NEMA sumnje da je maloj djeci potrebno mnogo pažnje, no po svemu sudeći, mnoga ne dobivaju ono što im treba. Današnji mladi pravi su dokaz toga. “Mladi nikada nisu bili u tolikoj mjeri otuđeni od svojih obitelji te lišeni iskustva i mudrosti koji im mogu pomoći u životu”, tužno je konstatirala jedna znanstvenica, čije su riječi citirane u listu The Globe and Mail, koji izlazi u Torontu (Kanada).

Što je krenulo po zlu? Je li moguće da barem dio problema leži u tome što ljudi nisu svjesni koliko je važno pridavati pažnju djeci dok su još sasvim mala? “Svi moramo učiti što znači biti roditelj”, kaže jedna psihologinja koja žene s relativno niskim primanjima poučava kako da zbrinu potrebe svoje novorođenčadi. “Osim toga, svi moramo shvatiti da ćemo za vrijeme koje sada provodimo sa svojom djecom biti višestruko nagrađeni.”

Čak i mala djeca trebaju redovitu pouku. Nije dovoljno tek tu i tamo odvojiti koju minutu za njih, već to treba činiti redovito — tijekom čitavog dana. Vrijeme koje provodimo s djecom od njihovog najranijeg djetinjstva od presudne je važnosti za njihov ukupni razvoj.

Da bi udovoljili svojim nimalo jednostavnim odgovornostima, roditelji se trebaju pripremiti za dolazak djeteta. U tome im može pomoći načelo kojim je Isus Krist istaknuo važnost planiranja. Rekao je: “Tko od vas kad želi graditi kulu najprije ne sjedne i izračuna trošak?” (Luka 14:28). Odgajanje djeteta — što se ponekad naziva i 20-godišnji projekt — daleko je složenije od gradnje kule. Zbog toga je za uspješno odgajanje djeteta potrebno, kao i kod gradnje, takoreći razraditi plan.

 Najprije je važno psihički se i duhovno pripremiti za preuzimanje roditeljskih odgovornosti. Jedno istraživanje u Njemačkoj u koje je bilo uključeno 2 000 trudnica pokazalo je da su djeca trudnica koje su se radovale tome što će imati obitelj bila — emocionalno i fizički — puno zdravija od djece onih koje nisu željele djecu. Isto tako, prema mišljenju jednog istraživača, opasnost da se dijete rodi s nekom fizičkom manom ili emocionalnim poremećajem veća je za 237 posto kod žena koje žive u nestabilnom braku nego kod onih koje imaju čvrst brak.

To nam jasno pokazuje da su za normalan razvoj djeteta važni i očevi. Dr. Thomas Verny rekao je: “Malo toga djetetu može u emocionalnom i fizičkom pogledu više naškoditi od oca koji zlostavlja ili zanemaruje svoju trudnu ženu.” Zbog toga se često napominje da je najveći poklon koji dijete može dobiti otac koji voli njegovu majku.

Hormoni koji uslijed tjeskobe i stresa dospijevaju u majčin krvotok mogu štetno djelovati na fetus. Međutim, smatra se da je za dijete opasan samo snažan i dugotrajan osjećaj tjeskobe, a ne neke povremene negativne emocije ili stresne situacije. No izgleda da je za nerođeno dijete ipak najvažnije ono što majka osjeća prema njemu. *

No što ako ste trudni, a muž vam ne pruža nikakvu podršku ili je čak i vama samima odbojna pomisao na to da ćete postati majka? Nije ništa neobično da uslijed raznih okolnosti trudnoća kod žene izazove osjećaj tjeskobe. Ipak, uvijek zadržite na umu da vaše dijete nije za to krivo. Kako onda možete zadržati mir usprkos teškim okolnostima?

Mnogima su u tome pomogle mudre smjernice koje su zapisane u Božjoj Riječi, Bibliji. U njoj stoji: “U svemu molitvom i usrdnim moljenjem zajedno sa zahvaljivanjem obznanite svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misaone snage posredstvom Krista Isusa.” Ugodno ćete se iznenaditi koliko vam primjena tih riječi može pomoći da poslušate savjet: “Ne budite tjeskobno zabrinuti ni za što” (Filipljanima 4:6, 7). Osjetit ćete brižnu podršku Stvoritelja koji se brine za vas (1. Petrova 5:7).

Nekoliko tjedana nakon porođaja neke majke prolaze kroz razdoblje neobjašnjive tuge i emocionalne otupjelosti. Čak i one koje su se radovale dolasku djeteta mogu biti potištene. Takve promjene raspoloženja nisu ništa neobično. One su posljedica drastične promjene razine hormona do koje može doći nakon porođaja. Isto tako, majka se često osjeća rastrgana između obaveza koje donosi majčinstvo — hranjenja djeteta, mijenjanja pelena i zbrinjavanja ostalih potreba djeteta koje nema nikakvu predodžbu o vremenu.

Jedna je majka umislila da njeno dijete plače samo zato da bi je mučilo. Ne iznenađuje što je jedan japanski specijalist s područja odgoja djece rekao: “Nitko nije pošteđen stresa kada je riječ o odgoju djece.” Prema riječima tog specijalista, “za majke je najvažnije da se nikada ne izoliraju od drugih ljudi”.

 Čak i majka koja je povremeno utučena može poduzeti određene korake kako dijete ne bi osjetilo njene promjene raspoloženja. U časopisu Time je stajalo: “Djeca čije su majke uspjele donekle nadvladati utučenost i osjećaj melankolije te ih obasipale pažnjom i igrale se s njima bila su znatno vedrije naravi.” *

Otac je često u najboljoj prilici da pruži potrebnu pomoć i podršku. Kada usred noći dijete plače, često se on može pobrinuti za njega, tako da žena može spavati. Biblija kaže: “Muževi, obazrivo živite sa svojim ženama” (1. Petrova 3:7, Duda-Fućak).

