JULIJE CEZAR predvodio je rimsku vojsku koja je oko 55. pr. n. e. izvršila prvi napad na područje današnje Engleske. Kad se iduće godine vratio na otok, napredak prema unutrašnjosti onemogućila mu je rijeka koju je nazvao Tamesis (Temza). Devedeset godina kasnije zemlju je pokorio rimski car Klaudije.

U to su se vrijeme s obje strane Temze pružale puste močvarne ravnice. Na najdaljem mjestu do kojeg dopire plimni val, oko 50 kilometara od estuarija, rimski su vojnici kasnije sagradili drveni most. Na tom su mjestu na sjevernoj obali rijeke sagradili luku koju su nazvali Londinium. *

U iduća četiri stoljeća Rimljani su razvili trgovinu s drugim dijelovima Europe te dopremali u Londinium luksuznu robu iz sredozemnih zemalja, pa čak i drvo iz Libanona. Osim toga, Temzom su dopremali robu iz unutrašnjosti, tako da je grad Londinium, čije su se glavne ulice zrakasto širile iz središta prema predgrađu, uskoro postao važno trgovačko središte.

Nakon pada Rimskog Carstva rimske su legije 410. n. e. napustile Britaniju. Tako je Londinium ostao pust, a trgovina duž Temze zamrla. Krunidba anglosaskih kraljeva održavala se u Kingstonu, gradiću koji se nalazi 19 kilometara uzvodno od Londona, a osnovan je na mjestu na kojem se lako moglo prijeći Temzu. Tako je bilo sve do 11. stoljeća, kad je iz Normandije došao Vilim Osvajač. Nakon što je 1066. u Westminsteru okrunjen za kralja, Vilim je sagradio tvrđavu (londonski  Tower) unutar zidina rimskog grada kako bi učvrstio svoju vlast, razvio trgovinu i nadzirao ulaz u luku. Trgovina je ponovno procvala, a stanovništvo Londona poraslo je na oko 30 000.

Na jednoj kamenoj goleti koja se nalazi oko 35 kilometara zapadno od Londona Vilim Osvajač sagradio je dvorac koji je danas poznat pod nazivom Windsor. Iz tog dvorca, koji je zamijenio nekadašnju rezidenciju saskih kraljeva, pruža se prekrasan pogled na Temzu. Dvorac u Windsoru, koji je mnogo puta bio nadograđivan i preuređivan, još uvijek je jedna od najvećih turističkih atrakcija u Velikoj Britaniji.

Godine 1209, nakon 30 godina gradnje, u Londonu je završen kameni most preko Temze — jedan od prvih takvih mostova u Europi. Ta izvanredna građevina, na kojoj su kasnije sagrađene kuće, trgovine, pa čak i kapelica, imala je dva pokretna kraka i obrambenu kulu, koja se nalazila na južnoj strani, kod Southwarka.

Na livadi Runnymede, koja se nalazi na obali Temze, nedaleko od Windsora, engleski kralj Ivan (1167-1216) zapečatio je 1215. čuveni dokument koji je nazvan Magna Carta (Velika povelja). Time se obavezao da će svim slobodnim ljudima priznati njihova građanska prava, dati određene povlastice gradu Londonu te omogućiti slobodnu trgovinu u njegovoj luci.

U narednim stoljećima na Temzi je cvjetala trgovina. Kako se trgovina sve više razvijala, luka je s vremenom postala jako zakrčena. Prije dvjesto godina promet je bio tako velik da je na prostoru predviđenom za prihvat 600 brodova ponekad bilo usidreno čak 1 775 brodova koji su čekali na istovar tereta. Zbog te silne gužve pljačke brodova postale su ozbiljan problem. Kradljivci bi noću odrezali užad kojom su brodovi bili privezani za obalu, a potom bi ih odvukli i opljačkali. Neki su zarađivali za život tako što su u svojim malim čamcima prevozili ukradenu robu u druga mjesta na obalama Temze. Da bi se stalo na kraj tom problemu,  u Londonu je osnovana prva riječna policija na svijetu. Ona postoji još i danas.

No trebalo je učiniti još neke promjene kako bi se rasteretio lučki promet. Stoga je u 19. stoljeću engleski parlament odobrio izgradnju najvećeg kompleksa zatvorenih lučkih dokova na svijetu, koji je trebao biti izgrađen u nizinskom području s obje strane rijeke. Najprije su početkom 19. stoljeća sagrađeni dokovi Surrey i Commercial, Londonski dok te dokovi West India i East India. Potom je 1855. dovršen dok Royal Victoria, a 1880. dok Royal Albert.

Godine 1840. arhitekti Marc i Isambard Brunel — otac i sin — povezali su dvije obale Temze prvim podvodnim tunelom na svijetu. Tunel je dugačak 459 metara i danas je dio podzemne željezničke mreže koja pokriva šire područje Londona. Zatim je 1894. dovršen most Tower Bridge, koji je još i danas velika turistička atrakcija. Podizanjem dvaju polužnih krakova mosta otvara se prostor širine 76 metara, tako da između dva tornja Tower Bridgea mogu ploviti veliki brodovi. Ako se popnete stepenicama, kojih ima gotovo 300, izaći ćete na gornju pješačku stazu i vidjeti prekrasan krajolik koji se pruža duž obala rijeke.

