GODINE 1967. dva su se mladića upoznala igrom slučaja. Dijelili su sobu u studentskom domu Tehničkog sveučilišta Michigana (Sjedinjene Države). Dennis Sheets iz Lime (Ohio) imao je 18 godina i bio je student na prvoj godini šumarstva. Dvadesetogodišnji Mark Ruge došao je iz Buffala (New York). Bio je student na trećoj godini građevinarstva.

U to vrijeme njihov je odnos više nalikovao nekom kratkotrajnom, usputnom poznanstvu. Obojica su prekinula studij. Svaki je otišao svojim putem. Otada je prošlo preko trideset godina. A onda su se jednog dana ponovno sreli u Dominikanskoj Republici. Za taj neočekivani ponovni susret djelomice je zaslužan puki slučaj. No zaslužni su i neki drugi faktori. Koji? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pogledajmo kako je tekao život svakog od njih.

Nakon prve godine studija Dennis se vratio kući. Potom je u prosincu 1967. dobio poziv za služenje vojnog roka u Američkoj vojsci te je u lipnju 1968. poslan u Vijetnam. Tamo je na svoje oči vidio strahote rata. Kad je 1969. odslužio vojni rok, vratio se u Sjedinjene Države i zaposlio u jednoj velikoj firmi u Ohiu. Međutim, nije bio zadovoljan takvim životom.

“Još kao dječak sanjao sam o tome da se preselim na Aljasku i bavim poljoprivredom”, kaže Dennis. Stoga su 1971. on i jedan njegov prijatelj iz srednje škole odlučili ostvariti taj san. Međutim, umjesto da se bavi poljoprivredom, radio je kojekakve druge poslove. Jedno je vrijeme živio u šatoru i brinuo se za zaštitu šuma od požara. Pustio je bradu i dugu kosu te počeo pušiti marihuanu.

Godine 1972. iz Anchoragea je otišao na karneval u New Orleans (Louisiana). Nakon toga sagradio je malu kolibu negdje u šumama Arkansasa. Tamo je radio kao tesar i zidar. A onda je u lipnju 1973. u potrazi za smislom života autostopom proputovao čitavu zemlju.

Mark je nastavio studirati još par semestara nakon što je Dennis otišao kući, no na kraju je zaključio da ne želi postati dio sustava koji podupire rat. Stoga se vratio u Buffalo, gdje je neko vrijeme radio kao poslovođa u čeličani. No kako i dalje nije htio podupirati ratne aktivnosti, dao je otkaz, kupio motocikl i otputovao u drugi dio zemlje, u San Francisco (Kalifornija). Premda tada to nisu znali, Dennis i Mark su u istom razdoblju neko vrijeme živjeli u San Franciscu.

Poput Dennisa, i Mark je pustio bradu i dugu kosu te počeo pušiti marihuanu. No Mark se ozbiljno uključio u pokret za borbu protiv rata, sudjelujući u protestima i demonstracijama. Tražio ga je FBI zbog toga što se nije odazvao na poziv za vojsku. Zato se nekoliko godina služio lažnim imenima kako ga policija ne bi pronašla. Bio je hipi i živio u San  Franciscu. Tamo su 1970. na njegova vrata došla dva Jehovina svjedoka.

Mark objašnjava: “Vjerojatno su mislili da sam zainteresiran, pa su me ponovno posjetili. Nisu me našli kod kuće, no ostavili su neku zelenu Bibliju i tri druge knjige.” Međutim, Mark je bio previše zaokupljen politikom i zabavom da bi imao vremena za čitanje te literature. Osim toga, FBI mu je stalno bio za petama. Stoga se pod jednim novim lažnim imenom preselio u Washington. Tamo mu se pridružila njegova djevojka Kathi Yaniskivis, koju je upoznao na fakultetu.

Godine 1971. FBI ga je ipak pronašao. Dva FBI-eva agenta pratila su ga na letu iz Washingtona u New York, odakle su ga poslali u Toronto (Kanada). FBI ga očito nije smatrao opasnim državnim neprijateljem, već je samo htio da napusti zemlju. Iduće godine Kathi i Mark su se vjenčali i preselili se na otok Gabriolu u kanadskoj provinciji Britanskoj Kolumbiji. Htjeli su pobjeći od ljudi, a s druge strane smatrali su da život mora imati neki dublji smisao.

Kao što je bilo rečeno, Dennis je autostopom putovao po čitavoj zemlji i tragao za smislom života. Put ga je nanio u Montanu, gdje je našao posao nedaleko od grada Chinooka. Kod jednog je farmera radio na polju u vrijeme žetve. Žena i kći tog farmera bile su Jehovini svjedoci. Dale su Dennisu časopis Probudite se! On je ubrzo postao uvjeren da Jehovini svjedoci imaju pravu religiju.

