“KAD se sretnu dva Engleza, najprije se povede razgovor o vremenu”, šalio se poznati pisac Samuel Johnson. No posljednjih godina ljudi više ne pričaju o vremenu samo onda kada žele započeti razgovor s nekim. Vremenske prilike ozbiljno zabrinjavaju ljude u čitavom svijetu. Zbog čega? Zbog toga što je vrijeme — koje je i inače uvijek nepredvidivo — sada sve hirovitije.

Naprimjer, u ljeto 2002. Europu su zahvatile neuobičajeno snažne oluje popraćene jakim oborinama, koje su, prema nekim izjavama, dovele do “najgorih poplava koje su u zadnjih sto godina zadesile središnju Europu”. Zapazite sljedeće novinske izvještaje:

AUSTRIJA: “Pokrajine Salzburg, Kärnten i Tirol naročito su stradale u jakim olujama. Mnoge ulice prekrio je mulj te hrpe blata i drugih naplavina visokih čak 15 metara. Oluja koja je zahvatila Južni željeznički kolodvor u Beču izazvala je željezničku nesreću u kojoj je nekoliko ljudi ozlijeđeno.”

ČEŠKA REPUBLIKA: “Bilo je to zastrašujuće iskustvo za stanovnike Praga. No u drugim dijelovima zemlje katastrofa je bila daleko veća. Čak 200 000 ljudi evakuirano je iz svojih domova. Potopljena su čitava naselja.”

FRANCUSKA: “Dvadeset i troje mrtvih, 9 nestalih i tisuće nastradalih. (...) Troje ljudi poginulo je od udara groma u olujama koje su u ponedjeljak zahvatile Francusku. (...) Jedan je vatrogasac smrtno stradao nakon što je spasio dvoje ljudi koje je vodena stihija odnijela u automobilu.”

NJEMAČKA: “Nikada prije u povijesti Savezne Republike Njemačke nije provedena tako opsežna evakuacija gradova i sela kao što je to učinjeno tijekom ove ‘poplave stoljeća’. Tisuće ljudi napustile su svoje gradove. Većina je to učinila iz predostrožnosti. Neki su u zadnji čas čamcima i helikopterima spašeni iz vode.”

RUMUNJSKA: “Više od deset ljudi izgubilo je život u olujama koje su od sredine srpnja zahvatile Rumunjsku.”

RUSIJA: “Na obalama Crnog mora živote je izgubilo najmanje 58 ljudi (...). Na dnu mora ostalo je oko 30 automobila i autobusa za kojima nije bilo moguće organizirati potragu zbog novih upozorenja o dolazećim olujama.”

U kolovozu 2002. njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung izvijestio je: “Aziju, Europu i Južnu Ameriku ponovno su zahvatili katastrofalni pljuskovi i oluje. Najmanje 50 ljudi poginulo je u srijedu prilikom odrona zemlje u Nepalu. U južnoj Kini tajfun je usmrtio osam ljudi, a u središnjoj prouzročio jake oborine. Uslijed jakih kiša u Kini rijeka Mekong dosegla je najviši vodostaj u posljednjih 30 godina i poplavila preko 100 kuća na sjeveroistoku Tajlanda. (...) U Argentini se najmanje petero ljudi utopilo nakon snažnih pljuskova. (...) U ljetnim olujama u Kini nestalo je preko tisuću ljudi.”

I dok je voda pustošila mnoge dijelove svijeta, dotle je u Sjedinjenim Državama vladala jaka suša. U jednom je izvještaju stajalo: “Presušeni izvori ili niska razina vode u njima, najniži dosad zabilježeni vodostaji rijeka te više nego dvostruko veći broj požara od uobičajenog izazivaju veliku zabrinutost diljem zemlje. Stručnjaci procjenjuju da će se materijalna šteta uzrokovana sušama u 2002. godini, počevši od uništenih usjeva i pašnjaka do nedostatka pitke vode, požara i pješčanih oluja, mjeriti u milijardama dolara.”

U nekim dijelovima sjeverne Afrike katastrofalna suša vlada još od 60-ih godina 20. stoljeća. Prema nekim podacima, “količina oborina [u tom periodu] bila je za 20 do 49 posto niža nego u prvoj polovini 20. stoljeća, zbog čega su posvuda zavladale glad i smrt”.

Klimatska pojava El Niño — koja se javlja uslijed zagrijavanja mora u istočnom Tihom oceanu — s vremena na vrijeme uzrokuje poplave i neke druge klimatske poremećaje u Sjevernoj i Južnoj Americi. * Novinska organizacija CNN izvijestila je kako je u razdoblju 1983/84. El Niño “uzrokovao vremenske nepogode na gotovo svim kontinentima i tako postao odgovoran za smrt preko 1 000 ljudi i, kad su u pitanju imanja i stoka, prouzročio materijalnu štetu od 10 milijardi dolara”. Otkako je identificirana u 19. stoljeću, ova klimatska pojava redovito se javlja otprilike svake četiri godine. No neki stručnjaci smatraju da se “sada taj vremenski razmak skraćuje” i da će se u budućnosti El Niño “pojavljivati češće nego dosad”.

U jednom članku koji je objavila američka Nacionalna uprava za aeronautiku i svemirska istraživanja stajala je sljedeća umirujuća izjava: “Ćudljivo vrijeme kojeg smo svjedoci — neobično tople jeseni i zime s neobično visokim količinama oborina — najvećim se dijelom može pripisati uobičajenim regionalnim promjenama vremenskih prilika.” Međutim, neke naznake govore da bi se ipak moglo raditi o nešto ozbiljnijem problemu. Aktivisti ekološke organizacije Greenpeace predviđaju: “Opasne vremenske nepogode, kao što su sve snažniji uragani i jake oborine, i dalje će pustošiti naš planet. Još veće suše i poplave doslovno će izmijeniti lice Zemlje, uništavajući priobalni pojas i šume.” Imaju li takve tvrdnje ikakvog temelja? Ako imaju, što uzrokuje te “opasne vremenske nepogode”?