POSJET Italiji može biti predivan doživljaj. Hrana, vino, pejzaž, povijest, kultura, glazba i jezik — sve se to ovdje stopilo na takav način da ovu zemlju čini nezaboravnom. Ovo ljeto moglo bi biti naročito prikladno za putovanje Italijom, naročito za one koji su pozvani na neki od kongresa Jehovinih svjedoka koji se održavaju u toj zemlji. Posjetimo sada nakratko dva znamenita talijanska grada i njihove regije.

Kada je riječ o trgovini i industriji, pravim glavnim gradom Italije često se smatra Milano. Za razliku od ostalih talijanskih gradova, on nije toliko čuven po starinama i umjetnosti. Tekovine suvremenog doba ovdje izgleda dominiraju nad drevnim. No i u Milanu se nalaze neka izvanredna umjetnička djela i građevine koje svjedoče o drevnoj povijesti ovog grada.

Negdje oko 600. pr. n. e. ovu su regiju naselili Gali, drevni keltski narod koji je došao s područja današnje Francuske. Godine 222. pr. n. e. Rimljani su osvojili grad i nazvali ga latinskim imenom Mediolanum, po kojem je Milano dobio ime. Niz stoljeća talijanski poluotok bio je podijeljena i pokorena zemlja, koja je nezavisnost stekla tek u drugoj polovini 19. stoljeća. Tako je Milano stalno mijenjao svoje gospodare. Među onima koji su osvojili ovo područje bili su i Langobardi, narod vjerojatno skandinavskog porijekla. Po njima je ime dobila Lombardija, regija čiji je glavni grad Milano.

Povijest Milana, kao i mnogih drugih gradova Italije, obilježena je prevlašću Katoličke crkve. Stoga ne čudi da je milanska katedrala treća crkva po veličini u Evropi i jedna od najvećih gotičkih crkava na svijetu. Dugačka je oko 160 metara i načičkana mnogim  šiljastim tornjevima te s preko 3 000 kipova i grotesknih figura. Izgradnja katedrale započela je 1385, a završena je pet stoljeća kasnije. Kada Talijani danas govore o poslu koji predugo traje, uspoređuju ga s “gradnjom katedrale”.

Čitaocima Biblije bit će zanimljivo vidjeti Božje ime u obliku “Jahve” ispisano na gotičkom prozoru, visoko na pročelju katedrale. Pročelje katedrale krase brojni prikazi biblijskih događaja.

Castello Sforzesco jedna je od građevina koje su postale simbol ovog grada. Sagradila ga je u 15. stoljeću obitelj Sforza, tadašnji vladari Milana. U njemu se danas nalazi nekoliko muzeja. Jedna čuvena soba oslikana je freskama za koje neki kažu da su rad Leonarda da Vincija, slavnog umjetnika i znanstvenika.

Među najčuvenijim Da Vincijevim slikama je freska koja se nalazi u renesansnom samostanu Santa Maria delle Grazie, koji je izgrađen u 15. stoljeću. Freska prikazuje Isusa na takozvanoj Posljednjoj večeri i smatra se jednom od najznamenitijih slika iz vremena renesanse. Još jedan muzej, Pinacoteca di Brera, sadrži jednu od najvećih zbirki slika poznatih talijanskih umjetnika, kao što su Bellini, Rafael, Tintoretto i Caravaggio.

One koji proučavaju Bibliju razveselit će posjeta Pinacoteci Ambrosiani, knjižnici i umjetničkoj galeriji. U njoj se nalazi Muratorijev fragment, katalog Kršćanskih grčkih pisama na latinskom jeziku s kraja drugog stoljeća n. e. To djelo pomaže utvrditi koje knjige pripadaju kanonu “Novog zavjeta”. *

U istoj knjižnici nalazi se kodeks Ambrosian O 39 sup., koji potječe s kraja devetog stoljeća n. e. i u kojem se ponovo pojavljuje Božje ime u obliku Tetragramatona ispisanog četvrtastim hebrejskim slovima, kako se navodi u Svetom pismu prema prijevodu Novi svijet — s referencama [engl.]. * U knjižnici se nalaze još neki stari prijevodi Biblije i Codice Atlantico, zbirka preko 2 000 skica i znanstvenih natuknica Leonarda da Vincija.

Korisno je napomenuti da su mnogi muzeji i knjižnice smješteni u starim građevinama raskošne ljepote koje ne mogu uvijek primiti sve brojnije turiste koji ih žele  razgledati. U mnogo slučajeva posjet treba najaviti unaprijed, a u nekim muzejima posjet je i vremenski ograničen.

Prije nego napuste stari dio grada, ljubitelji muzike vjerojatno će htjeti vidjeti Scalu, jednu od najpoznatijih zgrada opere na svijetu. Čak i ako ne budete mogli prisustvovati izvedbi neke opere, možda ćete htjeti obići muzej, u kojem su izloženi mnogi predmeti kao znak sjećanja na glazbenike i poznate operne pjevače. *

Obilazak suvremenog dijela Milana, jednog od najbogatijih gradova Evrope, njegovih nebodera i stadiona, pružit će vam potpunu sliku grada. Moći ćete uživati u raznolikosti, ljepoti i dugoj povijesti Milana. Posjetioci koji uživaju u kupovini i razgledanju poželjet će otići u ogromnu Galleriu Vittorio Emanuele II, koju krase veličanstveni stakleni svod i kupola.