Ponijevši sa sobom Bibliju, otišao je s farme i nastanio se u gradu Kalispellu (Montana). Tamo je prvi put otišao na sastanak Jehovinih svjedoka. Na tom je sastanku zatražio da netko s njim proučava Bibliju. Ubrzo nakon toga ošišao se i obrijao bradu. U siječnju 1974. prvi je put bio u službi propovijedanja. Krstio se 3. ožujka 1974. u koritu za napajanje stoke u Polsonu (Montana).

Za to vrijeme Mark i Kathi živjeli su na Gabrioli te su zaključili da bi se, budući da imaju dosta vremena, mogli posvetiti istraživanju Biblije. Počeli su čitati prijevod King James Version, no bilo im je teško razumjeti arhaičan način izražavanja. Tada se Mark sjetio da još uvijek ima Bibliju i knjige koje je prije nekoliko godina dobio od Jehovinih svjedoka. Čitajući Bibliju te knjige Istina koja vodi do vječnog života i Da li je Biblija zaista Riječ Božja?, Mark i Kathi bili su zadivljeni onim što su iz njih saznavali.

Mark kaže: “Naročito me se dojmilo to što se u knjizi Istina spominje grupa kršćana koji ni pod kojim okolnostima ne bi išli u rat. Bio sam uvjeren da su to pravi kršćani.” Ubrzo nakon toga Mark i Kathi su se vratili u Houghton (Michigan) kako bi posjetili Kathinu obitelj — premda je postojala opasnost da Mark bude uhapšen. Tamo su, još uvijek odjeveni kao hipiji, otišli na sastanak Jehovinih svjedoka. Prihvatili su biblijski studij te su proučavali mjesec dana, koliko su ostali u Michiganu.

Kad su se vratili na Gabriolu, u gradu Nanaimu su na ulici naišli na jednu ženu koja je bila Jehovin svjedok te su joj rekli da žele proučavati Bibliju. Tog istog dana Jehovini svjedoci došli su trajektom kako bi s njima stupili u kontakt. Započet je biblijski studij. Tri mjeseca kasnije Mark i Kathi krenuli su u službu propovijedanja. Još tri mjeseca kasnije, 10. ožujka 1974, oboje se krstilo. Bilo je to tjedan dana nakon Dennisovog krštenja!

Dennis je u rujnu 1974. postao pionir, ili punovremeni propovjednik. On priča: “Uživao sam u pionirskoj službi, no htio sam još više služiti Bogu. Stoga sam u srpnju 1975. predao molbu za služenje u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York). U prosincu te godine bio sam pozvan u centralu.”

Prvi Dennisov posao bio je rad na preuređenju bivšeg hotela Towers u stambeni prostor za osoblje centrale. Dennis je nekoliko godina radio kao nadglednik tima keramičara. Zatim se u želji da se oženi preselio u Kaliforniju. Godine 1984, dok je služio kao starješina u skupštini u Cathedral Cityu, oženio se s pionirkom Kathy Enz.

Dennis i Kathy odlučili su živjeti jednostavnim životom kako bi Božje Kraljevstvo stavili na prvo mjesto u svom životu. Stoga je Dennis  često odbijao ponude da zaradi mnogo novca baveći se građevinarstvom, djelatnošću koja je u južnoj Kaliforniji postala veliki biznis. Godine 1988. on i Kathy prijavili su se za sudjelovanje u međunarodnom građevinskom programu Jehovinih svjedoka. U prosincu te godine poslani su na izgradnju kompleksa podružnice u Buenos Airesu (Argentina).

Godine 1989. ponuđeno im je da kao punovremeni sluge nastave sudjelovati u građevinskom programu Jehovinih svjedoka. U tom posebnom vidu punovremene službe dvaput su služili u Surinamu i Kolumbiji. Također su radili na izgradnji podružnica u Ekvadoru i Meksiku te na jednom sličnom projektu u Dominikanskoj Republici.

Godine 1976. država je proglasila amnestiju kojom je ukinuta kazna tisućama mladih Amerikanaca koji su, baš kao i Mark, otišli u Kanadu kako bi izbjegli služenje vojske. Mark i njegova žena Kathi također su željeli živjeti jednostavnim životom kako bi mogli više vremena posvetiti službi. Mark je kao geodet našao posao sa skraćenim radnim vremenom. On i Kathi su s vremenom otplatili dugove koje su nagomilali prije krštenja.

Kad su 1978. Jehovini svjedoci u Kanadi planirali izgradnju nove podružnice nedaleko od Toronta, Mark i Kathi stavili su se na raspolaganje kako bi pomagali u tom poslu. Budući da je Mark imao iskustva u geodetskim mjerenjima, pozvani su da sudjeluju u gradnji podružnice. Na tom projektu u Georgetownu radili su sve do završetka radova u lipnju 1981. Potom su se vratili u Britansku Kolumbiju, gdje su iduće četiri godine pomagali u izgradnji jedne Kongresne dvorane Jehovinih svjedoka. Kad je ta dvorana bila završena, pozvani su da rade na proširenju kanadske podružnice.

