PRIJE nego što je izmišljen hankul, korejski jezik nije imao svoje pismo. Više od tisuću godina obrazovani Korejci pisali su na svom jeziku služeći se kineskim znakovima. U tom je razdoblju bilo mnogo pokušaja da se izmisli neko jednostavnije pismo. No budući da su se sva ta pisma temeljila na kineskim znakovima, mogli su ih koristiti samo obrazovani ljudi.

U 15. stoljeću n. e. kralj Se Jong iz korejske dinastije Chosŏn počeo je razmišljati o problemima s kojima su se suočavali njegovi podanici koji nisu znali ni čitati ni pisati. Većina njih nije se mogla obratiti vlastima s nekom molbom ni na koji drugi način osim usmenim putem. Taj je problem zabrinjavao kralja Se Jonga, za kojeg se kaže da je uvijek bio spreman saslušati probleme običnog naroda.

Stoga je kralj Se Jong dao inicijativu za izradu alfabeta koji bi odgovarao govornom korejskom jeziku te bi ga se lako učilo i koristilo. Godine 1446. objavljeno je da je taj posao priveden kraju. U uvodu svog proglasa kralj je rekao: “Budući da su kineski znakovi stranog porijekla, oni ne mogu točno prenijeti smisao korejskih izraza. Stoga mnogi obični ljudi ne mogu pomoću njih izraziti svoje misli i osjećaje. Potaknut suosjećanjem prema ljudima koji se suočavaju s tim poteškoćama, stvorio sam pismo od 28 znakova. Ti se znakovi vrlo lako uče i iskreno se nadam da će poboljšati kvalitetu života svih ljudi.”

Nažalost, neki učenjaci nisu htjeli prihvatiti hankul baš zato što se tako lako uči! Podrugljivo su ga nazivali amkul, što znači “žensko pismo”. Prezirali su pismo koje su mogle naučiti čak i žene, koje u ono vrijeme nisu u školi učile čitati. Korejci iz viših društvenih slojeva još su dugo vremena imali predrasude prema hankulu. Ustvari, prošlo je više od 400 godina prije nego što je korejska vlada objavila da se hankul može koristiti u službenim dokumentima.

Biblija je odigrala važnu ulogu u povijesti hankula. U Koreju su donesene mnoge vjerske publikacije na korejskom jeziku pisane kineskim znakovima, no misionari nisu donijeli Biblije na kineskom, iako ih se moglo nabaviti. A onda su 1887. Kršćanska grčka pisma (Novi zavjet) prevedena na korejski i objavljena na hankulu u Mukdenu (Kina). *

Sada je konačno na korejskom postojala Biblija koju su mogli čitati praktički svi ljudi — čak i žene i djeca koji nikad prije nisu imali priliku učiti kineske znakove. Danas na suvremenom hankulu postoji barem osam prijevoda Biblije, među kojima je i Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet.

Jedan od učenjaka koji su sudjelovali u stvaranju korejskog alfabeta rekao je za hankul: “Oni koji su bistri mogu ga naučiti za jedno jutro, no čak i oni kojima učenje teže ide mogu ga naučiti za deset dana.” Neki koji su se u početku protivili upotrebi hankula čak su ga uvredljivo zvali achimgul — “jutarnje pismo”. Smatrali su da je hankul prejednostavan jer se može naučiti za samo jedno jutro!

U svakom slučaju, činjenica da se hankul tako lako uči doprinijela je tome da je u Koreji gotovo potpuno iskorijenjena nepismenost. Kad krenu u školu, djeca većinom već znaju hankul. To pismo tako vjerno dočarava glasove iz korejskog jezika da ih uopće nije teško ispravno napisati.

Na hankulu se čak mogu pisati i riječi iz drugih jezika. Želite li se okušati u tome? Premda popratne tabele ne sadrže sve detalje, one vam mogu pomoći da na hankulu barem napišete svoje ime. Tako ćete se i sami uvjeriti u praktičnost alfabeta koji se može naučiti za jedno jutro!