ŠESTOG srpnja 1988. radnici koji su na naftnoj platformi Piper Alpha u Sjevernom moru popravljali kondenzatnu pumpu nisu uspjeli dovršiti posao. Naredna smjena radnika, koja zbog nesporazuma nije bila obaviještena o tome, pustila je pumpu u pogon. Izbila je vatra. Zarobljeno na platformi koja se nalazila visoko iznad mora, život je izgubilo 167 ljudi.

Dvanaest godina kasnije, 25. srpnja 2000, nadzvučni Concorde spremao se uzletjeti iz zračne luke Charles de Gaulle u Parizu. U trenutku kada je dostigao punu brzinu kotačem je naletio na maleni komad titana na pisti, uslijed čega je eksplodirala guma i oštetila spremnik goriva na krilu aviona. Gorivo koje je poteklo iz spremnika dospjelo je u motore s lijeve strane aviona, koji su otkazali, ostavivši iza sebe plameni trag dugačak 60 metara. Nakon otprilike dvije minute avion je udario u jedan hotel, pri čemu su poginuli svi putnici i članovi posade te još nekoliko osoba izvan aviona.

Osvrćući se na takve i slične nesreće, James Chiles u svojoj knjizi Inviting Disaster—Lessons From the Edge of Technology piše: “Moramo biti svjesni da u ovom našem suvremenom svijetu, u kojem smo sa svih strana okruženi strojevima koji s vremena na vrijeme izmaknu kontroli, neke banalne pogreške mogu izazvati strahovite štete.” U osvrtu na Chilesovu knjigu časopis Science pisao je: “U posljednjih nekoliko stotina godina čovječanstvo je opijeno zapanjujućim i sve bržim napretkom koji se postiže na području znanosti i tehnologije. To u nama stvara osjećaj kako se pred nama otvaraju gotovo neograničene mogućnosti što se tiče boljeg razumijevanja fizičkog svijeta i manipuliranja njime. [No] nemamo razloga zamišljati da smo danas manje negoli ranije skloni greškama.”

Govoreći o opasnijim vrstama tehnologije, Science navodi: “Čak i najmanji rizik [od pogreške] nedopustivo je velik. Kod tih tehnologija naprosto moramo inzistirati na savršenstvu.” No pokazuje li povijest čovječanstva da je ono u stanju postići savršenstvo? Ni u kom slučaju! Zbog toga će se katastrofe čiji su uzročnik pogreške nesumnjivo i dalje događati.

No one se neće događati do unedogled. Bogobojazni ljudi mogu radosno očekivati vrijeme kada ničiji život neće biti tragično prekinut zbog čovjekove pogreške ili njegovih ograničenja. Kako je to moguće? Tako što će Bog putem svoje nebeske vladavine Kraljevstva odstraniti sve uzročnike smrti, patnje i boli (Matej 6:9, 10; Otkrivenje 21:3, 4).