Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Čarolija pijeska

Čarolija pijeska

Pijesak u očima izaziva bol, no kako li ga je ugodno osjetiti pod nogama! Morske dubine kriju ga u ogromnim količinama, no ništa manje nema ga ni u sušnim pustinjama. I dok velik broj stvorenja uzmiče pred njim, druga ga smatraju svojim domom. Mnogima stvara neprilike, no da ga nema, život u suvremenom svijetu gotovo da ne bi bio moguć.

Razmišljajući o svemu navedenom, moglo bi se reći da je uz pijesak vezan svojevrsni paradoks. No što je zapravo pijesak i kako nastaje?

Nimalo nježan početak

Pijesak se sastoji od zrnaca minerala, stijena ili zemlje, no njegov je najčešći sastojak kremen. Nekada gordi vrhovi planina sada nisu ništa drugo do pijesak. Kako je to moguće?

Pijesak često nastaje uslijed snažnog djelovanja morskih sila. Valovi koji udaraju o stjenovitu obalu otkidaju i razbijaju njene kamene ploče. Pred nemilosrdnim napadom valova popuštaju i najveće kamene gromade te se lome i nestaju u njihovoj pjeni. Nemirno more tada glača njihove oštre rubove i zaobljuje ih. S vremenom i uslijed neprestanog gibanja mora te se gromade pretvaraju u šljunak, koji se dalje mrvi i raspada na još sitnije komadiće, odnosno pijesak. Ponekad more odnosi pijesak dalje od obale, no na mnogim mjestima valovi ga nanose na obalu, stvarajući djevičanski čiste plaže.

Kada se snaga oceana udruži s niskim temperaturama, voda u pukotinama stijena zaledi se, stvarajući ledene klinove koji mogu rascijepiti kamen. To se nastavlja sve dok od velikih kamenih gromada ne ostane samo pijesak.

U procesu stvaranja pijeska značajno mjesto pripada i vjetru, koji vitla zrnca pijeska, udarajući njima o stijene. Posljedica tog procesa još je veća količina pijeska. Pred ovim prirodnim procesom pjeskarenja ustuknuli su slojevi stijena debeli i nekoliko desetaka metara. Vjetar ujedno raznosi nastali pijesak, prostirući ga poput tepiha po pustinjskom tlu.

Svi ovi nimalo nježni procesi stvorili su kroz tisućljeća tone i tone pijeska. Mnogi bi bili zadovoljni i kada bi im taj pijesak bio samo udoban “ležaj” na plaži. No koristi od pijeska daleko su veće, što ćemo i vidjeti.

Velika vrijednost sitnih zrnaca

Da nema pijeska, ljudi gotovo ne bi imali što jesti i piti. Kako je to moguće? Općenito uzevši, sva hrana potječe od biljaka. Pijesak i njegovi srodnici, mulj i ilovača, koji se sastoje od još sitnijih čestica, osiguravaju biljkama potrebne minerale. Osim toga, pijesak olakšava cirkulaciju zraka i vode kroz zemlju. Zahvaljujući tome korijen biljke lakše upija hranjive tvari. No kakve veze pijesak ima s utaživanjem žeđi?

Napunite li posudu od litre suhim pijeskom, u nju ćete moći uliti još trećinu litre vode, a da se voda iz nje ne prelije. To je zato što je pijesak porozan, što znači da između njegovih zrnaca ima dosta praznog prostora. Ustvari, na Zemlji postoje toliko velike slične “posude” da bi se životodajnom tekućinom iz njih moglo zadovoljiti potrebe mnogih velikih gradova za vodom. Kakve su to “posude”?

Ispod velikog dijela Zemljine površine leže vodonosne sedimentne naslage. To su ogromne naslage pijeska i nekih drugih poroznih minerala u kojima se nakupila voda koja se možda i tisućama godina cijedila kroz slojeve zemlje. Znanstvenici smatraju da ti spremnici za vodu koje još nitko nije vidio sadrže 40 puta više pitke vode od svih jezera i rijeka na Zemlji. Dragocjena tekućina koja se iz njih crpi održava na životu milijune ljudi.