Nećete požaliti ako dođete u Milano! No otputujmo sada malo zapadnije i posjetimo jedan potpuno drugačiji istaknuti talijanski grad.

Torino, grad s otprilike milijun stanovnika, smješten je na najužem dijelu Padske nizine, u podnožju zapadnih Alpa, niti 100 kilometara od granice s Francuskom. Okružuje ga veličanstveni “amfiteatar” Alpa, koje se protežu dokle pogled seže. Gotovo polovinu  torinske pokrajine čine planine, šume i doline. Za nepuni sat vremena vožnje stiže se do zimovališta u planinama, a za manje od dva sata već ste na plažama Ligurije.

Tragovi postojanja Torina sežu do vremena prije pojave Rimljana. Prvobitno naselje naroda po imenu Taurini kasnije je postalo rimska kolonija, a njegovi ostaci nalaze se u povijesnom dijelu grada. Mada se u gradu uočavaju neka srednjovjekovna obilježja arhitekture, većina građevina potječe iz 17. i 18. stoljeća, dok na građevinama u samom središtu grada prevladava barokni stil.

U Torinu se nalazi jedan od najpoznatijih egipatskih muzeja na svijetu. Ova osebujna zbirka predmeta koji su pripadali drevnoj civilizaciji koja se razvila uz obale Nila po svojoj je važnosti odmah iza one u Kairu.

Odvojite li svega nekoliko sati za razgledavanje, možete se diviti povijesnom centru grada koji je ujedno i centar umjetnosti, palači Madama, kraljevskom dvorcu te Mole Antonelliani, kamenoj građevini koja je sa svojih 167 metara visine sve donedavno bila jedna od najviših u Evropi. Ovu građevinu koja služi kao neka vrsta orijentira u gradu ponekad nazivaju torinskim Eiffelovim tornjem. Tu je i park Valentino, koji bi trebalo posjetiti zbog njegovih botaničkih vrtova, travnjaka, aleja, fontana i jedne srednjovjekovne utvrde — slikovite i vjerne rekonstrukcije pijemontskog sela iz 15. stoljeća.

Torino spada u najvažnija industrijska središta Italije. Tu je sjedište tvornice automobila FIAT (Fabbrica Italiana Automobili Torino). Ako vas zanimaju oldtajmeri, Museo dell’Automobile koji se nalazi otprilike tri kilometra izvan grada, ima kolekciju od 150 starih automobila, među kojima su i različiti tipovi Bugattija, Maseratija i Lancie. Sasvim je jasno zbog čega oko polovice sadašnjih stanovnika Torina na neki način ovisi o automobilskoj industriji.

Stoljećima je u nizinama oko Torina živio velik broj valdenza, sljedbenika putujućih propovjednika protestantske reformacije. Stoga ne čudi da je tijekom svog putovanja po Evropi 1891. Charles Taze Russell, koji je predvodio rane Istraživače Biblije (kako su se u to vrijeme zvali Jehovini svjedoci), stupio u kontakt s Danieleom Rivoirom, jednim tamošnjim pastorom valdenza. Russell se s njim dogovorio oko prevođenja nekih biblijskih publikacija na talijanski. Godine 1903. na ovom je području osnovana prva grupa Istraživača Biblije. Kad je 1912. Russell ponovo došao u Italiju, oko 40 osoba već je redovito održavalo kršćanske sastanke u jednoj zgradi u Pinerolu, gradu u blizini Torina. U Pinerolu je 1925. održan i prvi kongres Istraživača Biblije u Italiji.

Dakle, može se reći da su stvarni počeci djelovanja Istraživača Biblije u Torinu vezani za 20-e godine 20. stoljeća. Godine 1946. u Italiju su prvi put poslani misionari Jehovinih svjedoka. Oni su pomogli postaviti čvrste temelje za daljnji napredak djela Svjedoka. Krajem 40-ih i početkom 50-ih osnovane su prve skupštine u Torinu. Sada u tom gradu i njegovoj pokrajini ima oko 13 000 Jehovinih svjedoka. No, što je s Milanom?

Nešto duže od godinu dana predstavništvo, odnosno podružnica Jehovinih svjedoka u Italiji nalazila se u Milanu. Zatim je 1948. preseljena u Rim. Prvi poslijeratni kongres u Italiji održan je 1947. u gradskom kazalištu u Milanu. Na njemu je bilo prisutno oko 700 osoba iz svih dijelova Italije. Godine 1963. na milanskom velodromu Vigorelli, u to vrijeme možda najpoznatijoj biciklističkoj stazi u Evropi, održan je Međunarodni kongres “Vječna dobra vijest”.

Djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka u današnje vrijeme nailazi na velik odaziv u Milanu. Trenutno u gradu djeluje 57 skupština, s kojima je povezano preko 4 000 aktivnih evangelizatora, a jedno gradsko kazalište preuređeno je u Kongresnu dvoranu.

Posjet Milanu i Torinu doista može biti pravi užitak. Kad god da odete u ova dva grada, po svoj ćete prilici naići na srdačnu dobrodošlicu i doživjeti lijepe trenutke koje ćete uvijek rado pamtiti.