazuju kao bezopasne, spontane i sasvim prirodne, a događaju se između osoba koje nisu u braku. *

U cijelom svijetu jako su popularni programi u kojima se prikazuju seks i nasilje. Američki akcijski filmovi obično se nakon prikazivanja u kinima mogu dobro prodati televizijskim kućama diljem svijeta. Ti filmovi ne moraju imati dobre glumce ni zahtjevan scenarij. Radnja se lako prati. Pažnja gledatelja privlači se tučnjavama, ubojstvima, specijalnim efektima i scenama seksa. No da bi se na duže vrijeme zadržala pažnja gledatelja, treba im uvijek ponuditi nešto novo i drugačije. Gledateljima brzo dosadi ako stalno gledaju jedno te isto. Ono što se danas smatra senzacionalnim ubrzo će postati obično i nezanimljivo. Da bi zadržali pažnju gledatelja, producenti se trude da filmovi budu sve šokantniji i uzbudljiviji, a to čine tako što u filmove ubacuju sve više nasilnih scena i sve otvorenije prikazuju seks i sadizam.

Kako na gledatelje utječe to što na televiziji često gledaju nasilje i seks? Kritičari tvrde da nasilje koje se prikazuje na televiziji potiče ljude da budu grubi i nasilni te da pokazuju manje suosjećanja prema žrtvama nasilja u stvarnom životu. Oni također tvrde da prikazivanje seksa na televiziji potiče ljude da se upuštaju u  spolne odnose s raznim partnerima te dovodi do srozavanja moralnih mjerila.

Je li istina da gledanje televizije tako utječe na ljude? O tom se pitanju već desetljećima vode žučne rasprave. Dosad je provedeno na stotine istraživanja te napisano tisuće knjiga i članaka koji su se bavili tom temom. Problem je u tome što je teško dokazati uzročno-posljedičnu vezu — naprimjer da gledanje nasilja na televiziji u ranoj životnoj dobi dovodi do nasilnog ponašanja u kasnijem životu. Ponekad je vrlo teško dokazati što je uzrok čovjekovog nasilnog ponašanja. Uzmimo za primjer da prvi put u životu počnete trošiti neki lijek i u roku od nekoliko sati dobijete kožni osip. U takvoj situaciji lako je zaključiti da je alergijsku reakciju uzrokovao lijek. No ponekad se alergija razvija postupno. U tom slučaju puno je teže povezati alergijsku reakciju s određenim lijekom, budući da alergije mogu imati razne uzroke.

Slično tome, teško je dokazati da je nasilje koje se prikazuje na televiziji uzrok zbog kojeg se ljudi odaju kriminalu i čine zlo drugim ljudima. No mnoga istraživanja ukazuju na to da ipak postoji veza između nasilja koje se prikazuje na televiziji i onog koje se događa u stvarnom životu. Neki su zločinci izjavili da je ono što su vidjeli na televiziji utjecalo na njihov način razmišljanja i njihovo ponašanje. S druge strane, ljudi su u životu izloženi i raznim drugim utjecajima. Nasilne kompjuterske igre, ponašanje i stavovi prijatelja i članova obitelji te teški životni uvjeti također mogu utjecati na to da čovjek postane grub i nasilan.

Stoga nije neobično da postoje oprečna gledišta o tom problemu. Jedan je kanadski psiholog napisao: “Nitko nije znanstveno dokazao da gledanje nasilja potiče ljude da se nasilno ponašaju ili da postanu bešćutni.” Međutim, stručnjaci iz Američkog psihološkog udruženja koji su istraživali utjecaj medija na društvo kažu: “Nema nikakve sumnje da ljudi koji često gledaju nasilje na televiziji u većoj mjeri toleriraju agresivnost i češće se agresivno ponašaju.”

Imajmo na umu da stručnjaci raspravljaju o tome može li se dokazati uzročno-posljedična veza, odnosno postoje li dokazi da gledanje nasilja dovodi do nasilnog ponašanja. No malo je onih koji će reći da televizija nimalo ne utječe na naš način razmišljanja i naše ponašanje. Razmislite malo o tome. Pogled na neku fotografiju može nas ganuti do suza, obradovati ili pak razljutiti. Glazba također snažno utječe na naše osjećaje. Izgovorene ili pisane riječi navode nas na razmišljanje, bude u nama određene osjećaje i potiču nas na djela. Koliko li je onda tek snažan utjecaj medija u kojem se vješto spajaju pokretne slike, glazba i govor! Stoga nije ni čudo da je televizija toliko privlačna. Osim toga, ona je dostupna velikom broju ljudi. U jednoj knjizi piše: “Još od vremena kad je čovjek počeo izražavati svoje misli pismenim putem (...) nijedna metoda komunikacije nije tako snažno utjecala na civilizaciju kao televizija.”

