“U PRIRODI (...) nema otpada.” To je prema časopisu Time mišljenje jednog uvaženog stručnjaka na području recikliranja. On je tom prilikom govorio o zadivljujućoj sposobnosti prirode i njenih ekosistema da u potpunosti iskoriste sve što umire u njima i sav otpadni materijal koji stvaraju. Isti stručnjak navodno smatra kako se “ljudi prilikom rješavanja otpada mogu poslužiti istim principima koji postoje u prirodi, no potrebna im je nešto suvremenija tehnologija te bi trebali iz temelja promijeniti svoj način razmišljanja”.

Većina nas vjerojatno nije u stanju razviti neku novu, suvremeniju tehnološku opremu. No zato svatko od nas može utjecati na svoj stav!  A ispravan stav prema nekim temeljnim načelima dobrog ponašanja pomoći će nam da se lakše nosimo s izazovima koji su povezani sa životom u rasipničkom društvu.

Svaki peti stanovnik Zemlje odlazi na spavanje gladan. Ta činjenica trebala bi u nama produbiti svijest o tome koliko trebamo cijeniti hranu i čuvati se toga da je bacamo. Jedan bračni par koji se nakon 28 godina misionarske službe u Africi vratio u Evropu rekao je kako im je po povratku u rodnu zemlju gotovo najteže bilo priviknuti se na to “kako ljudi bespotrebno bacaju hranu”.

Mudri roditelji uče svoju djecu da na tanjur stave samo onoliko hrane koliko mogu pojesti. Tako se stvara manje smeća i štedi se. Bolje je prvo uzeti manje hrane, a zatim uzeti još. Naravno da roditelji trebaju biti primjer u tome. Isus nam je svima ostavio dobar primjer tako što je pokazao iskreno cijenjenje kako za fizičku tako i za duhovnu hranu koju dobivamo od Boga. Biblija pokazuje da je Isus pazio na to da se hrana ne baca — čak ni onda kad ju je čudom umnožio da je bude u izobilju! (Ivan 6:11-13).

Isto se načelo može primijeniti i na odjeću, namještaj i strojeve. Održavamo li ih u dobrom stanju te ih koristimo sve dok god nam mogu poslužiti, time pokazujemo da cijenimo ono što imamo. Ne moramo dozvoliti da potpadnemo pod utjecaj reklama koje nam stalno nude nešto veće, bolje, brže i jače te nas tako pokušavaju učiniti nezadovoljnima onim što imamo. Naravno, naše je pravo da stvari koje posjedujemo zamijenimo novima čak i ako su još u dobrom stanju. No prije nego što to učinimo, bilo bi dobro da preispitamo svoje stavove i motive.

Dok su Izraelci na putu do Obećane zemlje prolazili pustinjom, Jehova ih je opskrbljivao manom, koja im je služila kao hrana. Biblijski izvještaj kaže da je mane bilo dovoljno za sve. Međutim, Jehova ih je upozorio da ne budu pohlepni i da uzmu samo onoliko mane koliko im je trenutno bilo potrebno. Oni koji nisu poslušali ustanovili su da se pohlepa nije isplatila jer se ostatak mane ucrvao i usmrdio (2. Mojsijeva 16:16-20). Nema sumnje, Biblija odlučno i na više mjesta pokazuje da je pohlepa za svaku osudu (Efežanima 5:3).

No Biblija nije jedina koja osuđuje pohlepu. Naprimjer, Seneka, rimski filozof i pisac iz prvog stoljeća, uvidio je da pohlepna osoba nikada nije zadovoljna. Rekao je: “Za pohlepu sva je priroda premalo.” Erich Fromm, filozof iz 20. stoljeća, došao je do sličnog zaključka kada je rekao: “Pohlepa je jama bez dna koja crpi svu snagu onoga tko u neprestanoj težnji da zadovolji sve svoje potrebe nikada ne postiže zadovoljstvo.” Pored toga što trebamo izbjegavati rasipnost i čuvati se pohlepe, možemo poduzeti i neke pozitivne korake, što su mnogi već i učinili.

Prije nego što bacite stvari koje su još u dobrom stanju, razmislite o tome kome bi mogle poslužiti. Naprimjer, biste li odjeću koju su vaša djeca prerasla mogli dati nekoj drugoj djeci? Biste li takvo što mogli učiniti i s nekim drugim predmetima koji su još uvijek u dobrom stanju, ali ih više ne koristite tako često? Poklonite ih nekome i zajedno s njim podijelite radost koja proizlazi iz davanja. Američki pisac i humorist Mark Twain napisao je: “Radost je potpuna tek kad se s nekim podijeli.” Možda ste i sami već osjetili da je radost veća kada je s nekim podijelite. Osim toga, ako dijelite s drugima, pomažete u suzbijanju negativnih posljedica rasipničkog mentaliteta.

Dijeljenje s drugima Biblija preporučuje kao nešto poželjno (Luka 3:11; Rimljanima 12:13; 2. Korinćanima 8:14, 15; 1. Timoteju 6:18). I doista, koliko bi svijet samo bio ljepši kada bi svi bili spremni dijeliti!

Zadovoljna osoba je sretna. To je svima dobro poznato. Jedna grčka poslovica kaže: “Ništa neće zadovoljiti onoga tko nije zadovoljan malim.” A jedna japanska izreka kaže: “Siromašan je onaj tko nije zadovoljan.” Biblija također ističe važnost toga da budemo zadovoljni. U njoj čitamo: “Nema sumnje, ona jest sredstvo velikog dobitka, ta odanost Bogu zajedno sa zadovoljstvom s onim što se ima. Jer ništa nismo donijeli na svijet, pa ne možemo ništa ni odnijeti s njega. Zato, imajući hranu, odjeću i zaklon, budimo zadovoljni time” (1. Timoteju 6:6-8; Filipljanima 4:11).

Naravno, da bismo bili zadovoljni onim što imamo, možda ćemo morati “iz temelja promijeniti svoj način razmišljanja”. Mlada žena po imenu Susanne nedavno je uvidjela da mora napraviti takvu promjenu. Rekla je: “Budući da nisam mogla imati sve što bih voljela, odlučila sam naučiti voljeti ono što imam. Sada sam sretna i zadovoljna.”

Zadovoljstvo uistinu vodi do sreće. Profesor Argir Hadjihristev, bugarski stručnjak s područja gerontologije, kaže: “Najveće je zlo kada ljudi nisu zadovoljni onim malim što imaju.” Govoreći o zdravstvenim koristima koje proizlaze iz osjećaja zadovoljstva, dodao je: “Osoba koja ne pokušava živjeti bolje od susjeda i koja ne teži uvijek za time da ima više, nema rivala u životu, a samim time ni stresa. A to je dobro za živce.”

Da, rasipničko društvo nikada neće ljude učiniti istinski sretnima, kao što neće ni rasipnički mentalitet! Čini se da su ljudi sve svjesniji te činjenice. Jeste li i vi?