Pijesak pred očima

Jeste li znali da hodati po pijesku možete svaki dan, a da i ne odete na plažu? Jesu li neke ulice ili pločnici u vašem mjestu betonirani? Pijesak ponekad sačinjava četvrtinu tog uobičajenog građevinskog materijala. U nekim dijelovima svijeta pijeska već ponestaje zbog toga što ga se svake godine za potrebe gradnje utroši stotine milijuna tona.

Mada se pijesak, općenito uzevši, nalazi ispod nas, moguće je i da se u nešto izmijenjenom obliku nalazi baš pred našim očima. Monitor vašeg kompjutera vjerojatno je izrađen od pijeska, kao što su i leće teleskopa na vrhu nekog brda ili mikroskopa na radnom stolu. Isto se može reći i za kristalne vaze i ogledalo u vašoj kupaonici. Svi su ti predmeti izrađeni od stakla, a pijesak čini preko 50 posto sirovine od koje se ono izrađuje. No kako se od pijeska dobije staklo?

Pijesak i ostale potrebne sastojke pomiješa se i topi na temperaturi od preko 1 400 Celzijevih stupnjeva. Tako dobivenu žitku masu moguće je savijati, razvlačiti puhanjem, rastezati i izvijati, oblikujući raznorazne oblike. Od staklastih vlakana čak se izrađuje neke vrste tkanine. No bez obzira na to da li ga se koristi za ukrašavanje ili u industrijske svrhe, da li lomi zrake svjetlosti ili ih odbija, to glatko, prozirno staklo ipak potječe od neprozirnih zrnaca pijeska.

Pijesak u pokretu

A sada zamislite brdo visoko preko 70 metara koje se miče. Upravo se to događa s dinama, gomilama pijeska, koje pomiče vjetar. U nekim dijelovima Sahare stječe se dojam da se valoviti rubovi dina protežu u beskraj.

Ljude koji se nasele u blizini pustinje dine mogu neugodno iznenaditi svojim posjetom. Da, pijesak nošen vjetrom zna blokirati ceste, zatrpati kuće, a ponekad i čitava naselja.

Prepun života

Mada se može činiti da u pijesku nema nikakvog života, puno je stvorenja koja u njemu nalaze svoj dom. Lisice, zmije i škorpioni borave danju u jamama iskopanim u pustinjskom pijesku. Nakon što prespavaju dnevnu žegu, izlaze u noć i kreću u potragu za hranom. Slonovi tumaraju prostranim dinama duž namibijske Obale kostura (Skeleton Coast) u jugozapadnoj Africi. Čini se da im klizanje ispruženih stražnjih nogu niz strme, pješčane padine predstavlja pravi užitak. Pješčanim morima Azije i Afrike krstari i deva, poznata “pustinjska lađa”.

Na pijesak izlaze i neke morske životinje. Kada im njihov biološki sat pokaže da je vrijeme za to, rakovi bodljaši, morske kornjače i male ribe grunioni stižu s valovima na obalu, gdje polažu jaja u mekani pijesak.

Neke vrste cvijeća na dinama jednako dobro uspijevaju kao u teglama na prozoru. Neke biljke iz porodice krstašica te neke vrste graholike i slaka naprosto bujaju u pijesku te svojim glavicama izviruju iz njega čak i kad ih dine zatrpaju. Njihovo dugačko korijenje upija vodu i hranjive sastojke te hrani nježne cvjetiće — mrljice boje na jednoličnom platnu boje pijeska.

Istina, pijesak vas može iritirati ukoliko vam uđe u cipelu dok šetate obalom. No nemojte se zbog toga uzrujavati. Sjetite se da mi zapravo ovisimo o tim neznatnim zrncima pijeska! To što postoji još je jedan dokaz mudrosti Stvoritelja, Jehove Boga (Psalam 104:24).

[Slika na stranicama 16 i 17]

Pustinja Namib, Namibija

[Slike na stranici 16]

Zapljuskivanje mora, snažni valovi i vjetar lome stijene i pretvaraju ih u pijesak

[Slike na stranici 17]

Pijesak je dom kukcima, cvijeću, lisicama i devama

[Zahvala]

Lisice: Hai-Bar, Yotvata, Izrael

[Slike na stranici 18]

Pijesak je neizostavan sastojak stakla i betona

[Zahvala]

Izrađivači stakla: The Corning Museum of Glass

[Slika na stranici 18]

Pješčane dine mogu biti visoke više desetaka metara