HOĆE li čovječanstvo ikada početi štititi, a ne samo uništavati biološku raznolikost? To bi, prema riječima biologa Johna Tuxilla, iziskivalo “drastičnu promjenu u načinu djelovanja”. Ipak, dodaje on, takva se promjena “vjerojatno neće desiti ukoliko se ljudi ne promijene iz temelja i ne postanu svjesni koliko je raznolikost unutar biljnog svijeta važna, ne požele promijeniti svoje sadašnje navike i ne pokažu spremnost da isprobaju neke nove metode rada”.

Mnogima je teško povjerovati da će doći do takvih temeljnih promjena. A mnogo je i onih koji se ne slažu s Tuxillovim zaključkom. Neki ekolozi smatraju da je uloga biološke raznolikosti područje o kojem se još uvijek jako malo zna te da je moguće da neki njihovi kolege preuveličavaju taj problem. Pa ipak, dok znanstvenici raspravljaju o toj temi, čini se da bi bilo mudro obratiti pažnju upozorenju koje upućuju neki stručnjaci s tog područja. Izgleda da njih ne brine samo smanjenje biološke raznolikosti već i pohlepa te kratkovidnost koje iza nje stoje. Zapazite što neki pisci kažu o tome.

“Prije samo sto godina stotine milijuna poljoprivrednika na čitavoj planeti imalo je vlastite zalihe sjemena. (...) Danas veći dio tih zaliha otpada na sjeme koje su uzgojile, genetički obradile i patentirale velike svjetske firme te ga čuvaju u obliku intelektualnog vlasništva. (...) Time što se usredotočuje na kratkoročne tržišne prioritete biotehnološka industrija prijeti uništenjem samog genetičkog nasljeđa koje bi jednog dana moglo biti od neprocjenjive koristi u borbi protiv neke nove otporne bolesti ili nekog supermikroba” (znanstveni spisatelj Jeremy Rifkin).

“Medijska mantra koju se uvijek iznova ponavlja glasi da krajnji cilj svega mora biti tržište, slobodna trgovina i globalna ekonomija. Kad bogatstvo i interesi  velikih korporacija ovladaju medijima, ova ekonomska vjera postaje poput neke religiozne dogme koja se rijetko osporava” (genetičar David Suzuki).

U svojoj knjizi Seeds of Change—The Living Treasure Kenny Ausubel ističe licemjerje bogatih zemalja čije “vlade i korporacije nariču nad neposrednom globalnom opasnošću nestanka zajedničkog nasljeđa čovječanstva — genskog bazena”. On navodi kako time što zagovaraju suvremene metode uzgoja i monokulturu one same ugrožavaju biološku raznolikost.

Neovisno o tome jesu li najveća strahovanja ekologa opravdana ili nisu, možda vam je teško s pouzdanjem gledati na budućnost ove planete. Koliko će još dugo naša planeta moći opstati pored čovječanstva koje čini se  pokreće pohlepa? Mnogi koji očajnički traže rješenje nadaju se da će nam znanost priteći u pomoć.

Predstavnici Royal Societya iz Edinburgha nedavno su izjavili kako strahuju da se zbog strahovite brzine kojom napreduje današnja znanost i složenosti njenih postignuća znanstvenici izlažu riziku da ni sami u potpunosti ne razumiju kakve će biti posljedice tih postignuća. “Znanost pruža samo mali, djelomičan uvid u svijet prirode”, napisao je David Suzuki. “Mi ne znamo gotovo ništa o biološkoj strukturi životnih oblika na Zemlji, a još manje o njihovoj međusobnoj povezanosti i ovisnosti.”

U časopisu Science stajalo je kako “ni opasnosti ni koristi od organizama dobivenih genetičkim inženjerstvom nisu izvjesne ni uvijek iste. (...) Mi nismo u stanju točno predvidjeti kako će strane biološke vrste, pa tako i one dobivene genetičkim inženjerstvom, utjecati na ekološku ravnotežu.”

Mnoga “postignuća” doista su se pokazala kao dvosjekli mač. Premda od njih imamo određene koristi, ona isto tako pokazuju da čovjeku nedostaje mudrosti te da ga često pokreće pohlepa (Jeremija 10:23). Naprimjer, zelena revolucija zahvaljujući kojoj su proizvedene velike količine hrane i nahranjena mnoga gladna usta ujedno je doprinijela smanjenju biološke raznolikosti. Od popularizacije korištenja pesticida i drugih skupih metoda uzgoja koristi su na kraju imali “veliki uzgajivači biljaka i elitna klasa u zemljama trećeg svijeta, i to nauštrb običnih ljudi”, napisala je dr. Mae-Wan Ho. Ovaj trend nastavlja se i dalje jer poljoprivreda koja se zasniva na biotehnologiji postaje sve veći i moćniji činilac u privredi te nas vodi u budućnost u kojoj će proizvodnja hrane u sve većoj mjeri ovisiti o znanosti.

Međutim, ovi nas problemi ne moraju obeshrabriti. Ne, oni samo ukazuju na nešto važnije. Biblija nam pomaže uvidjeti da ne trebamo previše očekivati od nesavršenih ljudi koji trenutno upravljaju ovom planetom i njenim prirodnim bogatstvom. Pogreške i loše gospodarenje u biti su samo pokazatelj stanja u kakvom se zasad nalazi čovječanstvo. Stoga nas se u Psalmu 146:3 savjetuje: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći.” No mi se možemo potpuno pouzdati u Boga (Priče Salamunove 3:5, 6). On ima i želju i moć da nam pomogne (Izaija 40:25, 26).

Prije nego što se upustite u renoviranje neke trošne kuće, možda ćete prvo trebati izbaciti sve nepotrebne stvari. Na sličan će način Jehova Bog uskoro očistiti Zemlju od svih zlih, pa tako i onih koji našu planetu, njena prirodna dobra, pa čak i druge ljude smatraju tek nečim što treba iskoristiti za osobne interese i interese svojih poduzeća (Psalam 37:10, 11; Otkrivenje 11:18). No Jehova će sačuvati na životu sve one koji ga ljube i nastoje vršiti njegovu volju (1. Ivanova 2:15-17).

Nakon toga Zemljom i beskrajnim mnoštvom živih stvorenja na njoj, uključujući i poslušno čovječanstvo, upravljat će Božja vladavina — Mesijansko Kraljevstvo (Danijel 7:13, 14; Matej 6:10). I kakvim li će obiljem rađati Zemlja pod upravom te mudre vladavine! U Psalmu 72:16 stoji: “Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino.” Da, hrana više neće biti uzrok rasprava i izvor tjeskobe. Baš naprotiv, bit će zdrava i bit će je u izobilju.

Dok ovaj sadašnji sustav tone sve dublje u očaj i nesigurnost, oni koji se pouzdaju u Jehovu mogu radosno očekivati veličanstvenu budućnost na ovoj istoj Zemlji. Ova nada dio je ‘dobre vijesti o kraljevstvu’ koju Jehovini svjedoci radosno prenose svima koji žele živjeti u boljem i pravednijem svijetu (Matej 24:14). Zahvaljujući ovoj sigurnoj nadi — i očinskoj brizi koju Bog pokazuje prema svom narodu — već sada možemo ‘boraviti bezbrižno i u miru ne bojeći se zla’ (Priče Salamunove 1:33).