Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Zanimljivi crteži na stijenama Val Camonice

Zanimljivi crteži na stijenama Val Camonice

ONI već više tisuća godina nijemo svjedoče o tome kako se živjelo u drevno doba. Ti stilizirani crteži ugravirani su na površinama stijena i prikazuju prizore iz lova, poljodjelskih radova, ratovanja i vjerskih obreda. U slikovitoj dolini Val Camonica, koja se nalazi u Alpama na sjeveru Italije, stijene su ukrašene s nekoliko stotina tisuća takvih crteža.

U današnje vrijeme posjetioci Val Camonice još uvijek mogu jasno vidjeti te crteže kad ih rano ujutro obasjaju kose Sunčeve zrake. No tko ih je nacrtao i zašto?

Kamuni

Ova prekrasna dolina nazvana je po Kamunima, narodu koji je u davnoj prošlosti živio na ovom području. U povijesti se prvi put spominju 16. pr. n. e., kad su potpali pod vlast Rimljana i izgubili nezavisnost. Međutim, mnogi crteži iz Val Camonice nastali su stoljećima prije dolaska rimskih legija.

Osim toga, analiziranjem crteža koji prikazuju oružje, pokućstvo, domaće životinje ili pak raspored kuća u selu stručnjaci su došli do zaključka da su autori tih crteža pripadali zajednici koja je u ekonomskom pogledu bila vrlo napredna. Ti su se ljudi očito bavili mnogim djelatnostima, među ostalim proizvodnjom i obradom metala, izradom tkanina, poljodjelstvom, stočarstvom i trgovinom.

Velika većina crteža nastala je u toku prvog tisućljeća pr. n. e., premda su mnogi nastali i mnogo ranije. Izgleda da je kultura Kamuna bila na vrhuncu između 1000. i 800. pr. n. e. Na tisuće crteža iz tog razdoblja prikazuje detalje iz njihovog svakodnevnog života. Na nekima su prikazani svezani ljudi, po svemu sudeći ratni zarobljenici, i konjanici naoružani kopljima. Postoje i crteži koji prikazuju kovače, upregnute konje, kola i nastambe na stupovima.

Planine — izvor nadahnuća

Stručnjaci opisuju autore tih crteža kao ‘umjetnike-svećenike’, ljude koji su nadahnuće pronalazili u vjerskim ili mističnim motivima. Možda su se izolirali od drugih članova zajednice, odlazeći na neka samotna mjesta kako bi se mogli posvetiti dubokom razmišljanju. Moguće je da su Kamunima poseban izvor nadahnuća bile najmanje dvije neobične prirodne pojave koje se ovdje mogu vidjeti svega nekoliko dana u godini.

U proljeće i jesen sunce izlazi iza veličanstvene planine Pizzo Badile, s koje se pruža pogled na čitavu dolinu. U određene dane u godini, prije nego što se Sunce pojavi na nebu, na jednoj strani planine dolazi do loma Sunčevih zraka, uslijed čega nastaje ogromna sjena koja se uzdiže prema mliječnobijelom nebu i okružena je zrakama svjetlosti. Taj se slikovit prizor još i danas naziva “duh planine”. Kad sunce zalazi na drugoj strani doline, na mjestu gdje se nalazi usjeklina u planini Concarena, jedna spektakularna zraka svjetlosti koja kao da dijeli planinu na dva dijela podiže se prema nebu koje postaje sve tamnije, da bi potom nakon samo nekoliko minuta nestala. Izgleda da su zbog tih pojava, koje su u ono vrijeme bile neobjašnjive, drevni stanovnici doline mislili da na tom mjestu djeluju natprirodne sile.

Na planini Pizzo Badile i u njenoj neposrednoj blizini nađeni su brojni crteži. Ugravirani su pomoću kamena, roga, kostiju i slonovače. Ponekad bi umjetnik najprije skicirao likove služeći se nekim šiljatim predmetom. Dubina graviranja varira od plitkih rezbarija na površini stijene do linija koje su duboke i do tri centimetra. Postoje dokazi da su umjetnici koristili i razne boje, no njih se danas više ne može vidjeti golim okom.

Graviranje — obraćanje višim bićima

Moguće je da su Kamuni obožavali Sunce. Možda je upravo zbog toga jedan od čestih motiva na njihovim crtežima lik koji se moli uzdignutih ruku pred okruglom pločom, vjerojatno simbolom Sunca. Arheolog Ausilio Priuli kaže da je “kult boga Sunca” bio najvažniji kult, no on spominje i druge “manje značajne kultove”. Priuli primjećuje: “Procesije, obredni plesovi, prinošenje žrtava, ritualne borbe i zajedničke molitve bili su najuobičajeniji vjerski obredi, koji su ujedno najčešće prikazivani na crtežima. Sam čin graviranja crteža bio je način obraćanja višim bićima.” No što se njime htjelo postići?

Prema riječima Emmanuela Anatija, stručnjaka za prahistorijsku umjetnost u kamenu, izradu tih crteža “smatralo se jednom od aktivnosti koje su bile neophodne za postizanje materijalnog blagostanja, skladnih međuljudskih odnosa i mirnog suživota s okultnim silama”. Izgleda da su se Kamuni nadali da će im polja bolje roditi budu li crtali prizore oranja, da će imati bolje pašnjake budu li prikazivali stoku ili pak da će pobijediti svoje neprijatelje budu li crtali prizore iz rata.

Val Camonica je dio svjetske kulturne baštine i pod zaštitom je Organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. Zanimljivo je da se stijene ukrašene ugraviranim ili naslikanim crtežima mogu naći u najmanje 120 zemalja svijeta — u Africi, Australiji, Aziji, Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi te na brojnim otocima. Vrijedno je zapaziti da se diljem svijeta na tim crtežima u kamenu ponavljaju slični motivi. Oni svjedoče o čovjekovoj urođenoj težnji za time da izrazi svoje misli ili osjećaje i upozna natprirodne sile iz duhovnog svijeta.

[Slike na stranici 26]

Sunčeve zrake prodiru kroz usjeklinu u planini Concarena

Val Camonica je dio svjetske kulturne baštine

Crtežima na stijeni htjelo se osigurati uspjeh u lovu

Lik čovjeka koji se moli uzdignutih ruku

[Zahvale]

Planina Concarena: Ausilio Priuli, ”IL Mondo dei Camuni“; crteži na stijeni i lik čovjeka: Parco nazionale delle incisioni rupestri: su concessione del Ministero per i Beni e le Attività Culturali. Ogni riproduzione è vietata