U NEKIM su zemljama određene vrste osiguranja obavezne. U nekim drugim pak većina vrsta osiguranja praktički je nepoznata. Pored toga, cijena osiguranja i visina odštete koju ono jamči umnogome se razlikuju od zemlje do zemlje. No temeljno načelo osiguranja — podjela rizika — svuda je isto.

Naravno, što više osoba posjeduje, to više može izgubiti. Slično tome, što neka osoba ima više obiteljskih odgovornosti, to će se njena smrt ili invalidnost snažnije odraziti na obitelj. Osiguranje može umanjiti nečiju bojazan od mogućeg gubitka imovine ili mogućnosti da uslijed nesreće ostane invalid.

Pa ipak, je li mudro trošiti novac na osiguranje kad možda nikada nećemo doći u situaciju da zatražimo odštetu? Pa, je li rezervna guma u automobilu pogrešna investicija, makar nam nikada ne zatrebala? Osjećaj sigurnosti koji rezervna guma pruža vozaču može taj trošak učiniti isplativim. Mada novčana odšteta ne može nadoknaditi sve gubitke, neke ipak može.

 Koje vrste gubitaka pokrivaju police osiguranja?

Većina osiguranja koja uplaćuju pojedinci otpada na osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti, zdravstveno osiguranje te osiguranje nezgode i životno osiguranje.

Osiguranje imovine: Osiguranje protiv gubitka imovine — kuće, obrta, automobila ili nekih drugih dobara — spada među najuobičajenije oblike smanjenja rizika. To je osiguranje koje John spomenut u prethodnom članku nije uplatio za svoju stolarsku radionicu i alat.

Nekim policama osiguranja kućanstva obuhvaćeni su i određeni predmeti u njemu. Odlučite li se za takvo osiguranje, bilo bi mudro da napravite popis osiguranih predmeta u domaćinstvu, a ako je moguće i fotografije ili videosnimke tih predmeta. Ovaj popis, kao i bilo kakav dokument o procjeni vrijednosti ili potvrdu o kupnji, trebali biste čuvati na nekom sigurnom mjestu izvan kuće. Ovi dokumenti mogli bi vam umnogome olakšati utvrđivanje visine naknade.

Osiguranje od odgovornosti: Svatko tko vozi automobil, vlasnik je kuće ili neke druge nekretnine, ima obrt ili upošljava radnike izlaže se riziku odgovornosti za nesreću. A ta bi nesreća mogla prouzročiti štetu na imovini neke druge osobe, ozlijediti osobu ili je čak usmrtiti. Od vozača automobila, vlasnika neke imovine ili poslodavca moglo bi se tražiti da podmiri troškove popravka imovine, liječenja ili da čak plati odštetu za nanesenu bol i patnju drugoj osobi. U mnogim je zemljama osiguranje od odgovornosti zakonom obavezno za poslodavce i vozače kako bi lakše podmirili te troškove. Čak i tamo gdje osiguranje nije zakonska obaveza, vozača, vlasnika imovine ili poslodavca moglo bi se smatrati zakonski i moralno obaveznim da pomogne žrtvama nesreće ili njihovim obiteljima.

Zdravstveno osiguranje: U mnogim zemljama postoji neki vid osiguranja koji sufinancira država i koji nudi neke pogodnosti kao što su mirovine i podmirivanje troškova liječenja. Međutim, čak i u zemljama u kojima je to slučaj takvo osiguranje možda pokriva tek dio izdataka za liječenje ili samo neke vrste izdataka. Zbog toga neki plaćaju dodatno, privatno osiguranje koje pokriva ostatak tih troškova. U mnogim zemljama zdravstveno osiguranje predstavlja pogodnost koju automatski dobivaju svi koji su u radnom odnosu.

Osiguranje nezgode i životno osiguranje: Osiguranje nezgode osigurava prihod osobama kod kojih je neka ozljeda nastupila kao posljedica nesretnog slučaja. Životno osiguranje pruža financijsku pomoć članovima obitelji u slučaju smrti osiguranika. Ova vrsta osiguranja omogućila je mnogim obiteljima da otplate dugove te da se vrate normalnom svakodnevnom životu nakon ozljede ili smrti glavnog hranitelja obitelji.

Osiguranje se temelji na principu uplaćivanja novca danas za financijsku zaštitu sutra,  stoga ne čudi da ta djelatnost privlači velik broj varalica. To je slučaj kako u ekonomski razvijenim zemljama, tako i u onima u kojima je ekonomija tek u razvoju. Zbog toga bi bilo mudro izbjegavati osiguratelje koji nude osiguranje po veoma niskim premijskim stopama te reagirati na svaku sumnjivu ponudu osiguranja. Mnogo je optimističnih osiguranika ostalo praznih ruku kad im takva društva nisu isplatila naknade — ili su samo nestala preko noći!

Stoga je baš kao i kod svake važne kupovine mudro uspoređivati konkurentne ponude jer se time često štedi novac. Primjerice, neka društva nude niže stope zdravstvenog osiguranja nepušačima. No kako osoba koja bi željela zaključiti osiguranje može pronaći pouzdanog osiguratelja?

