Majčinstvo je istovremeno i zahtjevan i predivan zadatak. Neke dragocjene trenutke u svom životu majke ne bi mijenjale ni za što na svijetu. Pa ipak, ponekad neke od njih osjećaju da su na izmaku snaga. Helen kaže da je njen život otkako je majka nalik trci s preponama. A čini se da su s vremenom te prepone sve brojnije i više.

Majke često žrtvuju svoje slobodno vrijeme i društveni život kako bi bile sigurne da su djeci posvetile potrebnu pažnju. “Uvijek sam im na raspolaganju”, kaže Esther, majka petero djece. “Relaksirajuće kupke zamijenila sam brzim tuširanjem, a romantične večere hranom iz mikrovalne pećnice. Ne mogu baš puno putovati, mnogo je mjesta koja nisam vidjela i stvari koje nisam uradila. Ali zato je rublje opeglano i složeno!”

Dakako, većina majki spomenula bi i one jedinstvene trenutke sreće koji su povezani s odgojem djece. Esther kaže: “Smiješak koji vam dijete uputi, slatke riječi: ‘Hvala ti mama’ i nježni zagrljaji — sve vam to daje snage da ustrajete.” *

I pored uobičajenih obiteljskih odgovornosti koje leže na njima, mnoge majke odlučuju zaposliti se kako bi u financijskom pogledu poduprle svoju obitelj, što je jedan od većih problema koji otežavaju njihovu situaciju. Mnoge majke zaposlene su ne zato što im se to sviđa, već zato što nemaju drugog izbora. One znaju da će se njihova obitelj, a posebice djeca, morati odreći mnogo čega ukoliko ostanu kod kuće. Njihove plaće — koje su obično niže od plaća koje za isti posao dobivaju muškarci — itekako puno znače za obiteljski budžet.

Naprimjer, u São Paulu (Brazil) 42 posto svih zaposlenih čine žene. Jedne tamošnje novine nazvale su nezaposlene majke “ugroženom vrstom”. U seoskim područjima Afrike majka s naramkom drva na glavi i djetetom u zavežljaju na leđima uobičajen je prizor.

Još jedna otežavajuća okolnost za majke je ta što se od njih može zahtijevati da na radnom mjestu provode puno vremena. A to još možda i nije sve što se traži od njih. Kada je Maria, koja živi u Grčkoj, dobila posao, poslodavac je tražio da potpiše dokument u kojem se obavezuje da neće zatrudnjeti u naredne tri godine. U slučaju da zatrudni morat će platiti odštetu. Maria je potpisala dokument. No otprilike godinu i po dana nakon toga ostala je u drugom stanju. Poslodavac joj je tada pokazao dokument koji je potpisala, nakon čega je Maria tužila poduzeće kako bi se preispitalo pravovaljanost takvog načina poslovanja i sada čeka na ishod sudskog postupka.

U manje ekstremnim slučajevima poslodavci bi mogli vršiti pritisak na majke da se vrate na posao što je moguće prije nakon djetetovog rođenja. Po povratku na posao majke obično nemaju nikakvo pravo na skraćeno radno vrijeme. Isto tako, ne mogu očekivati nikakve ustupke s obzirom na to da se brinu o veoma malom djetetu. Ne mogu uzimati ni puno slobodnih dana, a da zbog toga ne budu zakinute u financijskom pogledu. Problem im mogu predstavljati i neadekvatni uvjeti u ustanovama za čuvanje djece te niske naknade koje isplaćuje država.

S druge strane, neke majke ne rade zato što im treba novac, već zato da bi se osjećale ispunjeno. Sandra se nakon oba poroda odlučila vratiti na posao. Prisjeća se kako bi u trenucima kada bi najednom ostala sama s djetetom kod kuće “ponekad stajala kraj prozora i zurila van, pitajući se što ostali svijet radi”. No ima i majki koje odlaskom na posao zapravo žele pobjeći od pritisaka obiteljskog života. U britanskom listu Daily Telegraph stajalo je: “Neki roditelji žele dulje ostati na poslu kako bi još koji sat donekle proveli u miru. Budući da zbog toga provode još manje vremena s djecom, ona postaju sve ravnodušnija, agresivnija i neposlušnija, što vodi do još većih problema.”

Uskladiti obaveze na poslu i kod kuće nije jednostavno. Jedna majka iz Nizozemske rekla je nešto s čime bi se mnoge majke složile: “Stalno sam umorna. Čak se i budim umorna. S posla se vraćam premorena. Djeca već govore: ‘Mama je uvijek umorna’ i zbog toga me proganja osjećaj krivice. Želim biti redovita na poslu, no isto tako bih htjela biti i pristupačna majka kojoj ništa nije teško. No ja ni u kom slučaju nisam savršeni uzor kakav bih željela biti.”

 Ona je jedna od milijuna zaposlenih majki koje su spremno prigrlile ideju da se provođenjem ‘kvalitetnog vremena’ s djecom mogu donekle iskupiti za često izbivanje iz kuće — i koje su ustanovile da su to samo prazne riječi. Mnoge današnje majke kažu kako su zbog nastojanja da uza sav pritisak na poslu udovolje i obavezama kod kuće premorene, napete, a pored toga su još i slabo plaćene.

