“Znanstvenici su izračunali da je samo pola minute smijeha jednako korisno kao 45 minuta odmaranja”, piše poljski tjednik Przyjaciółka. “Spontana provala smijeha ima isti učinak kao tri minute aerobika, a deset srdačnih osmijeha kao deset minuta intenzivnog veslanja.” Smijeh donosi i druge koristi, kao što su udisanje trostruko veće količine zraka, poboljšanje cirkulacije, probave, metabolizma i rada mozga te uklanjanje štetnih tvari iz organizma. Časopis savjetuje čitateljima da se na samom početku dana nasmiješe sebi, svom bračnom drugu i svojoj djeci jer to doprinosi dobrom raspoloženju. “Naučite se smijati samom sebi”, dodaje se u članku. “Nastojte čak i u teškim situacijama vidjeti nešto pozitivno.”

Jedno istraživanje koje je nedavno objavio Journal of Sleep Research bavilo se kvalitetom sna 56 zdrave dojenčadi te je pokazalo da su “djeca koja su bila znatno više izložena suncu u ranim poslijepodnevnim satima noću mirno spavala”. Za razliku od toga, boravak na suncu u jutarnjim satima i predvečer nije nimalo utjecao na kvalitetu sna. Autorica studije, dr. Yvonne Harrison s britanskog Sveučilišta John Moores u Liverpoolu, koja je i sama majka, odlučila je istražiti utjecaj svjetlosti na san male djece jer su neka ranija istraživanja pokazala da starije osobe bolje spavaju ako se preko dana izlažu Sunčevoj svjetlosti.

Chagasovu bolest uzrokuju paraziti koji se prenose izmetom jedne vrste kukaca koji se hrane krvlju. Bolest je raširena u ruralnim područjima od Meksika do Argentine. Meksički list The Herald izvještava da je tim parazitom zaraženo jedan i po do dva milijuna Meksikanaca. No bolest se širi i u druge dijelove svijeta, a prenosi se, između ostalog, i transfuzijom krvi. Meksički biolog Bert Kohlmann objašnjava: “Već smo čuli da je u Australiji, Europi, Sjedinjenim Državama i Kanadi došlo do širenja zaraze putem transfuzije krvi. Kad doseljenici iz Amerike, koji su obično dobrog zdravlja, daju krv u drugim zemljama svijeta, tamo nitko i ne pomisli da bi tu krv trebalo testirati na Chagasovu bolest.” Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi 16 do 18 milijuna ljudi već zaraženo Chagasovom bolešću te da ima 100 milijuna ljudi kojima prijeti ta opasnost. Zasad nema lijeka za tu bolest koja često završava smrću.

Želeći potaknuti građane da podmire dugove koje su nagomilali neplaćanjem poreza na imovinu, a koji ukupno iznose 900 000 milijuna eura, uprava grada Rajahmundrya (Indija) najprije je obećala da neće naplaćivati novčane kazne i kamate, izvještava novinska agencija Reuters. Kad taj pristup nije dao nikakve rezultate, uprava je unajmila 20 grupa bubnjara da bubnjaju pred kućama nesavjesnih poreznih obveznika. Bubnjari “izvode svoju točku pred kućama ljudi koji nisu platili porez, namame ih da izađu iz kuće, a potom im kažu koliko su novca dužni i objasne im da trebaju što prije podmiriti dug”, rekao je općinski povjerenik T. S. R. Anjaneyulu. “Oni ne prestaju bubnjati sve dok ljudi ne pristanu platiti porez.” Ova neobična metoda utjerivanja dugova urodila je plodom. Nakon što su bubnjari bez prestanka bubnjali samo tjedan dana, grad je dobio 18 posto zaostataka poreza na imovinu.

U prošlosti se smatralo da se u Rusiji za religiju uglavnom zanimaju žene, starije osobe i ljudi koji nisu završili ni srednju školu. Međutim, statistički podaci ukazuju na porast broja vjernika među mladima, muškarcima i visokoobrazovanim građanima, izvještava ruski list Rosijskaja Gazeta. U razdoblju od 1989. do 1991. među stanovništvom je bilo samo 30 posto onih koji su se izjašnjavali kao pripadnici pravoslavne crkve. No nakon 1999. taj je broj porastao na preko 50 posto. Ruski sociolozi nedavno su ustanovili da 30 posto Rusa vjeruje u zagrobni život, da 24 posto vjeruje u raj i pakao, a 28 posto u vjerska čuda. Gotovo trećina ispitanika složila se s izjavom: “Vjerujem da Bog postoji i nimalo ne sumnjam u to.” No istovremeno “30 posto Rusa vjeruje u astrologiju, a 50 do 55 posto u proročanske snove i proricanje budućnosti”, kaže se u izvještaju.

Zabrinut zbog toga što mnogi grčki vjernici ne razumiju biblijske retke koji se u toku bogoslužja čitaju na starogrčkom jeziku, grčki patrijarh dao je uputu da se u crkvama u Ateni počne koristiti i suvremeni grčki. “Dotad se Novi zavjet čitao na izvornom helenističkom koineu (ili zajedničkom dijalektu), obliku grčkog govornog jezika koji se koristio od kraja četvrtog stoljeća pr. n. e. do petog stoljeća n. e.”, pojasnio je list Kathimerini. No patrijarha je “brinulo to što mnogi ljudi, a pogotovo mladi, ne znaju taj jezik i stoga ne razumiju ono što se govori tijekom bogoslužja”, pisalo je u članku. U pokusnom programu koji je Kathimerini nazvao “velikim korakom za Crkvu koja se čvrsto drži svoje tradicije”, biblijski reci čitali su se najprije na koineu, a zatim na suvremenom grčkom. No nepunu godinu dana kasnije list je izvijestio da je Crkva ‘odustala od pokušaja da se Novi zavjet čita na jeziku koji ljudi bolje razumiju’.

Internetske stranice putem kojih ljudi mogu pronaći nekadašnje školske prijatelje “doprinose povećanju broja propalih brakova jer omogućavaju muškarcima i ženama kojima je postalo dosadno u braku da stupe u kontakt s osobama u koje su nekad bili zaljubljeni”, izvještavaju britanske novine Guardian Weekly. Komentirajući kako to utječe na stopu razvoda u Velikoj Britaniji, koja je 2004. bila najveća u proteklih sedam godina, Christine Northam, glasnogovornica bračnog savjetovališta “Relate”, izjavila je: “Mnogi ljudi imaju idiličnu predodžbu o svojoj prvoj ljubavi iz škole ili s fakulteta. Ako su nezadovoljni sa svojim bračnim drugom, počnu se pitati što bi bilo da su ostali sa svojom starom ljubavi.” Sada se nezadovoljni muževi i žene mogu lakše nego ikada “priključiti na Internet u potrazi za ljubavnom avanturom, umjesto da emocionalne probleme rješavaju sa svojim bračnim drugom”, pišu novine.

“Svake se godine više ljudi ozlijedi na stepenicama nego u automobilskim nesrećama”, piše američki časopis The Week. “Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama svake godine 1 091 osoba smrtno strada i da se 769 400 osoba ozlijedi hodajući stepenicama”, dodaje se u izvještaju. Zašto se ljudi spotiču i padaju na stepenicama? “Obično pogrešno procijene udaljenost stepenice i krivo stanu”, piše The Week.