Do početka 20. stoljeća londonski su dokovi već bili dobro opremljeni za prihvat sve većeg broja velikih parobroda koji su prevozili trgovačku robu. Do 1921, kada je dovršen posljednji londonski dok, nazvan po kralju Georgeu V, London je već postao “najveća i najprometnija luka na svijetu”.

London je dugo vremena imao loše i neasfaltirane ceste koje su zimi često bile neprohodne. Stoga je najbrži i najpraktičniji način prijevoza ljudi i robe bila plovidba Temzom, koja je s vremenom postala vrlo prometna rijeka. Na obalama Temze bilo je mnogo lađara koji su stajali na stepenicama i dozivali putnike, nudeći im prijevoz do nekog mjesta uzvodno ili nizvodno ili pak po vijugavim pritocima, kao što su bile rječice Fleet i Walbrook, koje su odavno presahnule, a danas njihovim koritom prolaze londonske ulice koje nose njihova imena.

S vremenom su na obalama sagrađene mnoge otmjene vile s terasama koje su se spuštale sve do rijeke, tako da je London počeo nalikovati Veneciji. Među članovima kraljevske obitelji postalo je popularno živjeti na obali rijeke, o čemu svjedoče palače u Greenwichu, Whitehallu i Westminsteru. Neki engleski kraljevi i kraljice živjeli su u palači Hampton Court, a dvorac Windsor, koji se nalazi malo dalje uzvodno, i danas je kraljevska rezidencija.

Godine 1717. Georg Friedrich Händel skladao je suitu “Glazba na vodi”, koja je trebala biti izvedena prilikom izleta na rijeci koji je bio upriličen za kralja Georgea I i njegovu pratnju. Kraljev brod pratilo je “tako mnogo drugih brodova da su svi zajedno prekrili gotovo cijelu rijeku”, izvijestile su jedne ondašnje novine. Na brodu koji je plovio pokraj kraljevog nalazilo se 50 glazbenika. U toku plovidbe duge osam kilometara, u kojoj se flota kretala uzvodno od Westminstera prema Chelseau, glazbenici su tri puta odsvirali Händelovu kompoziciju.

Sve dok sredinom 18. stoljeća nije sagrađen most Westminster Bridge, pješaci su mogli  prijeći Temzu samo preko London Bridgea, koji je kasnije bio preuređen, a zatim 20-ih godina 19. stoljeća zamijenjen novim mostom. Stupovi na kojima je počivalo 19 lukova starog kamenog London Bridgea znatno su usporavali tok rijeke. Zato se u šest stoljeća, koliko je postojao taj stari most, Temza zaledila najmanje osam puta. Kad bi se rijeka zaledila, na njoj su se priređivali veliki “ledeni sajmovi” u sklopu kojih su organizirana razna sportska natjecanja. Pekli su se volovi, a pečenje su jeli i pripadnici kraljevske obitelji. Ubrzo je postalo vrlo popularno kupovati knjige i igračke s natpisom “kupljeno na Temzi”. Na zaleđenoj rijeci tiskali su se novinski bilteni, pa čak i leci s tekstom Očenaša!

U novije vrijeme svakog se proljeća organizira veslačka utrka između studenata sveučilišta Oxford i Cambridge. Na obalama Temze između Putneya i Mortlakea okupi se mnoštvo navijača koji bodre jednu od dvije osmeročlane ekipe. Staza je duga nepunih sedam kilometara, a utrka traje manje od 20 minuta. Prva utrka održana je 1829. nedaleko od gradića Henleya. Nakon što je staza utrke premještena nizvodno od Henleya, u tom je gradiću organizirano jedno drugo veslačko natjecanje — Henley Royal Regatta. To je najstarije i najpoznatije veslačko natjecanje te vrste u Europi. U Henley dolaze najbolji veslači i veslačice svijeta koji se natječu u utrkama na 1 600 metara. Ta je ljetna regata postala značajan društveni događaj.

U jednom turističkom vodiču piše da Temza “oduševljava ljude svojom ljepotom dok prolazi tipičnim engleskim krajolicima s puno niskih brda, šuma, livada, ladanjskih kuća, lijepih sela i malih gradova. (...) Uz rijeku uglavnom nema cesta, no obično postoje utabane staze. Premda vozači mogu uživati u ljepoti Temze u gradovima duž njenog toka, skrivenu ljepotu te rijeke otkrit će samo oni koji se odluče za vožnju čamcem ili šetnju njenim obalama.”

Ako planirate posjetiti Englesku, odvojite malo vremena kako biste vidjeli Temzu i upoznali njenu povijest. Na putu od prekrasnog kraja u kojem ta rijeka izvire pa sve do njenog prometnog ušća čeka vas mnogo toga što se isplati vidjeti! Temza vas sigurno neće razočarati.