Isus je umro da bi ljudima mogli biti oprošteni grijesi i da bi mogli dobiti vječni život (Rimljanima 6:23; Efežanima 1:7). Njegova smrt ujedno je dokazala da čovjek može ostati vjeran Bogu i kad se suoči s najtežim kušnjama (Hebrejima 4:15).

 Pročitajte što je sve Isus postigao svojom smrću.

1.   Isus je umro da bi nama grijesi bili oprošteni (Kološanima 1:14).

    Prvi čovjek Adam stvoren je savršen, bez grijeha. Međutim, odlučio je biti neposlušan Bogu. Adamova neposlušnost, odnosno njegov grijeh, snažno je utjecala na sve njegove potomke. “Neposlušnošću jednoga čovjeka mnogi [su] postali grešnici”, objašnjava Biblija (Rimljanima 5:19).

    I Isus je bio savršen, ali za razliku od Adama nikad nije sagriješio. Stoga je on s pravom postao “pomirbena žrtva za naše grijehe” (1. Ivanova 2:2). Kao što je Adamovom neposlušnošću cijela ljudska obitelj postala grešna, tako je Isusovom smrću uklonjen grijeh sa svih koji pokazuju vjeru u njega.

    U neku ruku, Adam je prodao čovječanstvo u ropstvo grijehu, no Isus nas je, time što je spremno umro za nas, otkupio od grijeha. Biblija to potvrđuje kad kaže: “Ako tko i počini grijeh, kod Oca imamo pomoćnika — Isusa Krista, pravednika” (1. Ivanova 2:1).

2.   Isus je umro “da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

    Adam je bio stvoren da živi vječno, ali zbog grijeha je kažnjen smrću. Preko njega je “grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12).

    S druge strane, Isusova smrt nije one koji pokazuju vjeru u Isusa oslobodila samo grijeha nego je omogućila da se oslobode i smrti, koja je kazna za grijeh. Biblija to opisuje sljedećim riječima: “Kao što je grijeh kraljevao zajedno sa smrću, isto [bi] tako i nezaslužena dobrota kraljevala putem pravednosti kako bi ljudi mogli dobiti vječni život preko Isusa Krista, Gospodina našega” (Rimljanima 5:21).

    Istina, ljudi danas imaju ograničen životni vijek. No Bog je obećao da će pravednim ljudima dati vječni život i da će uskrsnuti mrtve kako bi i oni imali koristi od Isusove žrtvene smrti (Psalam 37:29; 1. Korinćanima 15:22).

3.   Isus je bio “poslušan sve do smrti” i tako dokazao da čovjek može biti vjeran Bogu u svakoj kušnji (Filipljanima 2:8).

    Iako je bio savršen, Adam nije poslušao Boga, nego je sebično želio ono što mu nije pripadalo (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:6). Kasnije je Sotona, Božji najveći neprijatelj, ustvrdio da nijedan čovjek neće postupiti nesebično i slušati Boga, naročito kad u pitanje dođe njegov vlastiti život (Job 2:4). Međutim, savršeni čovjek Isus bio je poslušan Bogu i ostao mu je vjeran premda je doživio sramotnu i bolnu smrt (Hebrejima 7:26). Tako je Sotonina tvrdnja potpuno osporena. Čovjek može ostati vjeran Bogu u kojoj god se kušnji i nevolji našao.

Česta pitanja o Isusovoj smrti

•   Zašto je Isus morao patiti i umrijeti? Zar nije mogao nekako drugačije otkupiti čovječanstvo? Uostalom, zašto Bog nije naprosto ukinuo smrt kao kaznu za grijeh?

   Božji zakon kaže: “Plaća za grijeh je smrt” (Rimljanima 6:23). Bog tu odredbu nije prešutio Adamu, nego mu je jasno rekao da je smrt kazna za neposlušnost (1. Mojsijeva 3:3). Kad je Adam zgriješio, Bog nije mogao lagati, nego je održao svoju riječ (Titu 1:2). Adam na svoje potomke nije prenio samo grijeh nego i plaću za grijeh — smrt.

   Iako sve nas grešne ljude čeka smrt, Bog nam je iskazao obilje nezaslužene dobrote (Efežanima 1:7). Način na koji je otkupio čovječanstvo — to što je poslao Isusa da žrtvuje svoj savršeni život — bio je nadasve pravedan i neopisivo milosrdan.

•   Kada je Isus umro?

   Isus je umro u “deveti sat”, računajući od izlaska Sunca. Dakle, umro je oko tri sata poslijepodne na židovsku Pashu (Marko 15:33-37, bilješka). Prema suvremenim kalendarima, bilo je to u petak 1. travnja 33. godine.

•   Gdje je Isus umro?

   Isus je bio pogubljen na mjestu zvanom “Lubanja, koje se na hebrejskom zove Golgota” (Ivan 19:17, 18). U Isusovo vrijeme to se mjesto nalazilo “izvan gradskih vrata” grada Jeruzalema (Hebrejima 13:12). Moguće je da je Golgota bila na brežuljku jer Biblija kaže da su neki promatrali Isusovo pogubljenje izdaleka (Marko 15:40). No danas više nije moguće sa sigurnošću odrediti gdje se nalazila Golgota.

•   Kako je Isus umro?

   Iako mnogi vjeruju da je Isus bio razapet na križu, Biblija kaže da je on “naše grijehe (...) iznio na drvo” (1. Petrova 2:24, Šarić). Biblijski pisci koristili su dvije grčke riječi kad su opisivali na čemu je Isus pogubljen — staurós i xýlon. Mnogi izučavatelji došli su do zaključka da se te riječi odnose na gredu ili uspravan stup načinjen od jednog komada drva.

•   Kako se trebamo prisjećati Isusove smrti?

   U noći proslave židovske Pashe Isus je nakon jednostavnog obreda svojim sljedbenicima zapovjedio: “Činite ovo meni na spomen!” (1. Korinćanima 11:24). Nekoliko sati kasnije bio je pogubljen.

   Biblijski pisci Isusa su usporedili s janjetom koje se žrtvovalo na Pashu (1. Korinćanima 5:7). Kao što je Pasha podsjećala Izraelce na njihovo oslobođenje iz egipatskog ropstva, obljetnica Kristove smrti podsjeća kršćane da su oslobođeni grijeha i smrti. Pasha, koja se održavala 14. nisana prema lunarnom kalendaru, bila je godišnja proslava. Stoga su kršćani u 1.  stoljeću Kristovu smrt obilježavali jednom godišnje.

   Svake godine na datum koji odgovara 14. danu mjeseca nisana milijuni ljudi širom svijeta prisjećaju se Isusove smrti.