NAKON što je klasificirao nekoliko cvjetnica iz Afrike, botaničar Carl von Linné, koji je živio u 18. stoljeću, rekao je da te biljke potječu iz “Kaaplanda, raja na Zemlji koji je dobrostivi Stvoritelj ukrasio najčudesnijim kreacijama”.

Te najčudesnije kreacije nalazimo na području koje zauzima južni vrh Afrike. Tamošnje prevladavajuće raslinje nizozemski su doseljenici nazvali fijnbosch, što znači “plemenita šikara” ili “plemenita šuma”. Budući da riječ fijn znači i “sitan”, moguće je da se njome opisivalo sitno lišće i biljke te tanko drveće koje je raslo na tom području. S vremenom se riječ fijnbosch pretvorila u fynbos te se i u nekim drugim jezicima počela koristiti kao naziv za specifičnu vrstu vegetacije koja raste na ovom području. Biljke na području fynbosa imaju sitno i žilavo lišće, no krase ih cvjetovi zadivljujućih veličina, boja i oblika.

Vegetacija fynbos nalazi se u kapskoj flornoj oblasti, koja se jako razlikuje od drugih flornih oblasti na svijetu. * Premda ta oblast  zauzima relativno malo područje, na njemu uspijeva zapanjujuće mnogo biljnih vrsta — u jednoj publikaciji piše da ih ima preko 8 550 — a od toga dvije trećine ne rastu nigdje drugdje na svijetu.

Samo na planini Table pronađeno je 1 470 biljnih vrsta! “To je više od ukupnog broja biljnih vrsta na Britanskim otocima”, piše časopis New Scientist. Međutim, vegetacija fynbos dospjela je i u druge dijelove svijeta. Na koji način?

Ako na prozoru imate neku vrstu geranija, ili pelargonije, vjerojatno uzgajate biljku koja potječe s područja fynbosa. Od 250 vrsta divljih geranija koje rastu na Zemlji preko dvije trećine nalazi se u području fynbosa.

Osim toga, ovdje raste i trećina od 1 800 vrsta cvjetnica iz porodice Iridaceae, uključujući i 72 vrste gladiola koje se ne mogu naći nigdje drugdje na Zemlji. Na krajnjem jugu Afrike rastu vygies te neki srodnici tratinčica i ivančica; ukupno 1 646 vrsta. * Među njima su i neke vrste smilja koje dugo zadržavaju prirodnu boju te se mogu dugo sačuvati u aranžmanima od suhog cvijeća.

Međutim, najistaknutija biljna vrsta ovog područja jesu cvjetnice iz roda Erica, odnosno vrijesovi. Vjerovali ili ne, ovdje raste 625  od 740 vrsta vrijesova koliko ih ima u čitavom svijetu!

Linné je istraživao jednu skupinu cvjetnica s područja fynbosa među kojima je zapazio neobično mnogo različitih oblika. Nazvao ih je Protea (član porodice Proteaceae), po grčkom bogu Proteju, koji je navodno mogao mijenjati obličje. Rod Protea ima ukupno 328 vrsta biljaka koje potječu s područja fynbosa. Kako je samo uzbudljivo kada pješačite planinskim područjem Kaaplanda i naiđete na veliku Proteu cynaroides! Njen veličanstveni cvijet ponekad je veći od čovjekovog lica.

Još jedan veoma rasprostranjeni član ovog roda je slatki grm Protea repens. Njegovi čašasti cvjetovi puni su nektara. Prvi doseljenici znali su tresti te cvjetove nad nekom posudom i tako skupljati nektar, koji su kasnije kuhali da bi dobili sirup.

Kapski medojed — ptica koja živi samo u području fynbosa — također voli nektar biljaka iz roda Protea. Medojed svojim dugim kljunom i jezikom siše nektar koje proizvode te biljke, no ujedno im čini i protuuslugu tako što ih oprašuje, prenoseći pelud s jednog cvijeta na drugi. Osim toga, medojed se hrani kukcima koje privlače veliki cvjetovi ovih biljaka. Tako ptice i biljke pomažu jedne drugima da prežive.

Neke su cvjetnice iz roda Protea izrazito niske i rastu skrivene ispod drugog raslinja. Njihov  miris sličan je mirisu kvasca i privlači poljske miševe. Oni piju nektar gurajući glavicu u cvjetove jedne biljke, a potom posjećuju neku drugu biljku i tako prenose pelud koji je ostao na njihovom krznatom licu. Tako su poljski miševi i biljke iz roda Protea u simbiozi koja im omogućava preživljavanje.