Kada žena velik dio vremena provodi odvojeno od djece, ona ne dobivaju ono što im je najpotrebnije — majčino vrijeme i pažnju. Fernanda A. Lima, dječji psiholog iz Brazila, kaže da nitko ne može ispuniti ulogu majke onako kako sama majka to može. “Najkritičnije su prve dvije godine u životu djeteta”, kaže ona. “Dijete je u toj dobi premalo da bi razumjelo zašto majka nije uz njega.” Osoba koja se brine o djetetu može umanjiti njegovu potrebu za majkom, no ni u kom slučaju ne može zamijeniti majku. “Dijete osjeća da ono što dobiva nije majčina ljubav i briga”, kaže gđa Lima.

Kathy, koja ima malenu djevojčicu i radi puno radno vrijeme, rekla je: ‘Osjećala sam užasnu krivnju [kad sam je ostavljala u jaslicama]; kao da je napuštam. Teško je kada znate da propuštate promatrati svoje dijete kako raste i razvija se, a još je teže kad pomislite da je više vezano za jaslice nego za vas.’ Jedna stjuardesa iz Meksika priznala je: “Nakon nekog vremena vaše vas dijete više ne prepoznaje i ne poštuje iz jednostavnog razloga što ga ne odgajate. Djeca znaju da ste im majka, no odjednom više vole biti sa ženom koja se brine o njima.”

S druge strane, majke koje ostaju kod kuće da bi se brinule o djeci kažu kako moraju stalno podnositi omalovažavanje i kritike društva koje je oblikovano tako da veliča plaćeni rad. U nekim društvenim sredinama posao domaćice više se ne cijeni kao što je to nekada bio slučaj, pa su žene prisiljene graditi karijeru na poslu, čak i ako im dodatan prihod nije neophodan.

Majčinstvo otežava još jedan činilac: Umorna od posla, majka dolazi kući, ali ne da bi se odmarala, već da bi nastavila raditi, obavljajući svakodnevne kućanske poslove. Još uvijek je čest slučaj da se majke, bez obzira na to jesu li zaposlene ili ne, smatra najodgovornijima za kućanstvo i djecu.

Premda sve veći broj majki provodi sve više vremena na poslu, očevi nisu uvijek spremni preuzeti dio njihovih obaveza na sebe. U londonskom listu The Sunday Times pisalo je: “Velika Britanija je zemlja odsutnih očeva, zaključak je najnovijeg istraživanja koje je pokazalo da muškarci posvete svojoj djeci tek 15 minuta na dan. (...) Mnogi muškarci baš ne vole provoditi vrijeme sa svojom obitelji. (...) Za usporedbu,  zaposlena Britanka provest će dnevno 90 minuta sa svojom djecom.”

Neki se muževi žale da im supruge teško prepuštaju poslove u kući jer traže da se sve obavi upravo onako kako one to rade. “Učinite li to nekako drugačije, nije dobro”, kažu muževi. Očito je da bi umorna žena trebala biti spremna na neke ustupke, primjerice što se tiče načina na koji se obavljaju neki kućanski poslovi, ukoliko želi da joj suprug pomogne. S druge strane, muž ne bi trebao koristiti taj argument kao izgovor za to što joj ne pomaže.

Duboko ukorijenjeni običaji mogli bi predstavljati daljnju teškoću. U Japanu se od majki očekuje da djecu odgajaju tako da se ne razlikuju od druge djece njihovog uzrasta. Ukoliko druga djeca idu na satove klavira ili slikanja, majka se osjeća primorana da i svojoj djeci to omogući. Škole vrše pritisak na roditelje da djecu uključe u sve izvanškolske aktivnosti u koje su uključena druga djeca. Ukoliko su neka djeca drugačija, druga im djeca, učitelji, roditelji druge djece i rođaci mogu stvarati probleme. Slično je i u nekim drugim zemljama.

Reklame i prevladavajući potrošački mentalitet mogu djecu učiniti zahtjevnom. U razvijenim zemljama majke bi se mogle osjećati dužne da djeci priušte sve što žele kada vide da druge majke tako čine. Ukoliko to ne mogu, kod njih se može javiti osjećaj da nisu dobre majke.

Svrha ovog razmatranja o majčinstvu u današnje vrijeme nije umanjiti vrijedne zasluge milijuna marljivih, samopožrtvovnih majki koje se svesrdno trude ispuniti jedan od najplemenitijih zadataka — odgojiti buduće naraštaje ljudske obitelji. To je prednost. Biblija kaže: “Djeca su blagoslov i dar od GOSPODINA” (Psalam 127:3, Contemporary English Version). Miriam, majka dvoje djece, lijepo izražava osjećaje majki kada kaže: “Unatoč svim izazovima, majčinstvo pruža radosti koje se ne mogu ni s čim mjeriti. Majkama je pravo zadovoljstvo promatrati kako njihova djeca reagiraju na pruženu pouku i odgoj te postaju odgovorni članovi društva.”

Što majkama može pomoći da pronađu još veći užitak u svom daru? Naredni članak sadrži neke praktične prijedloge.