“U SVOJOJ pohlepnoj žudnji za udobnošću, brzinom i profitom današnji čovjek više ne poštuje Zemlju.” Te se riječi nalaze na omotu knjige 5000 Days to Save the Planet. Mi danas živimo s posljedicama čovjekove pohlepe. I bez obzira na to pokažu li se teorije o globalnom zagrijavanju točne ili ne, jedno je sigurno — čovjek uništava ovaj naš prekrasni planet. Jedina nada za čovječanstvo jest ispunjenje biblijskog obećanja da će Bog ‘uništiti one koji uništavaju zemlju’ (Otkrivenje 11:18).

Bog će ovaj iskvareni sustav ljudskih vladavina zamijeniti jednim potpuno novim sustavom. No prije nego što odbacite tu ideju kao neku religioznu besmislicu, razmislite o sljedećem: Tko bolje od Stvoritelja Zemlje zna što je potrebno za njeno očuvanje? Nema li on kao njen vlasnik potpuno pravo utjecati na ono što se dešava na njoj? Biblija jasno kaže da ima, navodeći u Izaiji 45:18 (St) da je Jehova “Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje”. Bog ima pravo intervenirati da bi ispunio taj naum, a to će i učiniti.

On će to učiniti tako što će vladanje nad Zemljom povjeriti novoj vlasti, odnosno kraljevstvu. Kada kršćani mole molitvu Očenaš i kažu: “Neka dođe kraljevstvo tvoje”, oni zapravo mole da ta vlast zavlada nad Zemljom (Matej 6:9, 10). Ta vlast, Božje Kraljevstvo, djelovat će u skladu sa Zemljinim složenim prirodnim ciklusima. Zahvaljujući tome moći će obnoviti ona područja koja su upropaštena zagađivanjem i drugim oblicima uništavanja okoliša. U Izaiji 35:1, 6 stoji: ‘Pustoš će procvjetati kao ruža. Jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.’

Nakon poplava u 2002. bivši zapadnonjemački kancelar Helmut Schmidt napisao je: “Nitko ne može spriječiti prirodne sile da sruše nasipe. Katastrofe se uvijek iznova događaju.” To je točno. Kad nastupe katastrofalne vremenske nepogode, ljudima ne preostaje ništa drugo nego da se s time nose što bolje mogu. No usprkos svim nevoljama koje uzrokuju, takve katastrofe mogu i pozitivno utjecati  na ljude. Mogu ih potaknuti da pokažu ljubav i brigu za svoje bližnje (Marko 12:31). Naprimjer, čini se da su poplave u Europi imale upravo takav učinak na neke. U jednim je novinama stajalo: “Revni volonteri iz svih dijelova Njemačke pristižu u pomoć. To je najveća dobrovoljna akcija od završetka Drugog svjetskog rata.”

Među tim volonterima bilo je i mnogo Jehovinih svjedoka. Naredni članak govori o akcijama pružanja pomoći koje su poduzeli Jehovini svjedoci u četiri zemlje koje su zadesile snažne oluje. Ti su kršćani svojim vladanjem pokazali u malom kako će izgledati život u budućnosti pod Božjom vlašću pod kojom će svi pokazivati bratsku ljubav i brigu za druge, a ne pohlepu i sebičnost (Izaija 11:9). *

Kršćani mogu pronaći utjehu u obećanju koje je Bog dao drevnim Izraelcima: “Tada ću davati dažd zemlji vašoj na vrijeme, i rani i pozni” (5. Mojsijeva 11:14). Ispunjenje tog proročanstva doživjet će i oni koji budu imali prednost živjeti u Božjem novom svijetu — svijetu u kojem više nikada vremenske nepogode neće uzrokovati katastrofe.