Godine 1986, nakon što su nekoliko mjeseci radili u Georgetownu, Mark i Kathi pozvani su da ostanu služiti u kanadskoj podružnici kao članovi betelske obitelji. Otad služe u toj podružnici. Osim toga, mnogo puta pružila im se prilika da sudjeluju u građevinskim projektima u drugim zemljama. Mark je zahvaljujući svom iskustvu u geodetskim mjerenjima bio zadužen za vršenje takvih mjerenja prilikom izgradnje podružnica i Kongresnih dvorana Jehovinih svjedoka u Južnoj i Srednjoj Americi te na Karibima.

Tijekom godina on i Kathi služili su u Venezueli, Nikaragvi, na Haitiju, u Gvajani, na Barbadosu, Bahamima, u Dominiki, Sjedinjenim Državama (Florida) i Dominikanskoj Republici. Ovaj posebni vid punovremene službe zaslužan je za to što su se Markov i Dennisov životni put ponovno sreli.

Premda to nisu znali, Mark i Dennis radili su na sličnim projektima u Dominikanskoj Republici. Jednog dana slučajno su se sreli u podružnici Jehovinih svjedoka u Santo Domingu. Kao što možete i zamisliti, bili su oduševljeni što su se ponovno sreli. Osim toga, bili su 33 godine stariji i imali su mnogo toga ispričati jedan drugome o svom životu. S velikim uzbuđenjem pričali su o onome što ste u glavnim crtama već imali prilike pročitati. No ono što je najzanimljivije kako njima, tako i svima kojima su ispričali tu priču jest mnoštvo sličnosti u njihovom životu.

 I jedan i drugi živjeli su kao hipiji te su se preselili u neko zabačeno područje kako bi pobjegli od suvremenog materijalističkog načina života i svih briga koje su s njim povezane. Dennis se oženio s djevojkom po imenu Kathy, a Mark s djevojkom po imenu Kathi. Obojica su prihvatila biblijski studij kad su prvi put došla na sastanak Jehovinih svjedoka. Obojica su krštena u ožujku 1974. I jedan i drugi postali su članovi betelske obitelji Jehovinih svjedoka — Dennis u Sjedinjenim Državama, a Mark u Kanadi. Obojica su nastojala živjeti jednostavnim životom kako bi težila za duhovnim ciljevima (Matej 6:22). Obojica sudjeluju u međunarodnom građevinskom programu te su poslana da služe u mnogim zemljama. Dok se nisu slučajno sreli u Dominikanskoj Republici, ni jedan ni drugi nikad nisu sreli nekog od svojih nekadašnjih prijatelja koji je također prihvatio biblijsku istinu.

Da li Mark i Dennis te neobične podudarnosti pripisuju sudbini? Nipošto. Oni znaju da, kao što Biblija kaže, “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od [nas]” — ponekad na vrlo zanimljiv način (Propovjednik 9:11, NS). Međutim, oni su svjesni da je još nešto doprinijelo tome da su se ponovno sreli, a to je njihova potraga za smislom života i ljubav prema Jehovi Bogu.

Neke pojedinosti iz Dennisovog i Markovog života zajedničke su svim osobama iskrena srca koje su upoznale biblijsku istinu. Dennis kaže: “To što smo Mark i ja doživjeli pokazuje da je Jehova svjestan životne situacije u kojoj se ljudi nalaze i da ih on privlači k sebi kad vidi da u srcu imaju ispravan stav prema istini” (2. Dnevnika 16:9; Ivan 6:44; Djela apostolska 13:48).

Mark dodaje: “Na temelju vlastitog iskustva također smo naučili da kad se netko prilagodi Jehovinim mjerilima, preda mu svoj život i stavi se na raspolaganje kako bi mu služio, Jehova može iskoristiti njegove talente i sposobnosti da bi promicao pravo obožavanje za dobrobit svog naroda” (Efežanima 4:8).

Dennisovo i Markovo iskustvo također pokazuje da Jehova Bog blagoslivlja svoj narod zato što mu služi cijelom dušom. Dennis i Mark itekako su svjesni da ih Jehova blagoslivlja. Dennis kaže: “Divno je služiti u tom posebnom vidu punovremene službe, stavljajući Kraljevstvo na prvo mjesto. To nam je omogućilo da se radujemo suradnji s kršćanskom braćom i sestrama iz čitavog svijeta te da se međusobno hrabrimo.”

Mark dodaje: “Jehova nesumnjivo blagoslivlja one koji njegovo Kraljevstvo stavljaju na prvo mjesto u svom životu. Smatram posebnim blagoslovom to što imam priliku služiti kao član kanadske betelske obitelji i sudjelovati u međunarodnom građevinskom programu.”

Je li taj ponovni susret bio neobičan? Da, jer kao što Mark kaže: “Pravi razlog zbog kojeg nas je taj susret toliko oduševio jest to što smo obojica upoznali i zavoljeli jedinstvenog Boga, Jehovu, kojem smo odlučili služiti.”