Mnoga velika poduzeća svake godine troše milijarde dolara na televizijske reklame jer znaju da na gledatelje utječe ono što vide i čuju. Poduzeća ne ulažu toliki novac u reklame zato što pretpostavljaju da se to isplati, nego zato što znaju da je to tako. Reklame potiču ljude da kupuju njihove proizvode. Naprimjer, Coca-Cola je 2004. potrošila 2,2 milijarde dolara na reklamiranje svojih proizvoda u novinama te na radijskim i televizijskim postajama diljem svijeta. Da li se to ulaganje isplatilo? Kompanija je te godine ostvarila zaradu od gotovo 22 milijarde dolara. Reklamni stručnjaci znaju da jedna reklama ne može znatno utjecati na ponašanje ljudi. No oni računaju na to da učestalim višegodišnjim reklamiranjem proizvoda mogu postići željeni učinak.

Ako reklame koje traju 30 sekundi utječu na naše razmišljanje i ponašanje, onda možemo biti sigurni da višesatno gledanje televizije također utječe na nas. “Taj medij čak i putem najobičnije zabave neprimjetno oblikuje naše stavove i mjerila vrijednosti”, piše u knjizi Television—An International History. Slično tome, u knjizi Pictorial History of Television piše: “Televizija mijenja naš način razmišljanja.” Stoga se trebamo upitati: ‘Da li ono što gledam na televiziji utječe na moj način razmišljanja onako kako ja to želim?’

To je pitanje naročito važno za one koji služe Bogu. Mnogo toga što se prikazuje na televiziji nije u skladu s uzvišenim načelima i moralnim mjerilima koja nalazimo u Bibliji. Životne navike i postupci koje Biblija osuđuje  često se prikazuju kao nešto prihvatljivo, normalno i moderno. S druge strane, televizija često ignorira, ismijava i omalovažava kršćanska mjerila vrijednosti i one koji navodno žive po tim mjerilima. Pisac jedne knjige sa žaljenjem je rekao: “Kao da nije dovoljno to što se izopačenost prikazuje kao nešto sasvim prirodno, nego se još i ono što je prirodno mora prikazivati kao nešto čudno i izopačeno.” Tako televizija, slikovito govoreći, često šapuće: ‘Dobro je zlo, a zlo je dobro’ (Izaija 5:20).

Moramo paziti na to što gledamo na televiziji jer to utječe na naš način razmišljanja. Biblija kaže: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći” (Mudre izreke 13:20). Opisujući značenje izraza koji je u ovom retku preveden s ‘družiti se’, bibličar Adam Clarke kaže da on “ukazuje na to da nekoga volimo i da smo mu privrženi. Nemoguće je da ne oponašamo one koje volimo. Zato i postoji izreka: ‘Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći kakav si.’” Kao što smo vidjeli, većina ljudi mnogo vremena sjedi pred televizorom “družeći se” s osobama koje nisu nimalo mudre i koje pravi kršćanin nikada ne bi pozvao u svoj dom.

Kad bi vam liječnik prepisao neki jaki lijek, vjerojatno biste pažljivo ispitali moguće koristi i opasnosti propisanog načina liječenja. Ako uzimate pogrešan lijek — pa čak i ako uzimate odgovarajući lijek, ali ga pijete u prevelikim količinama — to može štetno utjecati na vaše zdravlje. Isto se može reći i za gledanje televizije. Stoga bi bilo dobro da ozbiljno razmislimo o tome što gledamo na televiziji.

Apostol Pavao je pod nadahnućem Božjeg svetog duha savjetovao kršćanima da razmišljaju o svemu što je istinito, plemenito, pravedno, čisto, dopadljivo, pohvalno, čestito i hvalevrijedno (Filipljanima 4:6-8). Hoćete li i vi poslušati taj savjet? Ako to učinite, bit ćete sretni.