Prvo što može učiniti je da sazna kakva su iskustva drugih s različitim osiguravajućim društvima i zastupnicima osiguranja. Prijatelji i susjedi možda znaju koliko su kvalitetne usluge koje nudi neko društvo ili koliko je zastupnik pošten i iskreno zainteresiran za dobrobit klijenta. Također je dobro pratiti novinske izvještaje o mogućim financijskim problemima osiguravajućih društava.

Pored toga, podaci o poslovanju nekog društva i njegovo financijsko stanje u nekim se zemljama mogu provjeriti u priručnicima koji sadrže informacije o osiguravajućim društvima, a može ih se pronaći u knjižnici, knjižari ili na Internetu. U njima se može naći odgovore na pitanja kao što su: Je li društvo financijski stabilno? Posluje li već godinama uspješno? Je li na glasu kao društvo koje brzo i susretljivo isplaćuje naknadu?

Međutim, priručnike s informacijama o osiguravajućim društvima ne bi trebalo smatrati nepogrešivima. Jedno osiguravajuće društvo s dugogodišnjom tradicijom čija je imovina procijenjena na nekoliko milijardi dolara država je morala preuzeti samo tjedan dana nakon što je u jednom poznatom priručniku proglašeno jednim od najboljih osiguravajućih društava!

Zastupnik osiguranja obično radi samo za jedno osiguravajuće društvo. S druge strane, samostalni zastupnik može kontaktirati različita društva kako bi pronašao najbolje osiguranje za utvrđenu cijenu. Obojica moraju zadržati dobar odnos s klijentima da bi ostali u poslu. Zastupnik koji je pouzdan i brine se za interese svojih klijenata uistinu može biti od velike pomoći.

Kao prvo, dobar zastupnik osiguranja ili samostalni zastupnik može pomoći klijentu da među naizgled beskrajnim mogućnostima izabere sebi odgovarajuće uvjete osiguranja. Ujedno će klijentu objasniti sve pojedinosti vezane za policu osiguranja. Mnogima je poznato da police osiguranja znaju biti veoma komplicirane. Direktor jednog osiguravajućeg društva priznao je da ni sam ne razumije neke elemente vlastite police osiguranja kućanstva!

Zastupnik može svojim pojašnjenjima pomoći klijentu da izbjegne neugodna iznenađenja. Naprimjer, većina imovinskih i zdravstvenih osiguranja ima odbitnu franšizu. To je utvrđeni iznos koji osiguranik mora platiti — primjerice za popravak automobila ili troškove liječenja — prije nego osiguravajuće društvo plati svoj dio naknade. Zastupnik također može zastupati klijenta u slučaju da klijent ima problema prilikom naplate naknade od osiguravajućeg društva.

Je li kršćanima koji se uzdaju u Božju pomoć i očekuju kraj ovog sustava stvari potrebno osiguranje? Još 1910. neki su ovo pitanje postavili Charlesu Tazeu Russellu, uredniku časopisa koji je danas poznat kao Kula stražara. Russell je potvrdio da Biblija predskazuje kraj sadašnjeg ekonomskog sustava, dodajući da on osobno nema životno osiguranje.

“No ne nalaze se svi u istoj situaciji”, primijetio je Russell. “Otac obitelji koji hrani ženu i djecu — ukoliko su ona još mala i ne  mogu se brinuti za sebe — ima neke odgovornosti prema njima” (1. Timoteju 5:8). On bi mogao odvajati sa strane nešto novca, čime bi svojoj obitelji osigurao neka dodatna sredstva, primijetio je Russell. “No u slučaju da to ne može učiniti, možda bi tu obavezu prema njima mogao ispuniti posredstvom životnog osiguranja.”

Osoba koja izdržava obitelj mogla bi članovima obitelji uplaćivati i zdravstveno osiguranje, osiguranje nezgode te još neka druga osiguranja. Mnogi samci plaćaju osiguranje da bi si u slučaju potrebe mogli lakše priuštiti neke usluge i da ne bi u slučaju nesreće ili kakve bolesti upali u dugove.

Važnu ulogu kod osiguranja igra poštenje. Pravi kršćanin nipošto neće prevariti osiguravajuće društvo niti prilikom ispunjavanja zahtjeva za osiguranje niti prilikom potraživanja naknade (Hebrejima 13:18). On će zadržati na umu da je svrha osiguranja nadoknaditi gubitak. Ono nije srećka — koja će nam, ako nam se posreći, priuštiti život u raskoši (1. Korinćanima 6:10).

Kršćani se pridržavaju svih zakona koji se tiču obaveznog osiguranja. Kad u zakonu stoji da vlasnici obrta ili vozači moraju plaćati određenu vrstu osiguranja, oni se pokoravaju tom zakonu (Rimljanima 13:5-7). Poštenje i praktična mudrost ujedno im nalažu da redovito uplaćuju premije osiguranja. Ukoliko se uplate ne izvrše, osiguravajuće društvo može poništiti policu i odbiti isplatu odštete. Razborito je s vremena na vrijeme provjeriti direktno u osiguravajućem društvu dospijeće uplata te sačuvati dokument o uplati, primjerice poništene čekove.

No bez obzira na to postoji li u vašoj zemlji institucija osiguranja ili ne, neke osnovne mjere opreza mogu vam pomoći da izbjegnete gubitak te tako sebe i svoje voljene poštedite boli koju nijedno osiguranje ne može izbrisati. Sada ćemo razmotriti neke od tih mjera.