Isus Krist pružio je muževima savršen primjer koji bi oni trebali oponašati. On je čak život dao za svoje sljedbenike (Efežanima 5:28-30; 1. Petrova 2:21-24). Muževi koji žrtvuju vlastitu udobnost kako bi preuzeli određenu inicijativu u odgoju djece oponašaju Krista. Da, odgajanje djece je pothvat u kojem trebaju sudjelovati oba roditelja.

“Žena i ja razgovaramo o svim detaljima vezanim za odgoj naše kćerke”, kaže Yoichiro, otac dvogodišnje djevojčice. “Svaki put kada se pojavi neki problem, razgovaramo o tome što bismo trebali učiniti.” Yoichiro je svjestan da je njegovoj ženi potreban odmor, pa često vodi kćerku sa sobom kada obavlja neke sitne poslove izvan kuće.

U prijašnjim vremenima, kada su obitelji uglavnom bile veće i blisko povezane, roditeljima su starija djeca i rođaci pomagali u odgoju djece. Zbog toga ne iznenađuje što jedna zaposlenica u Savjetovalištu za odgoj djece u Kawasakiju (Japan) kaže: “U većini slučajeva majke osjete olakšanje kada s drugima porazgovaraju o svom problemu. Uz samo malo pomoći mnoge majke uspiju izaći na kraj s problemima s kojima se susreću.”

Časopis Parents navodi kako roditelji “trebaju imati određeni krug ljudi s kojima mogu porazgovarati o svojim brigama”.  No gdje mogu pronaći takve osobe? Majke i očevi koji nemaju iskustva u odgoju djece mogu si mnogo olakšati ako su spremni saslušati vlastite roditelje. Dakako, bake i djedovi trebali bi biti svjesni toga da konačnu odluku ipak trebaju prepustiti mladom bračnom paru. *

Još jedna pomoć koja mladim roditeljima često stoji na raspolaganju jesu njihovi suvjernici. U skupštini Jehovinih svjedoka možete pronaći ljude s dugogodišnjim iskustvom u odgoju djece koji će vas rado saslušati. Oni vam mogu dati neke korisne savjete. Pomoć često možete zatražiti i od starijih žena koje već dugi niz godina žive u skladu s kršćanskim načelima i spremne su pomoći mlađim ženama (Titu 2:3-5).

Istina, roditelji moraju dobro paziti kada slušaju tuđa mišljenja. “Odjednom su svi oko nas postali pravi stručnjaci u odgoju djece”, kaže Yoichiro. Njegova žena Takako iskreno kaže: “Ispočetka su me svi ti savjeti smetali jer sam ih doživljavala kao kritiku zbog svog neiskustva.” No to što su bili spremni učiti od drugih mnogim je muževima i ženama pomoglo da razviju uravnoteženo gledište o tome što trebaju pružiti svojoj djeci.

Čak i ako vam se čini da nemate nikoga tko bi vam mogao pomoći, postoji netko tko vam uvijek može dati snagu. To je Jehova Bog, koji nas je stvorio i čije nas oči mogu vidjeti još dok smo u majčinoj utrobi (Psalam 139:16). Jehova je jednom prilikom, kako stoji u Bibliji, rekao svom narodu u drevno doba: “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe” (Izaija 49:15; Psalam 27:10).

Jehova nipošto ne zaboravlja roditelje. On im putem Biblije pruža izvrsne smjernice za odgoj djece. Naprimjer, pred oko 3 500 godina Božji prorok Mojsije napisao je: “Ljubi Jehovu Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.” Nakon toga je rekao: “Neka ove riječi [uključujući i poziv da se ljubi Jehovu i da mu se služi] koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:5-7).

Što je, prema vašem mišljenju, smisao ove upute iz Božje Riječi? Nije li to da djecu treba poučavati redovito, stalno, iz dana u dan? Za djecu nije dovoljno tek tu i tamo odvojiti nešto takozvanog kvalitetnog vremena. Budući da su spontani razgovori između roditelja i djece često i najkvalitetniji, roditelji trebaju redovito odvajati vrijeme za djecu. To će im omogućiti da ispune Božju zapovijed: “Uči dijete prema putu kojim će ići” (Priče Salamunove 22:6).

U ispravnu pouku djece spada i to da im se čita naglas. Biblija nam kaže da je Timotej, Božji sluga koji je živio u prvom stoljeću, ‘od najranijeg djetinjstva poznavao svete spise’. Očito su mu njegova majka Eunika i baka Loida čitale naglas dok je još bio malo dijete (2. Timoteju 1:5; 3:14, 15). S čitanjem djetetu dobro je početi čim mu počnete govoriti. No što mu možete čitati i kako ga već u toj dobi možete najbolje poučavati?

Neka vas dijete čuje kako čitate Bibliju. Čini se da je i Timotej to slušao. Pored toga, postoje knjige koje pomoću živopisnih ilustracija upoznaju djecu sa sadržajem Biblije. One im pomažu da si predoče ono čemu ih Biblija poučava. To su, primjerice, Moja knjiga biblijskih priča i Najveći čovjek koji je ikad živio. One su mnogoj djeci pomogle da biblijska učenja usade u svoje misli i srca.

Kao što Biblija kaže, “evo nasljedstva od Jehove: djeca, porod je dar od njega” (Psalam 127:3). Vaš Stvoritelj povjerio vam je nasljedstvo, dražesnu dječicu koja mogu biti vaš ponos i usrećiti vas. S pravom se može reći da je odgajanje djece, naročito kada ih se odgaja tako da slave svog Stvoritelja, zadatak koji donosi mnogo radosti!