Je li Isus umro na križu?
Što kaže Biblija:
Mnogi ljudi križ smatraju najstarijim i najznačajnijim simbolom kršćanstva. No Biblija ne opisuje spravu za mučenje na kojoj je Isus bio pogubljen, pa stoga nitko ne može s apsolutnom sigurnošću reći kako je ona izgledala. Ipak, na temelju biblijskih izvještaja može se jasno zaključiti da Isus nije umro na križu, nego na običnom uspravnom stupu.
Kad se u Bibliji govori o napravi na kojoj je Isus bio pogubljen, u izvornom tekstu obično se koristi grčka riječ staurós (Matej 27:40; Ivan 19:17). Premda se u mnogim prijevodima Biblije ta riječ prevodi pojmom “križ”, mnogi bibličari i jezikoslovci kažu da ona u osnovi znači “uspravni stup”, “kolac”. a U djelu A Critical Lexicon and Concordance to the English and Greek New Testament piše da riječ staurós “nikad ne označava dvije grede koje su spojene pod bilo kojim kutom”.
U izvornom tekstu Biblije koristi se i grčka riječ xýlon kao sinonim za staurós (Djela apostolska 5:30; 1. Petrova 2:24). U raznim grčko-hrvatskim rječnicima za riječ xýlon navode se izrazi “drvo”, “stablo”, “stup”, “trupac”, “greda”, “balvan” i “štap”. b Djelo The Companion Bible objašnjava: “U grčkom tekstu Novog zavjeta nema nikakve naznake koja bi upućivala na zaključak da se radi o dvije grede.”
Odobrava li Bog da se križ štuje ili koristi kao vjerski simbol?
Bez obzira na to kako je izgledala naprava za mučenje na kojoj je Isus bio pogubljen, sljedeće povijesne činjenice i biblijski reci jasno pokazuju da nije u redu štovati križ niti ga koristiti kao vjerski simbol.
Bogu je mrsko kad ga ljudi štuju klanjajući se vjerskim slikama, kipovima i raznim drugim idolima, pa tako i križevima. Bog je Izraelcima zabranio da naprave sebi “lik bilo kakva idola” kako bi mu se klanjali (5. Mojsijeva 4:15-19). Slično tome kršćanima je kasnije bilo rečeno: “Bježite od idolopoklonstva!” (1. Korinćanima 10:14).
Prvi kršćani nisu štovali križ niti su ga koristili kao vjerski simbol. c Svi kršćani trebaju se držati apostolskog učenja i štovati Boga onako kako su to činili vjerni Božji sluge u 1. stoljeću (2. Solunjanima 2:15).
Korištenje križa u štovanju Boga ima pogansko porijeklo. d U stoljećima koja su uslijedila nakon Isusove smrti, kad su crkve već bile zastranile od izvornog Kristovog nauka, “pogane se primalo u crkve premda nisu bili doživjeli preporod vjerom te im se u velikoj mjeri dozvoljavalo da zadrže svoje poganske znakove i simbole”, pa tako i križ (The Expanded Vine’s Expository Dictionary of New Testament Words). No Biblija jasno pokazuje kako nije u redu prihvaćati poganske simbole kako bi se neznabošce potaknulo da se obrate na kršćanstvo (2. Korinćanima 6:17).
a Vidi Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta Rudolfa Amerla, stranica 164; Grčko-hrvatski rječnik Stjepana Senca, stranica 858; Grčko-hrvatski rječnik Otona Gorskog i Nike Majnarića, stranica 384.
b Vidi Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta Rudolfa Amerla, stranica 125; Grčko-hrvatski rječnik Stjepana Senca, stranica 643; Grčko-hrvatski rječnik Otona Gorskog i Nike Majnarića, stranica 286. Zanimljivo je da se značenje “križ” navodi jedino u rječniku Majnarića i Gorskog, no uz napomenu “poz. [pozniji, kasniji]”, koja pokazuje da je to značenje riječ xýlon poprimila tek kasnije.
c Vidi Opći religijski leksikon, stranica 476; The Cross—Its History and Symbolism, stranica 40; The Companion Bible, Oxford University Press, dodatak 162, stranica 186.
d Vidi Rječnik simbola, stranica 309; The Encyclopedia of Religion, svezak 4, stranica 165; The Encyclopedia Americana, svezak 8, stranica 246.