IMA li gore kazne od smrti? Ima, to je smrt bez nade u uskrsnuće, jer je osoba počinila neoprostiv grijeh. Isus je rekao da postoji vrsta grijeha koji se ‘neće oprostiti’ (Matej 12:31).

No Biblija pokazuje da Bog spremno oprašta. Ljudi mogu biti skloni tome da se dugo ljute i nerado opraštaju, no Bog “prašta mnogo” (Izaija 55:7-9). Ustvari, Bog je učinio veliku žrtvu kad je svog ljubljenog Sina poslao na Zemlju kao pomirbenu žrtvu koja je toliko vrijedna da može poništiti naše grijehe (Ivan 3:16, 17; Djela apostolska 3:19; 1. Ivanova 2:1, 2).

Bog će u vrijeme koje je odredio uskrsnuti mnoge osobe koje su za života počinile ozbiljne grijehe, no tada te osobe više neće snositi odgovornost za svoja prijašnja djela (Djela apostolska 24:15; Rimljanima 6:23). Štoviše, Isus je rekao da će se ljudima ‘oprostiti svaka vrsta grijeha i hule’, no to neće biti slučaj i s neoprostivim grijehom (Matej 12:31). Stoga se možda pitate: ‘Što bi moglo biti toliko strašno da to Bog ne želi oprostiti?’

Isusovo upozorenje odnosilo se na svjesnu, namjernu ‘hulu protiv duha’. Za takvu vrstu grijeha nema oprosta. “Ne, ni u ovom sustavu stvari ni u onom koji treba doći”, dodao je Isus (Matej 12:31, 32). Oni koji su počinili takav grijeh neće biti uskrsnuti.

Što je hula protiv duha? Ona dolazi iz srca, otkrivajući nečije zle misli i namjere. Budući da se osoba namjerno suprotstavlja Božjem svetom duhu, njen grijeh ima posebnu težinu. Da to prikažemo: Zakon u nekim dijelovima svijeta različito gleda na ubojstvo s predumišljajem i ubojstvo iz nehata, ovisno o tome je li ubojstvo počinjeno namjerno ili nenamjerno te na koji način. Za namjerno ubojstvo, odnosno ubojstvo s predumišljajem, neki zakoni propisuju smrtnu kaznu.

Apostol Pavao je u jednom periodu svog života bio hulnik, no rekao je: “Ukazano mi je milosrđe, jer sam bio u neznanju” (1. Timoteju 1:13). Griješiti protiv svetog duha znači namjerno mu se protiviti. Osoba koja to čini toliko  je zla u srcu da se više ne može promijeniti.

Pavao je po svemu sudeći govorio o toj vrsti grijeha kad je napisao: “Nemoguće je one koji su jednom zauvijek bili prosvijetljeni, i koji su okusili nebeski besplatni dar, i koji su imali udio u svetom duhu, i koji su okusili Božju vrsnu riječ i sile dolazećeg sustava stvari, ali su otpali, dovesti opet do pokajanja” (Hebrejima 6:4-6). Apostol je također rekao: “Ako namjerno činimo grijeh nakon što smo primili točnu spoznaju istine, više ne preostaje nikakva žrtva za grijehe” (Hebrejima 10:26).

Zbog onog što su činili, Isus je neke vjerske vođe svog vremena upozorio da ne počine neoprostiv grijeh. No oni nisu marili za njegovo upozorenje. Štoviše, dali su ga ubiti. Kasnije su saznali za nepobitan dokaz da je sveti duh prouzročio čudo. Čuli su da je Isus uskrsnuo iz mrtvih! Bilo je očito da je Isus bio Krist! No vjerski su vođe unatoč tome činili zlo protiv svetog duha tako što su potkupili rimske vojnike kako bi lagali da Isus nije uskrsnuo (Matej 28:11-15).

Zašto pravi kršćani smatraju da je i za njih važno Isusovo upozorenje u vezi s neoprostivim grijehom? Zbog toga što bismo, unatoč tome što posjedujemo točnu spoznaju o Bogu i djelovanju njegovog duha, mogli razviti zlo srce (Hebrejima 3:12). Ne bismo se smjeli zavaravati da se nama to nikada ne može dogoditi. Razmotrimo primjer Jude Iskariota. On je neko vrijeme bio vjeran Isusov sljedbenik. Budući da je izabran za jednog od 12 apostola, sigurno je imao dobrih osobina. No s vremenom je dopustio svojim zlim mislima i željama da uzmu sve više maha dok ga konačno nisu potpuno zaokupile. Bio je očevidac Isusovih zadivljujućih čuda, a u isto je vrijeme krao novac. Kasnije je za novac posve svjesno izdao Božjeg Sina.

Neki su kršćani jedno vrijeme bili vjerni, no svjesno su napustili Boga, jer su možda postali ogorčeni, ponosni ili pohlepni, a neki od njih danas su otpadnici koji se suprotstavljaju Božjem duhu. Oni se svjesno protive očitom djelovanju duha. Jesu li takve osobe počinile neoprostiv grijeh? Jehova je Sudac i on će donijeti konačnu presudu (Rimljanima 14:12).

Umjesto da sudimo drugima, daleko je bolje da pazimo na sebe kako ne bismo potajice griješili, uslijed čega bi nam s vremenom srce moglo postati okorjelo (Efežanima 4:30). Utješno je znati da će nam Jehova velikodušno oprostiti čak i ozbiljne grijehe koje smo počinili samo ako se pokajemo (Izaija 1:18, 19).