OTPRILIKE 400. pr. n. e. grčki liječnik Hipokrat, kojeg se naziva ocem medicine, napisao je zakletvu koja se po njemu naziva Hipokratova zakletva. U medicini se još i danas poštuju ta plemenita etička načela. Jesu li i vas tako učili? Ako jesu, niste jedini. No je li to stvarno istina?

Neke činjenice upućuju na zaključak da Hipokrat možda i nije autor zakletve koja se naziva njegovim imenom. Osim toga, u današnje vrijeme ima slučajeva u kojima medicina ne uvažava načela iz izvornog teksta zakletve.

Je li uopće poznato tko je napisao tu drevnu zakletvu? Čak i ako znamo tko ju je napisao, postavlja se pitanje: Je li ona važna za nas danas?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih se sumnja u to da je zakletvu napisao Hipokrat. Jedan je taj što zakletva počinje zazivanjem bogova. S druge strane, smatra se da je Hipokrat prvi odijelio medicinu od religije te istraživao fizičke, a ne natprirodne uzroke bolesti.

Osim toga, neki zahvati koje zakletva zabranjuje nisu se kosili s medicinskom praksom Hipokratovog vremena. (Vidi okvir na 21. stranici.) Naprimjer, pobačaj i samoubojstvo nisu bili kažnjivi zakonom, a nije ih osuđivala ni većina vjerskih normi Hipokratovog vremena. Osim toga, liječnik koji je položio zakletvu obećao je da će obavljanje kirurških zahvata prepustiti kirurzima. Međutim, u djelu Corpus Hippocratium, zbirci medicinskih zapisa koje se obično pripisuje Hipokratu i nekim drugim piscima drevnog doba, mogu se naći opisi raznih kirurških zahvata.

Premda stručnjaci još uvijek nisu dali konačni odgovor na pitanje tko je napisao Hipokratovu zakletvu, lako je moguće da to nije bio Hipokrat. Filozofska načela koja su iznesena u toj zakletvi najviše sliče učenjima pitagorejaca iz četvrtog stoljeća pr. n. e. Oni su zastupali ideju o svetosti života te su se protivili vršenju kirurških zahvata.

Bez obzira na to tko je pravi autor zakletve, ne može se osporiti njen značajan doprinos razvoju suvremene medicine, a naročito etike. Ta je zakletva opisana kao “najviši stupanj  razvoja striktnih etičkih načela u medicini”, “temelj odnosa pacijenta i liječnika u razvijenim zemljama svijeta” i “vrhunac liječničke etike”. Još davne 1913. uvaženi kanadski liječnik Sir William Osler rekao je: “Nije važno potječe li zakletva iz Hipokratovog vremena ili ne (...). Ona je već 2 500 godina skup temeljnih načela naše profesije, a na mnogim sveučilištima tu se zakletvu još uvijek polaže prilikom promocije po završetku studija medicine.”

Međutim, početkom 20. stoljeća zakletva se našla na udaru kritike, možda zato što je u to vrijeme došlo do naglog napretka znanosti. Kako je svijet sve više prihvaćao racionalizam, Hipokratova zakletva možda se činila zastarjelom i bezvrijednom. No unatoč napretku znanosti, u društvu još uvijek trebaju postojati određena etička načela. Možda je upravo zbog toga u posljednjih nekoliko desetljeća zakletva ponovno postala prihvaćena.

Mnogi su fakulteti ponovno uveli polaganje zakletve na početku ili na završetku studija medicine. Istraživanje koje je 1993. provedeno  na nekim medicinskim fakultetima u SAD-u i Kanadi pokazalo je da se na 98 posto fakulteta polaže neka vrsta zakletve. Godine 1928. zakletva se polagala na samo 24 posto fakulteta. Jedno slično istraživanje koje je provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da se tamo na otprilike 50 posto medicinskih fakulteta polaže neka vrsta zakletve. U Australiji i na Novom Zelandu zakletva se također polaže na oko 50 posto fakulteta.

No Hipokratova zakletva nije bila imuna na promjene. S vremenom su neki dijelovi teksta izmijenjeni kako bi odražavali vjerovanja koja su uvriježena u religijama kršćanstva. Ponekad je tekst bio mijenjan zato što je trebalo definirati druga važna pitanja, primjerice kako postupati s oboljelima od kuge. U novije vrijeme zakletva je izmijenjena u skladu sa suvremenim pogledima na svijet.

U mnogim verzijama zakletve izostavljene su ideje koje su nespojive sa suvremenom medicinom, a dodane su neke druge koje se u današnjem društvu smatra važnima. Naprimjer, u današnjoj medicini veliku se pažnju posvećuje načelu pacijentove autonomije, no drevna grčka medicina nije poznavala taj koncept i on nije bio spomenut u Hipokratovoj zakletvi. Načelo poštivanja pacijentovih prava važan je dio mnogih zakletvi koje se polažu u današnje vrijeme.

Osim toga, promijenio se odnos pacijenta i liječnika, a pravo na informirani pristanak i slična prava sve više dobivaju na važnosti. Stoga je razumljivo da je malo medicinskih fakulteta na kojima se još uvijek polaže Hipokratova zakletva u izvornom obliku.

Neke druge promjene u tekstu zakletve mogu djelovati pomalo neobično. Godine 1993. samo je 43 posto zakletvi koje se polagalo u Sjedinjenim Državama i Kanadi sadržavalo zavjet da će liječnik preuzeti odgovornost za svoje postupke. Osim toga, u većini suvremenih verzija zakletve nije bila spomenuta kazna za kršenje njenih načela. Osuda eutanazije i pobačaja te zazivanje bogova bili su još manje zastupljeni u zakletvama. Zavjet o suzdržavanju od spolnih odnosa s pacijentima bio je uključen u svega 3 posto zakletvi koje se polagalo na medicinskim fakultetima.

Unatoč mnogim izmjenama Hipokratove zakletve, mnogi još uvijek smatraju da je polaganje takve zakletve važno u profesiji koja je posvećena najplemenitijim ciljevima i moralnim idealima. Ranije spomenuto istraživanje iz 1993. pokazalo je da se u današnje vrijeme većina zakletvi usredotočuje na odnos liječnika prema pacijentima, obvezujući buduće liječnike da se brinu za svoje pacijente najbolje što mogu. Polaganjem takvog zavjeta skreće se pažnju na uzvišena moralna načela na kojima se zasniva liječnička profesija.

U jednom uvodniku časopisa The Medical Journal of Australia profesor Edmund Pellegrino napisao je: “U današnje vrijeme mnogi možda misle da je liječnička zakletva tek blijeda slika izvorne ideje. No ta je slika ipak u određenoj mjeri sačuvana u svijesti onih koji se bave medicinom te ih podsjeća da bi potpuno zanemarivanje te ideje dovelo do toga da medicina postane obična trgovačka ili privredna djelatnost ili posao koji se obavlja samo zbog zarade.”

U znanstvenim krugovima vjerojatno će se i dalje raspravljati o vrijednosti Hipokratove zakletve i novijih verzija te zakletve u današnje vrijeme. No bez obzira na ishod tih rasprava, savjesni rad liječnika koji vode brigu o bolesnima i dalje zaslužuje svaku pohvalu.