Slična simbioza postoji i između cvjetnica vrijesa i živobojnog medosasa Nectarinia violacea, koji živi samo na području fynbosa. Cvjetovi vrijesa imaju oblik svinute cijevi i zato savršeno odgovaraju obliku medosasovog kljuna. Kad ptica gurne kljun u cvijet kako bi sisala nektar, na glavi joj se skuplja pelud. Tijekom čitave godine cvjetovi vrijesova zadovoljavaju potrebe medosasa za nektarom, a i same biljke imaju koristi od ptica jer ih one oprašuju. Zaista je divno pješačiti ovdašnjim brdima i promatrati tu čudesnu simbiozu!

Postoje i mnoga druga stvorenja koja igraju važnu ulogu u životu fynbosa. Naprimjer, leptir Meneris tulbaghia sam oprašuje 15 vrsta biljaka crvenih cvjetova. Među njima je i Disa uniflora, vrsta divlje orhideje koja ukrašava planinu Table.

Ovdje žive i glodavci iz porodice Bathyergidae, koji se hrane gomoljastim korijenjem raznih vrsta orhideja, ljiljana i perunika. Jedna vrsta tih glodavaca nosi komadiće korijenja u svoju jazbinu i tamo ih sprema. Neki im komadići ispadnu na putu, a neki koje donesu u jazbinu ostanu nepojedeni, tako da dospiju u zemlju, puste korijenje i iz njih niknu biljke.

Na stotine vrsta ovdašnjih biljaka ima sjemenje na kojem rastu mesnati izdanci bogati uljem, a njihov miris neodoljivo privlači mrave. Nakon što uhvate sjemenke za te “ručice”, mravi ih vuku pod zemlju. Nakon toga mravi jedu mekane izdanke, no ne i tvrde sjemenke. Tako iz sjemenki koje su dospjele u zemlju, gdje su zaštićene od ptica i miševa, kasnije mogu niknuti biljke.

Valja spomenuti da ovdje žive i muhe kojima usni organ završava dugačkim rilcem, ili sisalom. Te su muhe kao stvorene za oprašivanje biljaka koje imaju izdužene cvjetove cjevastog oblika. Jedna vrsta muha ima rilce dugo preko sedam centimetara. Zaista se može reći da simbioze igraju izuzetno važnu ulogu u životu fynbosa!

Borac za zaštitu okoliša T. F. J. van Rensburg u knjizi An Introduction to Fynbos kaže: “Žalosno je da je čovjek, koji bi trebao voditi brigu o svemu stvorenom, u mnogim slučajevima kriv za uništavanje prirode.” Zaista, u relativno kratkom vremenskom razdoblju uništavanje prirode poprimilo je strahovite razmjere. Dr. Piet van Wyk objašnjava: “U tristotinjak godina otkako su doseljenici stigli na ovo područje čovjek je do te mjere prorijedio nisko raslinje fynbosa i izmijenio njegov izgled da je danas ostalo samo još 31 posto prvobitne (...) vegetacije. Trideset i devet biljnih vrsta vegetacije fynbos već je izumrlo, a daljnje 1 033 vrste više nemaju status ugroženih već izuzetno rijetkih biljaka.”

Čovjek ujedno ugrožava veoma važne simbiotske odnose ovdašnjih biljaka i životinja. U knjizi Table Mountain—A Natural Wonder stoji: “Ekolozi tek sada počinju shvaćati složene odnose biljaka i životinja na području fynbosa. Ako jedna biljna vrsta izumre, hoće li jedinka koja je oprašuje (glodavac, leptir ili neki drugi kukac) također izumrijeti?” A što je s pticama? Prema riječima biologa C. J. Skeada iz Južnoafričke Republike, opstanak kapskog medojeda ugrožen je zbog toga što su te ptice “blisko povezane s biljkama iz roda Protea”.

Čovjek bi se s pravom mogao zamisliti nad ovim uznemiravajućim podacima o vegetaciji fynbos. Međutim, oni koji poput Linnéa vjeruju u ‘dobrostivog Stvoritelja’ ipak imaju razloga nadati se poboljšanju situacije. Možemo biti sigurni da će, kad Jehova Bog ispuni svoje obećanje i ‘sve učini novo’, Zemlja u simboličnom i doslovnom smislu procvjetati kao nikad prije (Otkrivenje 21:5).